Veličina Djevice Marije, kao i naša veličina, sastoji se u poniznosti. Ona nam je apsolutno neophodna. Čak i kada Ijudi vole i cijene naš rad, moramo se uvijek čuvati poniznima jer naše djelo nije naše već Božje.
Gospin primjer čini naša srca blagima i poniznima, poput srca njenog Sina, jer se srce Isusovo oblikovalo u njoj. Učimo se poniznosti, radosno prihvaćajmo poniznost. Stvoreni smo za velike stvari, čemu snižavanje na ono što može umrljati Ijepotu našeg srca? Lako je biti umišljen, tvrdoglav, egoist, to je jednostavno, ali mi smo stvoreni za puno uzvišenije stvari.
Koliko možemo naučiti od Marije! Bila je toliko ponizna jer je bila sva Božja. Bila je puna milosti. Zamolite je da se obrati Isusu kao onoga dana u Kani: Nemaju više vina, trebaju vina poniznosti i nježnosti, dobrote i praštanja. Ona će zasigurno odgovoriti kao i onog dana: „Što god vam rekne učinite“.
Marija nam je uzor poniznosti. Iako puna milosti, ostaje službenica Gospodnja. Zaustavlja se podno križa i iščekuje Božje milosrđe. Prema darovima koje smo primili, ostanimo i mi pored umirućih, siromašnih, odbačenih i bez srama i umora vršit ćemo najskromnije poslove.
Molimo da u otajstvu Kristove smrti i uskrsnuća spoznamo neizmjerno blago Božjega milosrđa te ga prihvaćamo kao izvor oproštenja i života u njegovoj milosti.
Varaždinska biskupija
