Tijekom cijele liturgijske godine Crkva pred nas svakog mjeseca stavlja neki marijanski blagdan. Blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice, svojevrsna dopuna blagdana Marijina uznesenja na Nebo ili Velike Gospe. Ovu je svetkovinu utemeljio papa Pio XII. na kraju svete marijanske godine i najprije se slavila 31. svibnja.
Nakon Drugog vatikanskoga sabora premještena je tjedan dana nakon Velike Gospe, upravo radi toga što u sebi krije ista otajstva kao i slavljenje Marijina uznesenja na Nebo, kako to stoji u saborskom dokumentu Lumen gentium: ‘Bezgrešna Djevica(. . . ) ispunivši tijek zemaljskoga života, s dušom i tijelom bila je uznesena u nebesku slavu i od Gospodina bila uzvišena kao kraljica svih stvari, da bude potpunije u skladu sa svojim Sinom, Gospodarom gospodara i pobjednikom nad grijehom i smrću.’
Temelj ove svetkovine je to što je Isus Krist kralj, kako ga slavimo u svetkovini Krista Kralja na završetku liturgijske godine. Stoga je i Marija Kraljica, okrunjena za Kraljicu neba i zemlje. Ona je prvakinja među svim stvorenjima, iako nije u istom redu s Isusom Kristom. U dokumentu o štovanju Blažene Djevice Marije ‘Marialis cultus’, papa Pavao VI. ističe: ‘Svetkovina uznesenja nalazi svoje produbljenje u proslavi Blažene Djevice Marije Kraljice tjedan dana kasnije, u kojoj promatramo onu koja, sjedeći uz Kralja vjekova, blista kao kraljica i zauzima se za nas kao Majka.’
Marijina proslava i njezin zagovor ulijevaju nam kao vjernicima nadu da će se i na nama ispuniti Kristova riječ zapisana u Lukinu evanđelju: ‘Vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. Zato vam u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mome i sjedite na prijestoljima, sudeći dvanaest plemena Izraelovih.’