Blaženi siromasi duhom, blaženi milosrdni…!

Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
U Bibliji je blažen narod koji je Božja baština, osoba koja razmišlja o mudrosti i umuje razborito, Marija je blažena jer je povjerovala i nosila Isusa. Blažen je onaj koji je izuzetno sretan, ushićen, vedar. Siromasi su blaženi zato jer je Isus postao siromah, ljudima obličjem nalik. A siromah duhom je onaj koji shvaća svoju nedostatnost i stoji pred Bogom poput golorukog prosjaka, potpuno otvoren Bogu i svjestan da sve što ima jest Božji dar. Božji siromasi ili „siromasi duhom” su oni kojima je Bog jedini istinski oslonac te žive pred njim u punom predanju. Prvim blaženstvom Isus zapravo želi da čovjek bude slobodan od svega za Boga jer znamo da se bogatstvo može lako pretvoriti u idolopoklonstvo koje nas vodi u propast. Jedino slobodni i potpuno otvoreni za Boga primaju Kraljevstvo Božje kao najveći dar.
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Isus traži da budemo milosrdni prema onima koji su nam učinili zlo. Da im ne vraćamo milo za drago, jer ako na zlo uzvraćamo zlim umnažamo zlo. Zlo se može svladati samo dobrim. Stoga Isus zapovijeda da ljubimo i svoje neprijatelje i za njih molimo. Vjernik ne smije djelovati nagonski (na temelju prolaznih osjećaja) nego iz svoje pripadnosti nebeskom Ocu koji je sama ljubav i milosrđe. Štoviše, pozvani smo da budemo savršeni kao što je naš Otac nebeski. Ono se upravo očituje u savršenom oponašanju Božje milosrdne ljubavi prema svima pa i prema neprijateljima. Praštanje je ipak nezasluženi dar Božji, ne sposobnost naše grješne naravi, a prihvaćanje toga dara očituje se u tome da praštamo jedni drugima. U prispodobi o okrutnom dužniku pokazuje se da je onaj koji je zadobio milosrđe izrugao odnosno prezreo milosrđe svojega Gospodara i nije usvojio milosrđe kao princip svojega odnosa prema bližnjemu. Stoga on zapravo nije ni primio milosrđe kad i sam nije bio kadar biti milosrdan. I u molitvi Očenaša ponavlja se ista milosrdna logika. Nama je oprošteno ili nam je iskazano milosrđe u onoj mjeri u kojoj smo spremni biti milosrdni prema svojim dužnicima. Onaj koji ne prima milosrđe ostaje u tami svojih vlastitih grijeha te ostaje nesposoban milosrđe iskazati drugima.

vlč. Elvis Ražov