ČITANJA: Jš 5, 9a-10-12; Kor 5, 17-21; Lk 15, 1-3, 11-32

Današnje sveto Evanđelje priča najdivniju Isusovu prispodobu o izgubljenom sinu i dobrom ocu. Sin se zbog svojih grijeha udaljio od oca, a onda kad je uvidio svoj grijeh i kad ga je vlastiti grijeh ponizio do dna onda se okreće dobroti svojega dobroga oca. Milosrdni otac objeručke prima svog nesretnog i izgubljenog sina.

Što grijeh može učiniti od čovjeka grješnika? Kaže jedna arapska poslovica da svaki grijeh ima pet prstiju. S dva prsta zatiskuje čovjeku uši, s dva prsta zatvara mu oči, a s jednim prstom mu zatvara usta. Sva težina grijeha izrečena je ovom poslovicom. Grijeh ponajprije zatiskuje naše uši da ne čujemo Božje opomene, Božje riječi, Sveto Pismo. Zatvara uši da više ne čujemo glas ni svoje vlastite savjesti. Zatiskuje nam razum, postajemo gluhi i na pameti. Zatiskuje uši da više ne čujemo nikakav savjet dobronamjernih prijatelja i svih onih koji nam žele pomoći. Zato je moguće da grješnik radi protiv Boga, protiv sebe i protiv svih drugih ljudi, protiv vlastitog razuma i vlastite pameti. Grijeh poziva čovjeka s jednog na drugi grijeh i grješnik čuje samo grješni glas.

Prvi korak do obraćenja je priznanje vlastitoga grijeha. Danas promatrajmo sebe i pogledajmo što su naši grijesi učinili od nas. Vratimo se natrag svom nebeskom Ocu u skrušenoj i valjanoj ispovijedi moleći ga da nam otvori oči, uši i usta kao pravim vjernicima. Spoznajmo danas kako nam je Isus otkrio lice milosrdnoga Boga, koji se raduje povratku svoje izgubljene djece. Neka nam primjer rasipnog sina bude poticaj da svoj grijeh priznamo i da živimo u Božjoj milosti, jer naš Bog osuđuje grijeh, ali nikada grešnika.