Sumnja u sve postojeće uvijek postavlja pitanje. Je li to ono pravo što imam, što znam, što posjedujem, u čemu uživam? Što tražiti i što naći da budemo sigurni u ono pravo? Na Ivanovo pitanje Isus ne odgovara nikakvom teorijom nego jednostavnim pokazateljem i kaže: “Idite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: slijepi progledaju, gluhi čuju, hromi hodaju, gubavi se čiste a siromasima se propovijeda blaga vijest Evanđelja”. Takav svijet kakav je Isus opisao čekao je sveti Ivan, takav svijet čeka svaki vjernik, svaki pošten čovjek. To je ono pravo. Takav je život pravi i ispravni u kojem se čine dobra djela. Sve drugo su samo prazne teorije. Isus upire prstom u djela, a ne u neku teoriju. Tu ne treba nikakvog mudrovanja. Na Božjem sudu pitat će se samo: Jesi li mi dao jesti kad sam bio gladan? Jesi li mi dao piti kad sam bio žedan? Jesi li me odjenuo kad sam bio gol? Jesi li me pohodio kad sam bio bolestan? Jesi li mi priskočio u pomoć u svakoj mojoj nevolji? Samo po tim djelima će vječni sudac prepoznati vrijednost nečijeg života i nagraditi ga. Sve drugo bit će odbačeno iz Kraljevstva Nebeskoga i kažnjeno. Nismo mi nikakvi čudotvorci da bi slijepome rekli: “Progledaj” ili hromome: “prohodaj” ili gluhome “otvoriti uši” Ne možemo mi mrtvome reći: “Ustani iz groba”. To je mogao samo Isus koji je pravi Bog. Ali možemo i slijepome i gluhome i hromome olakšati njegov križ. Tada će po nama moći i vidjeti i čuti i hodati To je kršćanstvo. Ako tako činimo, dajemo odgovor svima onima koji traže ono pravo. Naš odgovor neka svima bude onakav kako je i Isus odgovorio: Gledajte naša djela i recite pred svima što ste čuli i vidjeli. Vjerujte da će se takvim našim odgovorom mnogi naši nevjernici i griješnici sasvim zadovoljiti i na pravi se put vratiti.