ČITANJA: Dj 5, 27b-32. 40b-41; Otk 5, 11-14; Iv 21, 1-19

Po uskrsnuću i nakon Isusova ukazanja apostolima, apostoli su u nedoumici što zapravo sada raditi. Zato su se vratili starom poslu – ribarenju. No, kao da ih je u tom poslu napustila sreća i cijelu noć ništa nisu ulovili. Ostali su bez Učitelja Isusa, a sada i bez ribe. Bili su razočarani ljudi, odsječeni od dosadašnjeg načina života koji su provodili u Isusovoj prisutnosti. Život bez prisutnosti Boga, jest pusti i suhi život. Zašto? Jer je to život bez oslonca na Boga – život u kome nema Božje rose milosti, život u kojem nema Božje riječi, život u kojem nema Božje hrane. Mnogi ljudi misle da bez tog Božjeg dijela života mogu dobro živjeti ali se varaju. Najbolji dokaz su razna tragična događanja u svijetu i našoj okolini koja nas okružuje.

U takvoj situaciji su i apostoli. No, kad su bili u najtežoj situaciji – bez ulova – pred obalom s praznim mrežama i praznim dušama već ih je na obali čekao Isus. Najprije ih pita: „Imate li što za jesti?“ To ih zapravo pita: „Jeste li što ulovili?“ Brzo su mu odgovorili: „Ne.“ Tada im Isus govori, protiv svih ribarskih pravila: „Bacite mrežu na desnu stranu.“ Bacili su mreže i ulovili su mnogo. Ukupno 153 velike ribe. Izvukli su mreže i lađe i jeli onu hranu koju im je priredio Isus na obali. Bilo je to treće ukazanje uz jelo.

Bio je to susret kod jela. Krenuli su odatle obnovljenog i radosnog srca. Sad su znali da je to bio Isus, njihov Učitelj.

Gdje kršćanin dobiva potrebito okrepljenje za svoje klonule životne snage? Odgovor možemo samo potražiti u današnjem svetom Evanđelju. Treba se susresti s Isusom uskrsnulim u jelu koje nam on priređuje. To je za nas kršćane sveta Misa gdje se hranimo Božjom riječju i krijepimo u svetoj Pričesti Isusovim Tijelom i Krvlju. Tu je izvor naše kršćanske snage i života.