Naviknuti smo da sve dobivamo na brzinu; jer nam se više ne da dugo čekati; jer ni ne znamo čekati, onda očekujemo da nam se sve dogodi u najkraćem roku. Zato grabimo ekspres linije i vlakove, želimo ekspresne pošiljke, i kavu više ne možemo mirno piti nego tražimo ekspres kavu. Tako čovjek očekuje da će i Bog reagirati hitro, ekspresno kad mu netko uputi neku strelovitu molitvicu. Onako kako reagira svaki automat kad se u njega ubaci žeton ili tražena kovanica. I tu upada čovjek u zamku da Boga zamišlja prema svojim željama. A Bog je ipak potpuno drugačiji. On je iznad nas i zna sve bolje od nas. Točno onako kako to lijepo govori i molitva Očenaša: on je na nebesima, a to znači iznad nas, vidi bolje od nas, sve zna. Prema tome, on uvijek bolje zna što je za naše dobro. Naše su misli i želje uvijek ograničene, sebične, nepotpune.
Božje su misli apsolutne, savršene. I zato je mudrost pravog vjernika da u svojim potrebama i nakanama uvijek ostavi prostora za Božje sveznanje i dobrotu. Isus nam je u tome primjer. On je svoje molitve, ali i sav svoj život podredio volji svoga nebeskog Oca. To mu je bilo najsvetije i najvažnije. Najoštriji je u svojim reakcijama u onim trenucima kad ga netko želi odvratiti od volje njegova nebeskog Oca. Tada se dira u ono što mu je prvo u njegovim planovima.
Jer, kako sam govori: nije došao da vrši svoju volju, nego volju nebeskog Oca. Tako će poslušno reagirati i u najtežim časovima svoga zemaljskog života. Dok Ocu govori o svojoj tjeskobi i želji, dodaje spremno da se ne dogodi njegova volja, nego volja Očeva. Svaka bi prava molitva zapravo trebala čovjeka vjernika sve jače odgajati za ostvarenje Božje volje. Kršćani u Bogu gledaju dobrog Oca i ne bi trebali imati straha da će se nešto krivo dogoditi ako se potpuno predaju Božjim planovima, ako nastoje izvršiti ono poslanje za koje otkrivaju da im ga je povjerio onaj od koga su i život dobili. U takvim okolnostima uvijek je na mjestu molitva kojom se kršćani obraćaju Bogu, a stavljena je u srce svakog Očenaša: Budi volja tvoja! Možda bi trebali kršćani da sve jasnije i iskrenije svoje molitve i nakane od sebičnog „budi volja moja“ prereknu u pravu nakanu: „Budi volja tvoja!“ A Bog je ljubav i štogod učini to je dobro, kako nas uvjeravaju i prve stranice Biblije. Neka nas vrijeme advenata, vrijeme iščekivanja, ispuni tom spoznajom o našem Bogu.
– razmišljanje fra Zvjezdana Linića –