Svake nedjelje Gospodin nam govori, zove nas: “Dođite!” Zapitajmo se nismo li nagluhi?! Možemo li ponoviti riječi mladog Samuela: “Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!” Je li tako? Slušamo li ušima, srcem i životom? Ili smo polugluhe Božje lijenčine? Nije li i kod nas: “Na jedno ušlo, na drugo izišlo”?!
“Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!” Slušati riječ Božju znači – prihvatiti je i srcem i rukama, ostvariti i ostvarivati svaki dan u životu što od nas traži naš Gospodin i naš poziv, raditi na spasenju svijeta, osigurati vlastito: biti prorok i apostol. Da, biti prorok i apostol: osluškivati, čuti – htjeti čuti i prihvatiti zov i riječ svoga Gospodina; životom potvrditi poziv i odziv; ostati kod Isusa ne jedan dan nego čitav život, a onda čitavu vječnost.
Recimo svakoga dana: Govori Gospodine, sluga tvoj sluša i evo dolazim, Gospodine, vršiti volju Tvoju! Pomozi nam, Gospodine, vršiti volju tvoju u tvojoj Crkvi!