Kao vjernici, znademo kako je Bog dobar naš Otac koji nas sve ljubi. Da ljubi i onog čovjeka koji je grješnik, onoga koji mu nije vjeran. Da je On bolji od svih naših dobrih očeva. Tu njegovu dobrotu mi opažamo svaki dan, jer nam daje da iznova započinjemo novi dan i novi posao i rađa se nova nada. Na neki način mi tu njegovu dobrotu ističemo u molitvi: Oče naš – koju molimo svaki dan i kod svake svete mise. Danas se ističe još jedan vidi Božje dobrote. Bog nije samo naš najbolji Otac, nego On je čak naša najbolja majka. Kao što se dobra majka brine za svoje dijete tako se i naš Bog brine za nas. Prvo čitanje kaže, kad bi koja majka zaboravila na svoje dijete, Bog ga nikada ne bi zaboravio. Prava majka nikada ne može zaboraviti svoje dijete pa ma kojim god putem pošlo u životu. Prava majka je i u
mislima sa svojim djetetom. Njezino srce je uz njega. Do Boga se redovito dolazi svojim srcem i to iskrenim i čistim srcem. Samo je u Bogu mir dušo moja – slušali smo pripjevni psalam. Samo u Bogu nalazi se stalnost sreće i u Njemu se nitko ne može pokolebati. Srce koje je svoju antenu postavilo u pravcu djelovanja Božje milosti, može imati pravu sliku Boga. Kako su često te naše slike na ekranu našega života blijede i treperave, jer antena nije dobro usmjerena. Nismo okrenuli antenu prema izvorima milosti, a to su sakramenti – najčešće isticani kao npr. sv. ispovijed i sv. Pričest. Koliko se tim sakramentima koristimo slabo, malo ili nikako? Ne opažamo upravo po njima koliko nam je Božja dobrota na dohvat ruke. – blizu nas. Pozvani smo u ovaj svijet, da otkrivamo Božju dobrotu i da po njoj naš život – i naš susret sa svakim čovjekom postane dobar i kvalitetan. Zato je potrebno, da u vjeri rastemo – produbljujemo svoj odnos s Bogom, a to je moguće ostvarivati u svom svakodnevnom poslu. U tom vidu također nam ovi i ovakvi susreti pomažu, da upoznamo Božju dobrotu i cilj svakog čovjeka. Samo svojim srcem stižemo do našeg dobrog nebeskog Oca, koji želi s nama surađivati uz našu volju.