Čitanja: Mudr 11,22–12,2; Ps 145; 2Sol 1,11–2,2; Lk 19,1-10

Isus svojim milosrđem traži što je pred Bogom izgubljeno. Tražio je tako i carinika, grješnika, Zakeja. U svojem božanskom saznanju znao je Isus gdje je Zakej i kad je došao pred smokvu podigao je Isus pogled i vidio Zakeja pa mu odmah govori: „Siđi brzo dolje. Danas idem k tebi.“ Vjerojatno je Zakeju zaigralo srce. Nije se on nadao da bi Isus uopće htio ući u njegovu grješničku kuću. A eto, baš je njega Isus izabrao. Zato ga je, kako kaže evanđelista, radostan primio u svoju kuću i pogostio. No, još nisu bili računi uređeni. Zakej je čekao zgodan moment i pred svima u kući, a vjerojatno ih je bilo puno, Zakej mijenja svoj život i životni stav govoreći: „Polovicu svega svog imetka dajem siromasima i ako sam koga prevario vraćam četverostruko.“

Njegova je odluka bila čvrsta i jasna pa mu Isus odaje priznanje: „Danas je došlo spasenje ovoj kući jer je i on sin Abrahamov. Sin Čovječji došao je potražiti sve što je izgubljeno.“

Vidite, Bog na ovaj način uređuje račune. Bog je uvijek spreman oprostiti ako se čovjek želi obratiti. Bog uvijek traži izgubljenog čovjeka samo ako izgubljeni želi k Isusu doći i vidjeti ga. Čovjek može umiriti svoju savjest samo ako Boga poželi i k Bogu priđe.

No, druga je stvar ako čovjek ne želi Boga susresti. Da je Zakej ostao kod kuće, da ga Isus nije zanimao, da je u to vrijeme otišao nekamo drugamo ne bi se dogodilo ono što se dogodilo između njega i Isusa.

Ima mnogo kršćana koje Isus ne zanima. Njima je važnija utakmica nego Misa. Kad je zajednička ispovijed pred Božić ili Uskrs oni odu nekamo drugamo. Ne znam gdje bi se onda s Bogom mogli sresti. Oni zapravo bježe, da se ne sretnu s Isusom, da ne bi možda i oni morali srediti svoje račune i pomiriti se s Bogom.