U današnjem Evanđelju slušamo kako k Isusu prilazi neki bogati mladić s pitanjem: „Što moram učiniti da zadobijem život vječni? “ Odgovor je jasan: „Drži Božje zapovijedi.“ „To sam činio od svoje mladosti i živio sam po Božjim zapovijedima.“ Zato kaže sveti evanđelista da ga je Isus zavolio ali mladić ima jedan nedostatak – veliko bogatstvo. Zato Isus nastavlja: „Idi, prodaj sve što imaš, razdijeli siromasima i onda dođi za mnom.“ Na te se Isusove riječi ražalostio – ne bi se mogao odijeliti od svog bogatstva. Vjerojatno je otišao žalostan. Zato Isus nastavlja dalje: „Teško će imućnici ući u Kraljevstvo nebesko. Lakše će deva proći kroz iglene ušice nego bogataš u Kraljevstvo nebesko.“ Htjeli mi ili ne, zemaljsko bogatstvo teško vuče čovjeka k zemlji, veže ga uz ovu zemlju, zato ono postaje zapreka u tom smislu što porobljuje njegove misli i želje.

Nije Isus bio protiv imetka, nije bio protiv onih koji su svojim radom stekli neka materijalna dobra. Isus je bio protiv toga da bogatstvo postane bog u čovjekovom životu. Bogatstvom se čovjek može služiti ali mu ni u kom slučaju ne smije služiti, klanjati mu se. To je najveća opasnost bogatstva. Druga jednako teška opasnost bogatstva je da bogat čovjek postane gramzljivac, tj. nikad mu dosta nego pošto-poto želi povećati bogatstvo makar i na račun drugoga. Vidimo to danas i kod nas u našem društvu. Imućnici, bogataši tjeraju svoje radnike na prekomjeran i još neplaćeni rad u petak i svetak samo da im ništa od dobitka ne bi izmaklo. Takav imetak je nepošteno stečen i ne može dobro završiti. Takav imetak je krvav od krvi radnika. Takvi imućnici koriste tešku situaciju zapošljavanja pa otkazom prijete radnicima. Otkaz je sredstvo izrabljivanja. Takvo stečeno bogatstvo ne može biti blagoslovljeno nego će biti na propast bogatašima.