Sva naša životna borba vrti se oko dvije stvarnosti: Isus Krist je došao od Oca k nama da nam donese Božji svijet; da nas uvede u taj svijet, da nas povede kući, k Ocu.
Naša narav, suprotno, želi „prizemljiti“ nebeske stvari, Božju stvarnost, zarobiti je u naš mali, ograničeni, zemaljski, prolazni svijet; učiniti je slugom zemaljskim interesima.
Stvarni sukob ovih dvaju svjetova prepoznajemo skoro na svim stranicama Evanđelja. Isus i njegov svijet s jedne strane – njegovi učenici i njihov svijet s druge strane.
Isus ih je pozvao da ga slijede. Oni neprestano nastoje prinuditi Isusa da slijedi njih, da ispunja njihove želje, ostvaruje njihova očekivanja. To je vidljivo i iz događaja iz Nazaretske sinagoge, u kojemu možemo prepoznati i sami sebe. Jer i mi želimo Isusa podjarmiti u svoje osobne, često sebične, želje i prohtjeve. Želimo da Isus postupa kako mi to želimo, a ukoliko se ne ponaša po našim zahtjevima, lako ga kritiziramo i na kraju odbacujemo od sebe.
A Isus je došao da nam riječju i primjerom pokaže kako se u svemu trebamo prilagoditi i podvrgnuti Volji Božjoj, a ne obratno. Zato nikada ne dopustimo da svoju volju namećemo Bogu, već da sebi namećemo Božju volju, znajući da je ona najbolje za nas; za naš zemaljski, ali i vječni život.