Kad dajemo ili šaljemo kakav lomljiv dar, onda vodimo računa da je to označeno na kutiji u kojoj se dar nalazi. Riječ „lomljivo“ napisana je velikim slovima, jer ne želimo da bilo tko ošteti ono što je unutra.

Božji dar je nama došao u najlomljivijem paketu: u djetetu.

Ponekad mi zamišljamo Božić kao prekrasan prizor na čestitki, ali svaka će vam majka reći da to nije baš tako. Marija je bila umorna, vjerojatno nesigurna. Bio je to njezin prvi porod i dijete je rođeno u najnehigijenskijim mogućim uvjetima.

„I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.“ (Luka 2, 7)

Dijete treba neprestanu brigu. Djeca plaču, jedu, spavaju i ovise o onima koji o njima brinu. Djeca ne mogu donositi odluke. U Marijino vrijeme smrtnost novorođenčadi bila je visoka, a i majke su često umirale za poroda. Zašto je Bog izabrao tako „lomljiv“ način za poslati Svojega Sina na zemlju? Zato jer je Isus trebao biti poput nas kako bi nas spasio. Najveći Božji dar došao je u lomljivom tijelu djeteta, ali Bog je preuzeo taj rizik, jer nas voli. Budimo mu zahvalni zbog takvog dara.

Dragi Bože, Snažni i Moćni, zahvaljujem ti što si postao malen i lomljiv, davno u dan onaj. Zadivljen sam da si to učinio zbog mene i za čitav svijet. Dao Bog da upoznate Božićni mir svakog dana u godini.