Sveti Ivan u današnjem Evanđelju jednostavno kaže: „Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama“. Bog se rođenjem u malom betlehemskom Dijetetu, malom Božiću, nastanio među nama. Nije nam došao samo u posjete. Ne, On je došao stanovati s nama, razgovarati s nama. Zašto? Mi smo ljudi slabašna djeca, a nalazimo se na opasnom putovanju punom prepreka, zamki i sudbonosnih opasnosti. Svaki jer naš korak opasan i može nas dovesti do pada i do tragedije. Potrebna nam je jaka Božja ruka. Bog nam je pružio svoju ruku. Djetetu nije dovoljna samo roditeljska ruka koja ga drži, nego mu je potreban i roditeljav glas koji ga neprekidno opominje: “Pazi na ovu prepreku, pazi na onu stranu, pazi naprijed, gledaj pred sebe itd.“ Roditeljev glas vodi dijete, a ruka ga samo pridržava u slučaju kad posrne da ga zadrži od pada. Ruka je potrebna i onda kad padne da ga podigne. Bog je tako prihvatio našu ruku, uputio nam svoj glas da nas provede ovima opasnim zemaljskim putem. Po svome Sinu Isusu Kristu, Bog nas neprekidno upozorava, neprekidno pridržava i podiše nas iz naših padova i vodi k pravom našem cilju. Dosta je čovječanstvo lutalo, dosta je bilo zla, dosta je bilo tame, dosta je bilo robovanja grijehu – sam Bog je rekao: „Dosta!
”

Svaki Božić, i ovaj današnji, javlja ljudskim srcima: „Vidite, pogledajte što Bog za nas čini, poslušajte što vam On želi reći. On nam i danas dovikuje: „Opet ste moji sugovornici, opet čujete moj glas, a ja slušam vaš glas i vas držim za ruku, opet ste „Djeca Božja“, moji ljubljeni sinovi i kćeri. “ Molitva koju molimo na početku Božićne svete Mise kaže: „Bože, ti si čovjeka stvorio i još ga čudesnije obnovio, daj učini nas dionicima božanstva Kristova. Daj da postanemo djeca njegova, daj da se pridružimo njegovom Sinu, koji je postao čovjek i naš brat. “

Želim svima vama danas, da vam Bog neprekidno govori i da vas vodi svojom rukom kroz život, onda će vam biti sretan i miran ovaj Božić.