Čitanja: Jr 17,5-8; Ps 1; 1Kor 15,12.16-20; Lk 6,17.20-26

Kažu da nema čovjeka koji bi se osjećao dosta jak, dosta pametan, dosta bogat, dosta sposoban da bi mogao tvrditi kako mu baš ništa ne treba. Naprotiv, svaki čovjek pa i onaj najjači, najmoćniji, najpametniji, traži nešto ili nekoga na koga ili na što bi se oslonio i osjećao se sigurnim ili barem sigurnijim.

Zato obično ljudi traže na prvom mjestu one koji su na vlasti. Onda traže bogate, učene, spretne i tako po nekoj ljestvici moćnike, ali na žalost, svi su ti oslonci nestabilni, nedovoljno čvrsti da bi se razuman čovjek iskreno mogao na njih osloniti. Ni čovjek sa svom moći, sa svim bogatstvom, sa svom vlašću, sa svom čašću ne može sebi pružiti dovoljno sigurnosti da bi mogao mirno, spokojno i bez straha živjeti. Zato je sveti pisac, prorok Jeremija, s pravom napisao: „Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka i slabo tijelo smatra mišicom i srce svoje od Gospodina odvraća. Takav čovjek, piše Jeremija, je kao drač u pustinji.“ Trava u pustinji danas jest, a sutra se već osuši i izgori na vrelom suncu. Nema čvrstog oslonca niti u jednom čovjeku. Kako se uzdati u kapljicu rose koju jutarnje sunce za čas ispari? Kako se uzdati u čovjeka za kojeg psalmista kaže: „Danas jest kao cvijet na njivi, a sutra ga već nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo.“

Drugi put slikovito opisuje prorok Jeremija: „Blago čovjeku koji se uzda u Boga. On je nalik stablu koje je zasađeno uz potok, uz vodu, koje je svoje korijenje pustilo k potoku. Ne mora se ničega bojati, ni onda kada dođe žega sunčeva ne će ga osušiti jer ima vode i zato će uvijek na njemu ostati zelenila. Ako dođe sušna godina ne brine brigu, korijenje mu je u potoku. Zato takvo stablo uvijek donosi plodove.“ Dva su to različita oslonca, dva su to različita ljudska puta koje Isus svojim riječima sasvim jasno potvrđuje. On se okreće k učenicima ne samo u ovom trenutku. Isus gleda svoje učenike i nas gleda u svim trenucima ljudske povijesti. Svojima govori: „Blago vama, siromasi, koji sada gladujete; vama tužnima, koji sada plačete; vama koji ste sada omalovažavani; vama koji ste sada klevetani; vama koji ste sada prognani; vama koje sada proglašuju zločincima. Radujte se! Poskakujte, jer plaća vas čeka na nebu.“

Isus se okreće i drugoj strani, drugom putu tobožnjih sretnika ovoga svijeta, ali njima se obraća drugačijim govorom: „Jao vam bogataši. Imate svoju utjehu. Jao vama siti, gladovat ćete. Jao vama koji se sada smijete, plakat ćete. Jao vama koje sada ovdje hvale.“ Ako je sam Isus upotrijebio izraz „Jao vama!“, onda je to zbilja očajna budućnost koje se razuman čovjek mora prestrašiti.

Današnja Božja riječ nas sili na razmišljanje. Trećeg puta nema. Nema mogućnosti da se čovjek ovdje tako usmjeri da bi mogao reći: „Na mene se ne odnosi ovaj Isusov govor niti onaj „blago vama“ niti onaj „jao vama“ .

I mi ćemo se sigurno morati odlučiti. Za jedno ili za drugo. Izbor ćemo ipak morati obaviti sami. Da bi taj izbor bio dobar i siguran okrenimo se k Bogu i zamolimo ga da on usmjeri naše misli, naše želje i naša djela na pravi put.