Naše je vrijeme postalo vrijeme tržišnog načina razmišljanja. Sve što danas čovjek poduzima: sav rad, misao, nastojanje, trud, muka, učenje sve to mora proći kroz vagu korisnosti, odnosno vrijednosti. Za sve što ljudi poduzimaju pitaju se – Koliko to vrijedi? I sam se čovjek prosuđuje i vrednuje po istoj metodi – Koliko on vrijedi? Čovjekov rad je oduvijek bio predmet trgovine među ljudima. Jedni su rad prodavali, a drugi su njihov rad kupovali jer su ga trebali i za vrijednost rada su se pogađali. Isus baš u današnjoj prispodobi tumači ovaj problem. Radnici čekaju da ih netko unajmi. Gospodar vinograda kupuje njihov rad i pogađa se s njima – jedan denar za dan njihovog rada. Kad su na koncu dana vidjeli kako gospodar isplaćuje onima zadnjima, nadali su se više. No, ovdje gospodar nije dijelio zasluge nego svoju dobrotu. Oni koji su bili nezadovoljni primili su onoliko za koliko su se pogodili. Onima pak koji su došli kasnije gospodar ne isplaćuje po pogodbi, jer se s njime nisu ni pogađali, nego po svojoj dobroti. On želi i njima biti jednako dobar i daje im po denar kao i onima koji su se s njime pogađali. Ova prispodoba je svima nama pitanje – koliko surađujemo s Bogom? Svaki je čovjek pozvan od Boga na suradnju. Bog svakog čovjeka treba i zove ga na suradnju sa sobom u izgradnji ovoga svijeta. To je Božji vinograd. U tom poslu svaki čovjek mora uložiti svoj rad na dobro svijeta. Istina jest da mnogi grade, ali i mnogi razgrađuju. Za one koji razgrađuju nema nikakvog spornog pitanja. Za zlo zaslužuju kaznu. Pravo je pitanje za one, koji su uložili sebe i svoj rad na izgradnju ovoga svijeta. Što će oni primiti? S Bogom se najbolje ne pogađati. Zamolimo Gospodina da ne gleda na naše zasluge, nego neka nas nagradi po svojoj dobroti koja je neizmjerna.