Čitanja: Mudr 12, 13. 16-19; Ps 86; Rim 8, 26-27; Mt 13, 24-43

Mnogi se pitaju zašto Bog ne uništi zlo i iskorijeni zle ljude? Kad bi Bog tako učinio, učinio bi to protiv svoje odluke jer je On stvorio čovjeka kao potpuno slobodno biće. Zato Bog poštuje svoju odluku i ljudsku slobodu. Svaki čovjek ima dosta vremena da raste i da donese plod dobra ili plodove zla. Svako se stablo najbolje prepoznaje po plodovima. Dobro stablo rađa dobrim plodovima, a zlo stablo rađa zlim plodovima. Svaki se čovjek sam mora odlučiti kakvim će plodovima roditi. Bog svakome ostavlja dosta vremena i dosta šansi da se sam odluči. No, Bog čeka vrijeme žetve. Bog čeka onaj čas kad će se konačno morati odijeliti zlo od dobra. Sudbina je naša u našim rukama, a sud i pravda su u Božjim rukama.  

Zašto je Isus pripovijedao prispodobu o žitu i kukolju? Očito da je Isus želio da mi sami sebi presudimo i sebe spoznamo – da sami sebe smjestimo ili među pšenicu ili među pljevu – da sami sebe vidimo gdje i kako rastemo – je li kao plemenita pšenica ili kao korov, drač i kukolj. Htio je Isus da mi budemo upoznati i s konačnicom. Sigurno je da ne ćemo moći pobjeći Božjoj presudi. Kao što pšenica i kukolj moraju doživjeti žetvu i tada će svaki od nas naći svoje mjesto kad žeteoci počnu skupljati plodove njive. Tako će biti i na koncu svijeta. Anđeli će požnjeti ovaj svijet. Anđeli će, kaže tako Isus, pokupiti sve zavodnike i bezakonike i baciti ih u peć ognjenu gdje će biti plač i škrgut zubiju. Anđeli će tada pravednike, tj. Božju pšenicu smjestiti u Božje žitnice u nebo, u Božje Kraljevstvo kad sve njive ovoga svijeta, svi ljudi ovoga svijeta budu požnjeveni i kad njiva bude očišćena.

Na posljednjem sudu će konačno zasjati Božja pravda, tada će konačno biti podijeljene plaće za svaki ljudski život. Važno je, dakle, na vrijeme uočiti svoje mjesto pred Bogom.

»Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega. « »Tko ima uši, neka čuje! « Mt 13, 37-43