Isus započinje obnovu svijeta ne revolucijom, ne nekim velikim paradama, nego se uputio od sela do sela, od grada do grada, propovijedajući po njihovim sinagogama. Današnje ga Evanđelje opisuje u jednoj skupini ljudi. Bili su to oni koji su došli subotom u njihovu sinagogu na molitvu. Isusu su pružili knjigu Svetoga Pisma. On otvara mjesto gdje Bog po proroku Izaiji objavljuje blagu i radosnu vijest siromasima, oslobođenje za sužnje, vid za slijepe, slobodu za potlačene i jubilarnu godinu kada se svima sve oprašta.

Evo, sam Bog naviješta promjenu i obnovu i šalje nam svoju riječ života za sve one koji su obnove najpotrebniji. To su ponajprije siromasi, porobljeni, potlačeni, slijepi, oni kojima je sve oduzeto, oni koji su porobljeni, koji žude za slobodom.

Riječ Gospodnja daje nadu svim beznadnima. Obećava promjenu i obnovu ne samo u materijalnom smislu, nego još više u moralnom.

Božja riječ ne samo da podiže i daje nadu siromasima, nego ona progovara i onim bogatima i svima onima koji su krivi da još ima siromaha. Riječ Božja progovara ne samo potlačenima, nego i tlačiteljima, ne samo porobljenim, nego i njihovim porobljivačima, ne samo onima kojima su uz bescjenje oteli imovinu, nego i otimačima. Nije dosta dati čovjeku koricu kruha. Svaki čovjek ima pravo na slobodu, ima pravo na ljudsko dostojanstvo, ima pravo na rad, ima pravo na izbor bračnog druga, ima pravo na bračno stanje. Svaki čovjek ima pravo glasa u uređenju društva. Božja riječ – riječ Svetoga Pisma – riječ Božjega zakona mora dati moralnu snagu svim čovjekovim nastojanjima. Božja riječ mora postati hrana ljudskom duhu, duši, intelektu. Ne živi čovjek samo od kruha nego živi od svake riječi Božje koja izlazi iz Božjih usta….