Ima jedna zgodna pričica o nekom kineskom caru. Kaže priča: Car je bio star dvadeset godina kad je preuzeo carsko prijestolje ogromnog kineskog carstva. Kao mladić htio je doznati što je najvažnije za cara na ovome svijetu. On je htio doznati tu veliku istinu i onda se za nju odlučiti. Zato je pozvao sve učenjake svoga velikog carstva i zapovijedio im da mu napišu što bi za njega bilo najvažnije. I kaže priča da su se učenjaci dali na posao i nakon četrdeset godina dali su caru tisuću napisanih knjiga. Car je tada imao već 60 godina pa im reče: „Oprostite, sve te knjige ne bih stigao niti pročitati za svog života. Vidite da imam 60 godina. Skratite to i donesite mi. Učenjaci se opet dali na posao i nakon deset godina donesu caru samo 100 knjiga: „Evo, skratili smo.“ Car je tada imao već 70 godina i opet ih zamoli: „Skratite još više. Evo imam 70 godina i ne bih stigao pročitati ovih 100 knjiga.“ Učenjaci opet odu i nakon 10 godina ponovo caru donesu ovaj puta samo jednu knjigu. No, car je ležao na samrtnoj postelji u svojoj osamdesetoj godini pa im reče: „Vidite da više ne mogu čitati. Reci mi u dvije riječi što je najvažnije iz te knjige.“ Učenjaci mu onda iz te knjige pročitaju: „Za našeg cara nije više važna ni vlast, ni bogatstvo. Sada bi mu bilo najvažnije da sačuva goli život.“ U taj čas car izdahne. Niti život nije mogao sačuvati. Nije više imao vremena stvoriti nikakvu odluku. Nije više imao vremena izabirati među mnogim ponudama koje su mu učenjaci napisali.

Ovo je samo zgodna priča ali nam govori o jako važnoj istini. Čovjek se, naime, mora na vrijeme odlučiti za dobro tako da bi ga u životu mogao i ostvariti. Propadne li mu život, zajedno sa životom propale su sve njegove namjere. U današnjem evanđelju Isus kao najvažniji odabir preporuča svima nama i kaže: „Vršite volju Božju. Tko vrši volju Božju, taj mi je brat i sestra i majka.“