« Zar je meni do toga da umre bezbožnik – riječ je Gospodina Boga – a ne da se odvrati od svojih zlih putova i da živi? «

Tako su vjerovali starozavjetni vjernici, to isto vjerujemo i mi danas. Ili možda danas netko ne vjeruje da je Bog zaista tako dobar i milosrdan da će rado oprostiti svakome njegovo zlo što ga je počinio ma koliko god ono bilo veliko i kako god izgledalo strašno? Upravo je ta vjera za nas kršćane spasonosna jer nam daje uvijek iznova priliku da se mijenjamo nabolje, da se ne pomirimo sa zlom koje nas je nadjačalo i tako u nama i po nama pobijedilo dobro. Pomiriti se sa zlom koje smo učinili bilo sebi bilo našim bližnjima, misleći pri tom kako smo mi slabi i tu ne možemo ništa učiniti, bilo bi unaprijed potpisati poraz i pobjeći sa bojnog polja, a ne poduzeti ništa i barem ne pokušati se boriti protiv toga zla koje nas nikad neće ostaviti na miru, a posebno onda kada se s njim pomirimo. No možemo ga nadvladati samo ako to želimo! Isus nam je dao i oružje kojim možemo to zlo pobijediti, a to je Njegova milost i pomoć koju nam pruža u sakramentima, a posebno u sakramentu sv. Ispovijedi. Danas se puno govori o zlu u svijetu i potrebi da se to zlo pobijedi. No, ono ne postoji u svijetu, nego je u čovjeku i iz njega se pretače u svijet. Stoga ga treba početi pobjeđivati u nama samima pa će onda ono biti pobijeđeno i u svijetu. Znamo da je Isus to zlo pobijedio na svome križu. Da ga nije pobijedio, proklinjao bi svoje mučitelje i prijetio im odmazdom! Ali, ne! On im je oprostio i to je oproštenje i dan danas znak pobjede nad zlom. I tko god se želi odvratiti od zla i grijeha k dobru, mora proći ovim Isusovim putem te moliti za oproštenje i sam biti spreman drugima oprostiti.