Neki današnji vjernici u većini slučajeva prigovaraju Bogu i Crkvi što postoje neke zapovijedi. Božje zapovijedi nije izmislio Bog da ljude nervira i muči nego baš obrnuto – da čovjeku pomogne dostojanstveno i slobodno živjeti u odnosu prema Bogu, prema bližnjemu, prema prirodi oko sebe i prema samome sebi. Božje zapovijedi nam pomažu da postanemo svjesna i odgovorna bića – sretna u ovom svijetu. Odbacimo li Božje zapovijedi ostali smo nesretni i sami sa sobom nezadovoljni kao neostvarena bića. Poznata je ona priča o buretu, bačvi, kako mi kažemo. Kaže priča da je jedan seljak imao bačvu. U jesen ju je napunio vinom i bačva je bila mirna. No, kad je seljak vino popio bačva je stajala u šupi, sušila se i počela mrmljati protiv seljaka: „On me samo iskorištava da mu držim vino. Okovao me željeznim obručima da se ne mogu ni rastegnuti a kad vino popije više me niti ne pogleda. Bunila se tako bačva i odlučila raskinuti željezne obruče na sebi. Napinjala se i napinjala, odjednom pukne jedan obruč. E, sad je već malo lakše. Napinjala se i dalje sve više i više i pukne drugi obruč. E, sad se već puno lakše diše, ali još uvijek ima dva čvrsta obruča. Bačva upregne sve svoje sile i napne se do krajnjih granica te pukne i treći obruč. Sad joj je odlanulo. Sad slobodno trese svojim daščicama. Skupi snagu i strese se svom snagom i četvrti obruč pukne. No, u taj čas bačva se raspadne na petnaestak daščica koje su se uokolo rasule a bačva nije više postojala. Tako je bačva uništila samu sebe. To je dječja priča ali je pouka priče veoma važna. Naime, Božje su zapovijedi kao ovi obruči na bačvi. Drže nas zajedno da smo ljudi, da smo ljudska zajednica, da smo Božja djeca. Čovjek koji se priklanja Božjim zapovijedima živi mirno, spokojno, pošteno i pravedno, dok je obrnuto s čovjekom koji je odbacio Božje zapovijedi i slijedi samo svoju volju. Prihvatimo srcem Božje zapovijedi i Božji zakon. On će nas očuvati da ostanemo ljudi vrijedni ovoga života, a nakon smrti vječnog života.