Božji pastiri

Evanđelje nam donosi zgodu kada je Isus poslao svoje učenike dva po dva da propovijedaju i liječe po Izraelskom narodu. Sada su se vratili i izvijestili Isusa što su radili. Isus ih upućuje na odmor: “Otpočinite malo!“ No, kaže sveti evanđelista, mnoštvo je doznalo za njih pa su ih pretekli i prvi došli onamo kamo su oni išli. Očito je narod bio željan riječi utjehe, riječi vodstva. Isus ih je gledao i sažalio se nad tim narodom kojemu su prazne duše. Zato Isus odustaje od počinka i stane ih poučavati i hraniti ih duhovnim jelom.

Ne živi čovjek samo od kruha. Tjelesna hrana je potrebna čovjeku, ali uz tu hranu čovjek ima još mnoštvo drugih potreba koje ne hrani tjelesna hrana. On ima i potrebe duše i potrebuje i duhovnu hranu koja izgrađuje čovjeka, a time i ljudsko društvo. Nije moguće napraviti ljudsku zajednicu niti ikakvo društvo u kojemu nema slobode, moralnosti, zakonitosti, pravde, kulture i povrh materijalnih dobara. Nije čovjek pas na lancu, niti je tegleća životinja na jarmu. Čovjek ima dvije sfere života – materijalnu, ali i ne manje vrijednu, duhovnu sferu. Obje treba hraniti ali i jednoj i drugoj sferi čovjeku su potrebni vođe koje će to činiti. Bilo je kroz povijest razmišljanja o tzv. apsolutnoj slobodi gdje nema autoriteta. Čovjek bi bio sam sebi zakon ali pokazalo se da bi to bila čista anarhija jer bi svaki čovjek imao svoj zakon zbog svoje sebičnosti i oholosti.

Crkva i danas vrši pastirsku službu, koju joj je Krist povjerio, i vodi vjerni narod na duhovnom polju. Odgaja i hrani savjest naroda, utvrđuje narod u nadi, vjeri, ljubavi, pravdi, poštenju i istini. Na taj način Crkva danas izvršava Isusovo poslanje svojih učenika koji kao duhovni pastiri u svome narodu uprisutnjuju samoga Krista koji ga vodi na putu spasenja.