Šimun i apostoli su ispovijedili vjeru u Isusa Sina Božjega ali ipak tu vjeru u Isusa nisu do kraja razumjeli. Razmišljali su ljudski. Svaki je imao neki svoj zemaljski interes. Nitko nije mislio na ono što nije ljudsko, što je Božje. Još uvijek su im misli bile samo zemaljske. Odmah iza tog razgovora Isus otvoreno predlaže svojim apostolima i kaže im: Birajte! “Ako tko hoće ići za mniom neka danomice uzima svoj križ i neka ide za mnom. Ako bi netko grčevito htio svoj život sačuvati za zemaljske stvari, izgubit će ga. Tko pak izgubi svoj život za zemaljštinu taj će život svoj spasiti. A najvažnije je svoj život spasiti. Nema ničega što bi više vrijedilo od života”. Pred više od dvije tisuće godina pojavio se jedan vođa i jedini do tada vođa koji nije nikome, a ni svojim učenicima ni svojim sljedbenicima obećao lagodan put. Naprotiv – sam je izabrao put prema Jeruzalemu gdje će mnogo pretrpjeti od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, gdje će biti mučen, ubijen i gdje će treći dan uskrsnuti. Zar to nuđa svojim učenicima? Petar i drugi učenici očekivali od Isusa nešto drugo, neki uspjeh. Zato su i pošli za njim nadajući se nečemu. Sada su svi začuđeni. Svi s Petrom govori Isusu: “To se tebi ne može dogoditi. Put patnje, poniženja, muke i smrti, to nije za Sina Božjega. Nemoj tako govoriti”. Isus mu samo odgovara: “Ti, Petre, misliš kao i svi drugi ljudi ovdje, misliš ljudski, misliš na ljudski način. Bježi od mene! Na sablazan si mi. Ne misliš na ono što je Božje, ne misliš kako Bog misli”. Doista! Razumjeti put Božji nije lako. Ali jedini ispravni put je Božji put i on jedini ima završetak uskrsnuće i život nakon toga. Recite mi – znate li još koji ljudski put koji ima uskrsnuće i vječni život na svom kraju? Svaki drugi put u konačnici je gubitak svega.