Čitanja: Iz 5, 1-7: Ps 80, 9.12-16.19-20; Fil 4, 6-9; Mt 21, 33-43

Židovi su svaku bolest i svako zlo tumačili kao Božju kaznu. Zato su pitali za onog slijepca od rođenja: “Tko je sagriješio? On ili njegovi roditelji da se je slijep rodio?” Isus nije tako mislio i odgovorio: “Ni on ni njegovi roditelj”.

U današnjem je pak svijetu sasvim obrnuto. Nitko ne priznaje da Bog sve vidi i sve zna da dobro nagrađuje, a zlo kazni. Ne plaća, doduše, svake subota, ali nitko ne ostane bez plaće. Današnji ljudi niti ne žele slušati o Božjoj kazni. Niječu svaku Božju kaznu. Kažu da ni pakla nema. Očito je da ga se boje pa bi željeli da ga uopće nema.

Današnje Evanđelje govori o kazni. Pravedni gospodar kazni zlostavljače i ubojice. Prispodoba očito govori i o kazni kojom je kažnjen židovski narod. Ta kazna traje i danas. Razbacani svijetom još i danas izazivaju mržnju i ratove. Pogibaju ali vječno ratuju.

Današnje je Evanđelja opomena i nama i čitavome svijetu. Još se događaju strahovita nevremena, nepogode, poplave, požari potresi i mnoga druga zla. Zar mislite da tu Bog nema svoje prste? Zar je to samo slučajnost? Može si to netko tumačiti kako hoće, ali Bog vidi, Bog sudi i Bog plaća. Opće je poznato kako završavaju veliki grješnici i nepravednici. Zlo koje su činili drugima okreće se i pada na njihove glave. Čineći zlo bacaju žeravicu sebi za vrat.

Nezahvalnost i bahatost današnjeg svijeta sigurno zaslužuje Božju kaznu. Često puta svi osjećamo da nas Bog opominje kaznama. Nije ugodno slušati o Božjoj kazni, ali je ona stvarnost koja se neprekidno obistinjuje i nas opominje da se zla klonimo jer svaka naša misao, svaka naša riječ, svako naše djelo i svaki naš propust Bog vidi, Bog zna i Bog nagrađuje ili kazni.