Čitanja: Pnz 4,1-2.6-8: Ps 15; Jak 1,17-18.21b-22.27; Mk 7,1-8.14-15.21-23

Božji zakon je nad ljudskim zakonima – on može samo usavršiti ljudski zakon, a ljudski zakon sigurno nije dobar onda kad radi protiv Božjeg zakona. Mojsije sabire Izraelce i pred oči im stavlja Božji zakon. “Vršite zapovijedi Gospodnje. Ništa ne nadodajte onome što vam zapovijedam i ništa ne oduzimajte od toga. To će biti vaš mudrost i razboritost ako ih budete vršili.” Onaj čovjek koji vrši zakon Božji je mudar i razborit čovjek.

Sveto Evanđelje govori o krivom ponašanju farizeja koji prigovaraju Isusu što njegovi učenici ne drže običaje koje farizeji strogo drže. To su bili običaji pranja ruku i svega što se kupi, pranje čaša i lonaca. To su običaji koje su farizeji držali do tančine pak su im ti običaji postali obrasci, pravila svakodnevnog života dok su u isto vrijeme zapustili i kršili Božji zakon. Takav farizejski način razmišljanja uvukao se i među nas – čak smo stvorili i jednu uzrečicu koja kaže: “Kako svi, tako i ja.” Običaji su postali veći od svih zakona pa makar bili i zli običaji. Taj obrazac koji se čuje: “Tako svi čine”, jest nešto veoma loše jer za normalnog i pametnog čovjeka, zato mi svoje običaje moramo premišljati u svjetlu Božje riječi. Nije sve dobro što je postalo običaj. Ljudi čine mnoge ludosti za koje nema opravdanja. Sveti Pavao nas u poslanici opominje: “Budite vršitelji Božje riječi, a ne samo slušatelji.” A pogotovo nas Isus opominje da očistimo nutrinu svoga srca: “Zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomosti, prijevare, razuzdanosti, zavisti, psovke jesu blato kojim mažemo svoju savjest i svoju nutrinu.” Ta nas Isusova opomena želi ohrabriti da najprije očistimo svoje srce jer ono što iz srca izlazi to onečišćuje čovjeka.