Ono što čovjeka uzvisuje nad sva druga bića na zemlji jest razum i slobodna volja ili naprosto sloboda.

Sva druga bića na zemlji slijepo slušaju instinkt (prirodni nagon), a čovjek za svoj život, za sebe mora sam donijeti svoju odluku. Slobodan je i može birati. Može izabrati i sam protiv sebe. Ljudi su oduvijek osjećali moralni zakon u sebi koji je Bog usadio u ljudsku narav i on je tu u nama. Ali mi smo često u sukobu s njime. Mnogi bi htjeli taj moralni zakon protjerati iz sebe – osobito danas – kad se govori o krizi morala. Mnogi slobodnjaci htjeli bi biti toliko slobodni da ne bi htjeli biti odgovorni za svoje djela pa kažu: „Moral je privatna stvar i neka ga drži tko hoće“. Mnogi čak zahtijevaju da javna sredstva, kao npr. radio i televizija podgrijavaju njihov nemoral.

Što kaže Isus o slobodi i o moralnom zakonu, čitamo u današnjem Evanđelju. Isus Božjem zakonu daje svu težinu govoreći: „Nebo će i zemlja proći prije nego će ijedan potezić iz zakona nestati. Nisam došao ukinuti, nego usavršiti zakon Božji“.

Kakav stav prema Božjem zakonu treba zauzeti? I to Isus objašnjava: „Ako te oko sablažnjava, tj. ako je oko krivac protivljenju Božjem Zakonu, iskopaj ga. Jer ti je bolje jednooku ući Kraljevstvo Nebesko, nego s oba dva oka otići u oganj vječni. Ako te ruka tvoja sablažnjava, odsijeci je, jer ti je bolje s jednom rukom ući u Kraljevstvo Božje, nego s obje ruke otići u pakao. Kakav je naš stav prema Božjem zakonu? Je li je naš cilj konačna sreća u nebu ili nam je nešto drugo, zemaljski cilj našeg života?

Sve što je Bog čovjeku dao: razum i slobodu, zakon Božji, savjest; sve mu je to Bog dao da ga dovede do konačnog spasenja. Uzmimo ono što nam Bog daje za naše dobro i čvrsto se toga držimo.