Čitanja: 1Sam 26, 2.7-9.12-13.22-23; Ps 103; 1Kor 15, 45-49; Lk 6,27-38

Po mnogim crkvama, osobito po prošteništima, kao na primjer Mariji Bistrici, ima na stotine kamenih ploča na kojima su ispisane zahvale i uslišanja. No, jedna ploča izaziva posebnu pažnju. Na njoj piše: „Majko, Božja, hvala ti na uslišanju, što sam mogla oprostiti svom smrtnom neprijatelju.“ Ova je ploča i ova zahvala na njoj u duhu današnjeg svetog Evanđelja gdje Isusova riječ glasi: „A vama koji me slušate kažem: Ljubite svoje neprijatelje. Činite dobro onima koji vas mrze. Blagoslivljajte one koji vas proklinju. Opraštajte pa će i vama biti oprošteno.“

Kršćanin ne može biti čovjek mržnje i osvete. Mržnja je daleko strašniji otrov nego alkohol i droga. Od alkohola se čovjek može otrgnuti, a mržnja iznutra grize čovjeka i čini ga nesposobnim ispravno gledati i prosuđivati. Čovjek mržnje vidi na drugom i ono zlo i onu manu koju drugi niti nema. Mržnja ruši prijateljstvo i rodbinstvo. Mržnja gazi po tuđem poštenju, izobličuje sebe i druge. Već u početku Crkve apostoli su upozoravali na zlo i grijeh mržnje. Apostol Petar ovako piše: „Ne vraćajte zlo za zlo, ni uvrede za uvredu – naprotiv – blagoslivljajte jer ste na to pozvani da baštinite blagoslov.“ Sveti apostol Pavao pak piše: „Blagoslivljajte one koji vas progone, ne osvećujte se sami nego prepustite Božjoj pravdi.“ Mnogi kažu: „Kako mogu oprostiti i ljubiti neprijatelja?“ Zlo mi ne možemo nikada ljubiti niti hvaliti. Zlo koje mi je učinio i mi mrzimo ali ne mrzimo čovjeka grješnika. Treba dobro razlikovati zlog čovjeka od njegovog zla djela. Pokušajmo razmisliti svoje odnose s drugim ljudima. Da li su oni građeni na mržnji i osveti ili na ljubavi i praštanju. Ako želimo biti Kristovi sljedbenici potrebno nam je prihvatiti i njegovo razmišljanje i odnose među ljudima, bili oni prijatelji ili neprijatelji. Kršćanin se mora naučiti praštati jer tako svaki dan moli: „Oprosti nam duge naše, kako i mi opraštamo dužnicima svojim.“