Da li je uopće potrebna Božja pravda? Kad bi na svijetu bilo samo dobro, bez trunka zla, Božje pravde ne bi trebalo. Pravda je, naime, presuda između dobra i zla, istine i laži. To je zadatak pravde, da to razdvoji i na dvije strane pravedno naplati. Nažalost, promatrajući ovaj svijet i strahovita zla koja čine nepravednici dok njihove nepravde pravednici moraju trpjeti, lako zaključujemo da će Božja pravda imati posla. Na mnogo mjesta opisuje Biblija Božju pravdu. Sjetimo se pravednog Noe. Kaže Biblija da su ljudi činili tolika zla da je grijeh došao do Boga. Tada Bog odlučuje satrti opaki ljudski naraštaj. Zato Bog šalje Opći potop u kojem svi budu pogubljeni, samo je ostao pravedni Noa i njegova žena, njegovi sinovi i njihove žene.

Čitamo o Sodomi i Gomori – dva velika grada u kojima se nije moglo naći niti deset pravednika od svih žitelja, samo je pravedno živio Lot, njegova žena te dvije njihove kćeri. Njih je Bog izveo iz Sodome, a onda je oba ova grada kaznio strahovitim ognjem te im zatro svaki trag. U prijelazu preko Crvenog mora pravedni Izraelci prelaze po suhom dnu mora, a neprijatelje njihove, vojsku egipatsku, Bog potapa u morskom valovlju. Opis zadnjega suda – kad anđeli razdvajaju jedne s lijeve, koji odlaze zauvijek u oganj vječni, a druge s desne, koji zauvijek odlaze u život sreće, u nebo. Zanimalo je i tada ljude, a i danas ih zanima, po čemu bi se moglo prepoznati da dolazi dan Božjega suda. Zanima ih da li je blizu ili daleko. Isus na to odgovara i napominje dolazak mnogih patnji i mnogog zla koje će njegovi vjerni morati pretrpjeti i samo će se svojom postojanošću i odlučnošću u dobru moći spasiti. Pametan i razuman čovjek mora razmišljati i o ovom momentu svoga života kad bude morao stati pred Božji sud. S koje strane će tada njega staviti anđeli Božji. Da li s lijeva, koji odlaze u neugasivi oganj vječni, ili s desna, koji odlaze u vječni i sretni život s Bogom.