Čitanja: Jr 33,14-16; Ps 25; 1Sol 3,12-4,2; Lk 21,25-28.34-36

Susret s Bogom dogodit će se svakome od nas na kraju našeg vremena, na kraju ovozemaljskoga života. Taj susret nitko od ljudi nikada nije izbjegao a niti ga može izbjeći. Taj susret je neminovan. Tada ćemo se sresti Krist kao Spasitelj i Sudca a sebe kao suđene. U tom času ništa se više ne može izmijeniti. Bit ćemo suđeni po djelima koja smo za zemaljskog života činili bilo dobro ili zlo. Sudac će biti pravedan i milosrdan.

U prvom čitanju prorok Jeremija promatra povijesni dolazak Krista po tjelesnom rođenju pa prorokuje da će biti Izraelac iz plemena Judina te da će biti izdanak Davidov, tj. iz Davidovog roda. Taj susret čovječanstva s Bogom već se je dogodio Isusovim rođenjem, njegovim životom, mukom, smrću i uskrsnućem.

U današnjem pak svetom Evanđelju slušamo kako nam Isus nagoviješta onaj posljednji susret koji će se dogoditi na kraju svega vremena s velikim i katastrofalnim pokretom svemirskih sila i u grozotama patnji. Mi smo vjernici radosni jer nam je naš Učitelj rekao: „Kad se to počne događati uzdignite glave jer se približilo vaše otkupljenje.“ Ali nas ponovo opominje: „Pazite kako živite. Neka vam srce ne oteža u užicima ovoga svijeta pa da vas taj dan ne zatekne nespremnima. Zato budni budite i u svako doba molite da možete mirne duše i mirne savjesti dočekati taj čas i stati pred Sina čovječjega uzdignute glave. Nažalost velika većina ljudi misli da su to samo priče. Ali ako se i bude dogodilo, mnogi misle, da je sve to još daleko. Tko od nas zna koliko je daleko taj zadnji naš čas?

Ljudski kraj se nikada ne najavljuje. Smrt dolazi kao tat, dolazi iznenada i onda kad joj se nitko ne nada. Baš zbog te iznenadnosti smrti Isus nas upozorava na neprekidnu budnost: „Budni budite!“