Čitanja: Izl 17, 8-13; 2Tim 3, 14-4. 2; Lk 18, 1-8

Današnja, misijska nedjelja, podsjeća nas na veliku dužnost naše Crkve i našu vlastitu: da širimo kršćanstvo, riječ i ljubav Božjega Sina. U duhu dviju najvećih zapovijedi o kojima govori Isus Krist želimo razmisliti o toj velikoj tajni kojom Gospodin ljubav prema Bogu povezuje s ljubavlju prema čovjeku.

Ne možemo ljubiti Boga kojeg ne vidimo, ako ga ne prepoznajemo i ne ljubimo u bratu čovjeku. Isusova bezgranična ljubav prema svakom čovjeku pokazuje se u riječima upućenim apostolima: „Idite i učinite mojim učenicima sve narode!“ Čitav svijet treba dovesti Kristu, On je za sve rođen, za svakoga je on umro.

Crkva danas želi probuditi svakoga kršćanina i pozvati sve ljude dobre volje da budu misionari, apostoli, propovjednici Božje istine i njegove ljubavi. Crkva je Božji grad i čitav svijet mora u njemu naći stan. Crkva je Božja obitelj, a svi ljudi trebaju biti njegova djeca, ona je sabrani narod Božji, a svi narodi trebajubiti narod Božji. Vrlo često zaboravljamo da moramopomoći Gospodinu spašavati svijet. To je uzvišena zadaća svakog kršćanskog srca kojeprepoznaje Boga u sebi. Sa svojim spasiteljskim rukama Isus je zagrlio čitavu kugluzemaljsku i sve nas međusobno povezao svojom riječju i krvlju sa svoga križa. Naša je sveta dužnost da učinimo sve kako bi tijelo svete Crkve bilo sveto i zdravo, jer kršćanstvo nije nešto dogotovljeno, dovršeno, kršćanstvo je nešto što nastaje i raste. Mnoga su srca bez Boga. Nastavi čitati Misijska nedjelja →

Čitanja: Heb 1, 2-3; 2, 2-4; 2Tim 1, 6-8; 13-14; Lk 17, 5-10

Današnje nedjelje je u svetom Evanđelju riječ o vjeri. Sam Isus je svojim učenicima tumačio snagu i jakost vjere. Učenici su osjećali da im je vjera slaba i zato su molili Isusa: „Umnoži nam vjeru.“

Tada ih je Isus malo ukorio pa im je rekao: „Ne znate koliku moć i silu ima vjera. Da je imate barem tako malo kao zrno gorušice rekli biste ovom drvetu: Iščupaj se s korijenjem i preseli se u more. To bi vas drvo poslušalo.“

Evanđelista Matej također pripovijeda istu zgodu, i spominje iste riječi Isusove: „Da imate toliko vjere koliko je gorušičino zrno rekli biste ovom dudu: preseli se na drugo mjesto, on bi vas poslušao i preselio se.“

Ovom usporedbom je Isus htio pokazati snagu vjere. Vjera i gore premješta. Što je sve vjera kroz povijest Isusove Crkve učinila teško je i opisati.

Vjera je obnovila svijet – promijenila je srca ljudi, otvorila im oči da vide što je dobro i događala su se mnoga čudesa tamo gdje je bilo vjere. Nastavi čitati Umnoži nam vjeru! →

– župna crkva, subota, 12. 10. 2019. u 19 sati – koncert
i obnovu vodi zajednica mladih „Božja pobjeda”

Program: sveta misa, slavljenje – koncert, nagovor i svjedočenje, Euharistijsko klanjanje

Svi ste pozvani doći i pozovite svoje ukućane, rodbinu i prijatelje!

Svake godine na dan 7. listopada Crkva ima svoj blagdan Gospe od krunice. Negdje se to kod nas zove i Gospa Ružarica. Taj blagdan nas sjeća na godinu 1571. kad se dogodila velika pomorska bitka kod Lepanta. Europa se prvi put, shvativši opasnost agresivnog nadiranja Osmanlijskog carstva na kopnu i moru, sjedinila u želji da se odupre agresoru. Ova bitka svakako je presudna za prevagu sila na Sredozemnom moru. Pobijedila je europska flota i to baš na ovaj dan koji je obilježen kao dan Gospe od krunice. Naime, papa Pio V., shvativši važnost ovog pothvata u kojem je i sam kao moralna snaga sudjelovao, poticao je sav kršćanski svijet Europe da molitvom podrži europsku stranu u toj borbi za obranu kopna i mora. Na osobit je način poticao na molitvu krunice, koja je u to vrijeme već bila poznata. Upravo je ova inicijativa pomogla da se krunica u Europi i u kršćanskom svijetu tako duboko ukorijenila. Po tom blagdanu i cijeli listopad za katolike je mjesec pobožnosti krunice. Ona je postala dragocjena molitva koja ujedinjuje vjerničke obitelji i pomaže im u hodu kroz život bez obzira na poteškoć i probleme.

Duhovna obnova koju vodi fra Gordan Propadalo:
Četvrtak, 26. 09. 2019., župna crkva u 19 sati – propovijedana misa, a iza mise će biti Euharistijsko klanjanje
Petak, 27. 09. 2019., župna crkva u 19 sati – propovijedana misa, a poslije mise će biti molitvena večer – pobožnosti Svetom Križu.
Subota, 28. 09. 2019., župna crkva u 19 sati – propovijedana misa, a poslije mise će biti prigodna molitvana pobožnost BD Mariji.

Svetkovina sv. Mihaela ark., 29. 09. 2019.
8 sati – sveta misa
11 sati – svačana župna misa koju predvodi mons. Antun Sente – rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu.
17 sati – Euharistijsko klanjanje (bez mise)

Čitanja: Am 8, 4-7; 1 Tim 2, 1-8; Lk 16, 1-13

Bog po proroku Amosu odlučno izjavljuje da će suditi, i to oštro suditi, svim profiterima, špekulantima i nepravednim trgovcima jer svojim postupcima tlače i iskorištavaju nevoljnika. Ako je Bog zauzeo takav čvrsti stav prema profiterima, špekulantima i lihvarima, nas vjernike zanima što smo mi u tim momentima dužni činiti u ovom svijetu? Kako se vladati?

Na to pitanje odgovara nam današnje Evanđelje. Mi najprije moramo shvatiti da u ovom svijetu nismo mi gospodari. Bog je gospodar, a mi smo samo upravitelji. To znači da nam je Bog predao u ruke ovaj svijet da ga dograđujemo i izgrađujemo te njime upravljamo, ali s tom Božjom odlukom da ćemo jednom polagati račune pred Bogom, gospodarom, za svaki naš postupak, kako smo upravljali ovim svijetom. U svetom Evanđelju Isus hvali onog nepoštenog upravitelja što nije svoj položaj i materijalno bogatstvo zgrnuo samo sebi nego je dao i drugima, potrebnima, koji čak nisu imali mogućnosti sve vratiti pa im je brisao pola duga i time sebi stekao prijatelje koji će ga u časovima nevolje moći i htjeti primiti k sebi. Ova odgovornost nije samo globalna i teoretska, nego praktična i obvezatna i za pojedince. Nastavi čitati Mudri upravitelji →

Sveti Kuzma i Damjan su rođeni oko 270. god. u gradu Egeji u današnjoj Turskoj, a predaja ih navodi kao pobožne ljude koji su svojim liječničkim umijećem, a kada su ovi braći za ozdravljenje htjeli zahvaliti novčanim prilogom, blizanci nisu htjeli uzimati novac, nego su im predlagali da ga daruju siromasima i bolesnima.

Pripisuju im se i mnoga čudesna izlječenja koja su činili u Božje ime, . Redovito se u ikonografiji prikazuju zajedno, i to nerijetko tako da jedan gleda u nebo, a drugi u zemlju, što simbolično označava otvorenost prema Bogu, duhovnosti i zazivanje Božjeg milosrđa, a istovremeno i izravna skrb za dobrobit bolesnika i njihovo izlječenje. Obično su obučeni u tunike ili pregače, ponekad imaju kape na glavama, a prikazuju se s liječničkim i ljekarničkim sredstvima: sveti Kuzma je zaštitnik liječnika pa se češće zna prikazivati kako u rukama drži bočicu, a sveti Damjan je zaštitnik liječnika-ljekarnika pa se prikazuje više s obilježjima prikladnima za to zvanje, odnosno u rukama drži posudicu s mastima, špatulu, apotekarska vagu, knjigu recepata i sl. Nastavi čitati Sv. Kuzma i Damjan →

Čitanja: Izl 32, 7-11. 13-14; Tim 1, 12-17; Lk 15, 1-32

U mnogim religijama svijeta opisuju se svojstva njihovih božanstava. Nitko sigurno nije mogao točnije opisati svojstva Božja od Isusa koji je pravi jedinorođeni Sin Božji. Današnje Evanđelje na jedan izvanredno jasan način govori kakav je naš Bog – on je milosrđe i praštanje. Dok je Isus propovijedao najradije su ga došli slušati bolesnici, siromasi i grješnici, a farizeji i svi oni koji su sebe smatrali dobrima i pravednima su mrmljali protiv takvoga Isusa. Govorili su mu: „Ovaj prima grješnike, pa čak i s njima jede.“ Zato Isus u današnjem Evanđelju iznosi tri usporedbe kojima na slikoviti način želi pokazati kakav je Bog. Nastavi čitati Bog milosrđa →

Mali je Darko bio na kraju drugog razreda. Jednog se dana vratio iz vjeronauka kući. Prije nego je zamolio mamu za jelo došao je do svog tate i onako otvoreno jasno i glasno očitao svome ocu: „Znaš, ti tata nisi dobar otac.“ „A kako ti to misliš?“ – reče otac. “Danas smo na vjeronauku učili Isusovu priču o jednom lošem sinu i njegovom dobrom ocu. Jesi li ti kada čuo tu Isusovu priču?“ „Možda nekada“ – odgovori otac. “Znaš, tata, taj je dobri otac imao jako zločestog i nevaljanog sina koji je od oca tražio da mu dade onaj njegov dio svega imetka.“ „Pa što kažeš? – pita otac – Je li mu otac dao?“ „Da, bio je tako dobar da mu je dao.“ „E, luda oca“- dometne Darkov tata. “Zašto lud?“ – reče Darko. “Ne, nije lud nego dobar. A onda je taj zločesti sin otišao i na jelo i piće potrošio sav novac. Još je prodao i prsten i kaput i sandale i sve potrošio.“ „E, baš je bio lopov“ -reče otac. “A znaš, tata, kad je ono sve potrošio, onda se vratio k ocu.“ „I je li ga otac isprašio?“ – pita tata. “Ma nije. Bio je tako dobar i dao mu je novo odijelo i nove sandale i novi prsten na ruku, a onda je zaklao tele i priredio večeru, pozvao muzikante pa su do jutra jeli, pili, pjevali i veselili se. Nastavi čitati Nevaljali otac ili sin? →

Čitanja: Mudr 9, 13-18b; Flm 9b-10. 12-17; Lk 14, 25-33

Sveto Evanđelje današnje nedjelje pokazuje nam Isusa u mnoštvu ljudi koji su se gurali oko njega, išli za njim i slijedili ga. No, nije dosta da ga tjelesno slijede hodajući za njim. Isus traži da ga slijede u njegovom shvaćanju, da ga slijede u životu po njegovoj nauci. U ovom mnoštvu bila je većina onih koji su slijedili svoju pamet, svoje ljudske želje i tražili ono što je lagodnije i ugodnije. Štoviše, to su se nadali od Isusa dobiti. Ovog puta je Isus neumoljivo strog. Tko njega hoće slijediti ne može uz Krista, patnika s križem, ići bez križa. Kristovi suputnici imaju svaki svoj križ i nose ga uz Isusa da bi imali udjela u spasenju koje Krist svojima garantira.

Kako se moralo iznenaditi ono mnoštvo koje je za Isusom išlo kad se okrenuo i rekao: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi svoga oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre pa i sam svoj život ne može biti moj učenik.“ Još je nadodao: „Tko ne uzme svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.“ Nastavi čitati Kristov put →

Čitanja: Sir 3, 17-18. 20. 28-29; Heb 12, 18-19. 22-24a; Lk 14, 1. 7-14

Ljudi pokušavaju procijeniti tko i koliko vrijedi, ali se u procjenama gotovo nikad ne slažu. Pravu vrijednost svakog čovjeka izreći će samo Bog. A kako će tko biti vrjednovan? Svaki čovjek sam sebi odabire vrijednost. Ako se ponizuje, po Isusovim riječima, bit će uzvišen. Ako se pak uzvisuje, bit će ponižen. Ponizan čovjek sebe ne mjeri s drugima nego sebe smatra malenim. Sve druge drži vrjednijim od sebe. Prizna poštenje drugoga, treba drugoga i spreman je drugome služiti. Ponizan čovjek nikad drugoga ne ponizuje niti omalovažava.

Oholica prizna samo sebe a sve druge smatra manje vrijednima. Oholica nikoga ne treba. On je sam sebi dosta. Drugi mu služe samo kao podnožje na kojem on stoji i s kojega se pokazuje. Oholica ne pomaže nikome, a misli da svi trebaju njemu služiti. Oholica ne prizna bolesnog, siromašnog i potrebnog. Nastavi čitati Prva i posljednja mjesta →