Čitanja: Dj 14,21b-27; Ps 145,8-13b; Otk 21,1-5a; Iv 13,31-33a.34-35
Sveti ljudi su znali odgovor zašto smo na svijetu pa su zato znali i ispravno živjeti. Mogli su se radovati, a mogli su se žalostiti i trpjeti. Stari patnik Job u najvećoj svojoj nevolji hvalio je Boga govoreći: „Kako se Bogu svidjelo tako se i dogodilo.“ Apostoli su se radovali kad su zbog vjere morali trpjeti, bili su upravo ponosni što su dostojni trpljenja za vjeru, zato su i kršćanski mučenici radosno išli u mučeničku smrt. Zato pravi kršćanin u svojim bolima i patnjama ne će nikad pokleknuti pa Bogu prigovarati, jer zna da su patnje znakovi Božje dobrote prema nama – suho zlato kojim kupujemo nebo.
Kad je poznati kardinal Wiseman bio na smrt bolestan, liječnici su obilazili oko njega i nešto su sestri bolničarki šaputali u uho. Vidio je to kardinal i upita sestru: „Što su to liječnici rekli za me?“ Sestra mu odgovori: „Meni nisu ništa rekli, ali naslućujem.“ Na to reće kardinal: „Sigurno su rekli da je došlo vrijeme da odem svojoj kući, k svome Ocu da malo otpočinem, da skinem strah, bol, pa i smrt i da se konačno svega zla oslobodim.“ Nastavi čitati Ljubav – put u Nebo