Arhiva kategorije: Duhovne misli

Ovdje donosimo promišljanja o našoj vjeri.

Veličina poniznosti

Čitanja: Iz 53, 10-11; Ps 33; Heb 4, 14-16; Mk 10, 35-45

U današnjem svetom Evanđelju pristupila su k Isusu dvojica njegovih učenika: Ivan i Jakov. Nešto su od Isusa molili. Imali su ambicije ali ovaj puta bolesne ambicije. Molili su za prva dva mjesta uz Isusa. Mi bismo danas to rekli – molili su političko profiterstvo. Njima Isus postavlja pitanje: “Ne znate što ištete. Krive su vam ambicije. Možete li piti čašu koju ja pijem? Možete li se krstiti krstom kojim se ja krstim?” Spremno su Isusu odgovorili: “Možemo!”, nadajući se da će Isus njihovu molbu ispuniti. Isus jasno nadodaje: “Vi ćete biti uz mene sigurno. Ali u muci i poniženju.” To je put Isusov. Dalje čitamo u Evanđelju. Isus je podučio svoje učenike i okrenuo je njihove misli na pravi put. Odvratio ih je od bolesnih ambicija i okrenuo im pogled na prave motive.

Što su naše kršćanske motivacije? Što nas veže uz Isusa? Njegov put, ma kako težak bio. On je put služenja i otkupnina za mnoge. Nastavi čitati Veličina poniznosti

Sveti papa Ivan Pavao II. i Hrvati

Papa je prvi put posjetio Hrvatsku 1994. povodom proslave 900. obljetnice Zagrebačke nadbiskupije. U svom govoru na euharistijskom slavlju na zagrebačkom Hipodromu 11. rujna, na kojem se okupilo gotovo milijun vjernika, Papa se osvrnuo na ratne prilike u zemlji. Tom je prilikom pozvao vjernike na opraštanje i prihvaćanje bližnjega te zalaganje za mir. Istaknuo je kako “oprostiti znači osloboditi srce osjećaja osvete, koja nije spojiva s izgradnjom kulture ljubavi u kojoj sudjeluje svojim vlastitim doprinosom svaki čovjek dobre volje“.

U svome drugom trodnevnom posjetu Hrvatskoj 1998. godine Papa se susreo s mladima pred zagrebačkom prvostolnicom te ih je pozvao da traže rješenja u svjetlu Evanđelja, a ne bijegom u hedonizam, konzumerizam, u drogama ili alkoholu. Drugog dana posjeta u marijanskom svetištu u Mariji Bistrici proglasio je blaženim kardinala Alojzija Stepinca, jednog od najvećih crkvenih velikodostojnika. Posjetio je i Split u povodu 1700. obljetnice grada i svetište Gospe od Otoka u Solinu.

Treći je put Papa boravio u Hrvatskoj od 5. do 9. lipnja 2003. Svoj je posjet započeo u Dubrovniku gdje je proglasio blaženom Mariju Propetog Petković, utemeljiteljicu družbe Kćeri milosrđa. U Osijeku se Papa obratio zemljoradnicima istaknuvši važnost njihova truda i da im se prizna „prava vrijednost u sveukupnome razvoju društvene zajednice“. Nastavi čitati Sveti papa Ivan Pavao II. i Hrvati

Ne može se izreći što nam je Isus svojom žrtvom na Golgoti izvojevao svojim stavom djeteta, poslušnog djeteta. Time nas je izbavio ropstva zakona i pribavio nam slobodu jednostavnim povjerenjem u Božju ljubav. Ako živimo u ljubavi prema Ocu, nestaje zakonitosti, grčevitosti, uskoće i neraspoloženja.

Dopusti da te Otac ljubi i ti ljubi njega i bit ćeš veselo Božje dijete, a njegov duh će te voditi u svemu. Kroz takvu bezbrižnu i dječju radost moći ćeš privući mnoge k Ocu, jer ništa ne djeluje tako snažna na druge kao pravi djetinji stav; opušten i veseo čovjek.

Bog i bogatstvo

Čitanja: Mudr 7,7-11; Ps 90, 12-17; Heb 4,12-13; Mk 10,17-30

U današnjem Evanđelju slušamo kako k Isusu prilazi neki bogati mladić s pitanjem: “Što moram učiniti da zadobijem život vječni?” Odgovor je jasan: “Drži Božje zapovijedi.” “To sam činio od svoje mladosti i živio sam po Božjim zapovijedima.” Zato kaže sveti evanđelista da ga je Isus zavolio ali mladić ima jedan nedostatak – veliko bogatstvo. Zato Isus nastavlja: “Idi, prodaj sve što imaš, razdijeli siromasima i onda dođi za mnom.” Na te se Isusove riječi ražalostio – ne bi se mogao odijeliti od svog bogatstva. Vjerojatno je otišao žalostan. Zato Isus nastavlja dalje: “Teško će imućnici ući u Kraljevstvo nebesko. Lakše će deva proći kroz iglene ušice nego bogataš u Kraljevstvo nebesko.” Htjeli mi ili ne, zemaljsko bogatstvo teško vuče čovjeka k zemlji, veže ga uz ovu zemlju, zato ono postaje zapreka u tom smislu što porobljuje njegove misli i želje. Nastavi čitati Bog i bogatstvo

Zamke bogatstva

Zašto je Isus rekao da je bogatašima teško ući u kraljevstvo Božje? Biblija nas često upozorava na opasnosti žudnje za novcem. Iako novac po sebi nije grijeh i može biti koristan za mnoge stvari, i ljudima koji su Božji, ljubav prema novcu nešto je što je opasno i što može donijeti propast mnogima, ako ne i svima. Gospodin Isus Krist rekao nam je da stalno moramo donijeti važnu odluku biranja Boga pored novca. Ne možemo težiti oboma, težimo ili novcu ili Bogu. U Matejevom evanđelju (6,24) Gospodin je dao upute: „Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.“ Ovaj nam citat ukazuje zašto je Gospodin rekao da je bogatašima teško ući u Njegovo kraljevstvo. Nastavi čitati Zamke bogatstva

Tko će imati čvrst temelj, kada ova zemlja bude u bujicama nevolja, da ga one tada ne bi odnijele? To su ljudi čiji život stoji na čvrstom temelju Božje volje i njegovih zapovijedi. Tko svakodnevno čini Božju volju i dopušta da njegove zapovijedi budu mjerilo njegovog života, taj skuplja građevni materijal za gradnju kuće koja čvrsto stoji. Ona se ne će srušiti u vrijeme velike nevolje. Taj se ne će posramiti ni u zlo vrijeme.

Čovjek je stvoren kao muškarac i žena

“Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!”

Čovjeka je stvorio Bog kao razumno biće i po svom razumu on se mora snaći u ovom svijetu. To znači da mora otkriti zakone i zakonitosti koje je Stvoritelj stavio u sve stvoreno. Sveto Pismo Starog zavjeta (Knjiga postanka) to opisuje na slikovit način. Kaže Pismo da je Bog stvorio (oblikovao) sve životinje na zemlji i ptice i priveo ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati i da joj tako bude ime. Prvi je čovjek imenovao sve životinje.

Čovjek je od Boga pozvan da ovaj stvoreni svijet upozna, zagospodari njime, da uspostavi pravi i pravilni odnos prema stvarima, prema svakoj stvari. prema prirodi, prema svojoj okolici. Čovjek je sposoban to učiniti ako se pravilno služi razumom. To mu i Bog prizna. Najvažniji je, međutim, i najodgovorniji odnos što ga čovjek mora upoznati i uspostaviti prema drugom čovjeku. To je na slikoviti način prikazano u Knjizi postanka, kad Bog čovjeku stvara ženu za koju i sam čovjek priznaje potpunu jednakost. To je izrečeno riječima: “Kost od mojih kosti i meso od mesa mojega” – to znači potpunu jednakost. “Neka se zove ženom jer je od čovjeka uzeta.” Odnos čovjeka prema ženi Bog je posebno uredio zato što su Stvoriteljeve namjere da čovjek bude sretan u mnoštvu i jedinstvu. “Njih dvoje bit će jedno tijelo.” Njih dvoje, kaže Bog, tvorit će i jedinstvo koje će ponovno rezultirati mnoštvom. Nastavi čitati Čovjek je stvoren kao muškarac i žena

Postoji netko tko pozna naše brige. On zna sve misli koje nas muče. On zna kako su bolne brige, i zato nam želi pomoći. Obećaje nam, da će preuzeti sve naše brige. Ima li nešto bolje? Dakle, on želi otkloniti ono što nas muči. On želi utrti put, tako gdje ga mi uopće više ne vidimo. On želi promijeniti okolnosti koje nas opterećuju. On nam želi poslati pomoć. Zato prepusti njemu brigu, zahvali mu, što je on preuzeo u svoje ruke tvoju nevolju i jer će ti pomoći. Tada će u tvom srcu zavladati potpuni mir.

Pohvala Gospodinu

Ti si svet Gospodin, Bog jedini, koji čudesa stvaraš. Ti si jak, ti si velik, ti si svevišnji. Ti si svemoguć kralj. Ti si, Oče Sveti, Kralj neba i zemlje. Ti si trojstven i jedini Gospodin, Bog nad bogovima. Ti si dobro, svako dobro, najveće dobro, Gospodin Bog živi i istiniti. Ti si ljubav, sveta ljubav.

Ti si mudrost, ti si poniznost, ti si ufanje, ti si ljepota, ti si blagost, ti si sigurnost, ti si mi spokojstvo, ti si radost, ti si nada naša i veselje. Ti si pravednost, ti si umjerenost, ti si sve naše bogatstvo od zasićenosti. Ti si ljepota i blagost, ti si moje utočište. Ti si mi čuvar i branitelj, ti si zaklon moj.

Ti si rashlada. Ti si naša nada, ti si vjera naša. Ti si naša ljubav. Ti si sva naša naslada, ti si naš vječni život: veliki i divni Gospodine, svemogući Bože, milosrdni Spasitelju.

sv. Franjo Asiški

Sveti Mihael ark.

Na današnji blagdan čitamo iz Svetog Pisma o jednom strahovitom sukobu, borbi, koja je pokrenula ne samo zemlju nego i cijelo nebo. Borba se dogodila u samo zoru stvaranja duhovnog svijeta, svijeta nematerijalnih i neuporedivo inteligentnijih biča koje mi zovemo anđeli. Sama riječ “anđeo” je grčkog porijekla a znači glasnik. Sukob je nastao između dviju sukobljenih strane. Jedna strana je strana najvećih oholica – duhova koji su svjesni svoje veličine, svoje razumske moči i ljepote koji su otkazali poslušnost svome stvoritelju i rekli mu riječ oholosti: “Ne ću ti služiti”.

Druga strana ove izvansvemirske bitke, ovog sukoba, strana je vjernih, odanih Božjih glasnika, Božjih anđela koji iskazuju Bogu neograničenu poslušnost, ljubav, odanost i služenje. Njihovo je geslo ispisano u imenu njihovog vođe čiji blagdana danas slavimo a ime mu je Mi-ha-el što u prijevodu znači “Tko je kao Bog?“ Nitko nije kao Bog! On i svi vjerni i odani duhovi ostali su u borbi na Božjoj strani, stali su uz dobro i pobijedili na strani dobra. Izvojevali su pobjedu ne samo za onda nego i zauvijek. Sotona, pobornik svakog zla, otac laži, stara zmija zauvijek je zbačen s neba u ponor pakla u vlastitu nesreću. Nastavi čitati Sveti Mihael ark.

Proročki narod

Čitanja: Br 11,25-29; Ps 19; Jak 5,1-6; Mk 9,38-43.45.47-48

Osobitost kršćanstva nije ni u broju, ni u količini, ni organizaciji, nije ni u dužini postojanja. Osobitost kršćanstva jest u duhu kojim je Isus od Oca pomazan i poslan u svijet. Tog istog duha Isus je izlio i u naša srca. Kršćanstvo je djelo i plod Duha Svetoga. Zbog toga se kršćanstvo prepoznaje u svijetu baš po tome što čini djela Duha – misli iz Duha Božjega, govori iz Duha Božjega i čini iz Duha Božjega. Kršćanstvo se oslanja ne na nikakvu silu svijeta nego na silu Božjega Duha. Cijeli Božji narod je narod Božjega Duha, jest proročki narod. Proročki narod misli Božje misli. Proročki narod govori Božje riječi. Proročki narod čini Božja djela. Proročki narod živi po Božjoj istini.

Isusova Crkva je djelo Božjega Duha. Duh Božji djeluje kroz članove Crkve: kroz papu, biskupe, svećenike i narod. Djeluje u Crkvi dok smo na okupu. Tko Crkvi pripada? Tko je Isusov? Onaj tko misli kao Isus. Onaj tko govori kao Isus, onaj koji čini kao Isus.

Kad bi svi kršćani imali Duha Božjega i kad bi svi prorokovali iz Božjega Duha kršćanstvo bi bilo plodno. Svaki je kršćanin svojim proročkim stavom jasno svjedočio da pripada Kristu, da je uz Krista: “Tko nije protiv nas, uz nas je.” Čitamo u prvom čitanju kako je Gospodin sišao u oblaku i govorio s Mojsijem. Onda je Bog uzeo Duha koji je bio na Mojsiju i stavio ga na sedamdesetoricu starješina. Kada je duh Božji počinuo na njima počeli su prorokovati. Dvojica od njih ostali su u taboru, nisu ulazili u Božji šator.

Bili su to Eldad i Medad. Oni su ostali u taboru i tamo su počeli prorokovati. Čuvši to neki mladić otrči k Mojsiju i reče: “Eldad i Medad prorokuju u taboru.” Tada Jošua reče Mojsiju: “Gospodaru, ušutkaj ih!” Mojsije mu na to reče: “Zar si zavidan zbog mene? Bio bih sretan kad bi sav narod Gospodnji posto prorok, kad bi Gospodin i na njih izlio svoga Duha.”

Naša pripadnost Božjoj strani vidjet će se samo po našim mislima, riječima i djelima. Ako budemo mislili to Bog misli i govorili što Bog hoće da govorimo bit ćemo proročki narod. A proročki narod pripada Bogu.

U službi za druge

Čitanja: Mudr 2,12.17-20; Ps 54,3-6.8; Jak 3,16 – 4,3; Mk 9,30-37

Najpoznatiji slikar, kipar i arhitekt Michelangelo Buenoroti stekao je svojim slikama i kipovima svjetsku slavu. Jedna od najpoznatijih njegovih slika je sigurno oslikana Sikstinska kapela u Rimu. Osobito je lijepa slika posljednjega suda. Dugo je oslikavao tu crkvu. Skele su sakrivale prekrasne slikarije. Kad su skinuli skele svi su ostali zadivljeni veličinom i ljepotom Michelangelovih slika. Slikar je još trebao samo staviti svoj potpis na sliku. Slikari obično na vidno mjesto stave svoj potpis da se vidi tko je sliku naslikao. Svi su čekali Michelangelov potpis – gdje će ga staviti i kako će se taj veliki umjetnik potpisati. Onda je slici prišao Michelangelo i na sliku stavio dva slova grčkog alfabeta. Prvo Alfa i zadnje Omega. Tim znakom označujemo Boga. On je Prvi i Posljednji i jedini. Michelangelo je tim potpisom htio reći da je Bog autor toga djela jer je on od Boga primio slikarski dar te su ove slike djelo Božjega dara, Božje dobrote, Božje ljepote. Sebe je smatrao samo malim i posljednjim slugom. Nastavi čitati U službi za druge

Tko je najveći?

Zapitamo li se ponekad tko je najveći u kraljevstvu nebeskom? Živimo li i mi život dostojan vječne gozbe s Bogom? Ili i dalje lutamo tražeći smjernice, pravi put u nebo?

Isus je i sišao na zemlju ne bi li nas naučio kako živjeti. Trebamo se obratiti i postati kao djeca da bismo ušli u kraljevstvo nebesko. Kao djeca biti maleni, otvoreni, iskreni, ponizni…

Tko hoće da bude najveći, svima treba biti poslužitelj. Tko hoće da bude prvi, treba biti sluga.

Djela, a ne samo riječi! Ali ta djela ne moramo činiti tako da ih ljudi vide. Ne moramo sjediti u prvom redu u crkvi, biti uključeni u sve aktivnosti da bi nas ljudi cijenili. Ne hvaliti se postignutim. Bog vidi i on će nam uzvratiti. „Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen“ (Mt 23,12). Nastavi čitati Tko je najveći?

Tko živi u potpunoj ovisnosti o Bogu, u blaženom stavu djeteta, iskusit će da Bog divno vodi naše putove. Doživjet će kako Bog rješava sve njegove teškoće i nevolje i zastupa ga u svim prilikama. Isplati se ostaviti sva osiguranja i težiti samo za kraljevstvom Božjim, njegovom pravdom i za tim kako Bogu ugoditi. Takvi će primiti sve što god im je potrebno.

Meditacija – moj križ

Gospodine Isuse, ti si dragovoljno na sebe prihvatio trpljenje nošenja križa, kako bi čovjeku pokazao svoju ljubav kojim si otkupio sve njegove grijehe. Htio si do kraja ostati poslušan volji Oca nebeskog, zato si i molio: “ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti” (Mt 26,39b). Križ je tvoj odgovor na zlo ovoga svijeta, jer tvoj križ je ljubav. Samo ljubavlju i praštanjem pobjeđuje se zlo. U tome se nalazi bit prihvaćanja i nošenja svakoga križa. Tvoj križ tako postaje naša škola u kojoj nas poučavaš riječima: “Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom” (Mt 16,24). Mi te želimo nasljedovati, a ti nam govoriš kako je za to potrebno ispuniti tri uvjeta: odreći se sebe, uzeti križ i ići za tobom. Nastavi čitati Meditacija – moj križ

“Ti si Krist, Sin Boga živoga”

Čitanja: Iz 50,5-9a; Ps 116,1-9; Jak 2,14-18; Mk 8,27-35

Svaki kršćanin treba dobro zapamtiti tri slike o Isusu Kristu.

  1. Prva slika pokazuje Isusa svevladara – kralja koji drži zemaljsku kuglu u svojoj ruci i upravlja njome.
  2. Druga slika je raspeti Krist na križu i prikazuje najvećeg patnika za naše grijehe.
  3. Treća slika prikazuje uskrsnulog Krista kako sav u sjaju, preobražen napušta našu zemlju i odlazi Ocu na nebo.

Prva slika označuje Krista kome nema premca, koji ne može iznevjeriti čovjeka, kome je podložno sve, svako stvorenje. Ispod njegove vlasti se nitko i nikada nije mogao oteti. On predstavlja nepodmitljivog suca ljudskih misli, želja, savjesti, riječi, djela i propusta. Nemoguće je čovjeku izbjeći njegov sud. Svi ćemo stati pred njegovo sudište, bilo da smo mu bili prijatelji, bilo da smo mu bili neprijatelji. Nastavi čitati “Ti si Krist, Sin Boga živoga”

“Efeta”

Čitanja: Iz 35,4-7a; Ps 146; Jak 2,1-5; Mk 7,31-37

Oko Isusa je okupljena grupa ljudi: apostoli i farizeji. Svi su ga slušali ali čuli su ga svaki na svoj način i za svoj interes. Nisu čuli Božju riječ jer su bili duhovni slijepci. Svima je potrebna Božja milost koja bi im oči otvorila. Bez Božje milosti ostali bi zauvijek duhovno slijepi i gluhi i hromi. Bio je to problem i starih vremena. Proroci su opominjali narod zbog gluhoće i sljepoće na Božje riječi te navještaju da će doći Mesija koji će biti prepoznatljiv baš po tome što će slijepima oči otvoriti, gluhima uši otvoriti, a hromima dati da hodaju.

Sam Isus u Nazaretu započinje svoje mesijansko i spasiteljsko djelovanje. Od tada je mnoštvo neprekidno uz Isusa. Do njih dopire Božja milost. Oni progledaju, razotkrivaju svojim duhovnim očima Isusa. Petar ga je prepoznao i rekao mu: “Ti si Krist, Sin Boga živoga.” Nastavi čitati “Efeta”

Rođenje BD Marije – Mala Gospa

Blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije ili “Mala Gospa” slavi se već skoro dvanaest stoljeća, negdje od devetog stoljeća. Što je bio pravi povod slavljenju tog blagdana nije poznato.

Ima samo jedna anegdota o jednom svetom pustinjaku koji je svake godine osmoga rujna slušao pjesme s neba. Pustinjak je počeo moliti Boga da mu pojasni zašto ta pjesma s neba svakog osmog rujna. Pustinjak je dugo vremena molio i jednog osmog rujna čuo je pjesmu i Božji glas koji mu je rekao: “Na nebu se slavi rođendan Majke Božje Marije”. Dalje kaže anegdota da je pustinjak otišao k papi i razjasnio mu uzrok te čudesne nebeske pjesme. Nato reče papa: “Bilo bi dobro da se taj rođendan slavi i na zemlji”. Onda je papa Benedikt XIV. uveo taj blagdan za cijelu Crkvu, ne doduše na temelju pustinjakove anegdote, nego zato jer je vjerni puk želio slaviti dan rođenja svoje nebeske Majke. Nastavi čitati Rođenje BD Marije – Mala Gospa

Sv. Marko Krževčanin – zaštitnik biskupije

Sv. Marko Križevčanin je mučenik, treći svetac Crkve u Hrvata, a svetim ga proglasio sv. Ivan Pavao II. Rođen je 1580. godine kao Marko Stjepan Krizin u slobodnom kraljevskom gradu Križevcima, u Zagrebačkoj biskupiji. Studirao je najprije u isusovačkom kolegiju u Grazu, gdje je stupio u Marijinu kongregaciju. Kao svećenički kandidat zagrebačke biskupije, primljen je u glasoviti rimski kolegij ‘Germanicum i Hungaricum’ u Rimu. Tu je u arhivu očuvan i njegov vlastoručni potpis – ‘Marko Stjepan Križevčanin, Hrvat iz Zagrebačke biskupije’.

Kao svećenik, Marko se vratio u domovinu i zauzeto djelovao u svom rodnom gradu Križevcima. Nakon kratkog vremena, ugarski primas pozvao ga je u Trnavu i postavio za ravnatelja sjemeništa. Imenovao ga je i kanonikom, a kasnije i upraviteljem benediktinske opatije Seplak kod Košica. U to vrijeme Košice su bile srce mađarskog kalvinizma. Kad je kalvinska vojska pokušala prisiliti Marka i dvojicu njegovih prijatelja, Melhiora i Stjepana, da pristupe kalvinima, oni su to odbili i time pali u njihovu nemilost. Uhitili su ih i svoj trojici nemilosrdno oduzeli živote. Nastavi čitati Sv. Marko Krževčanin – zaštitnik biskupije