Arhiva kategorije: Duhovne misli

Ovdje donosimo promišljanja o našoj vjeri.

Budni budite

Čitanja: Jr 33,14-16; Ps 25; 1Sol 3,12-4,2; Lk 21,25-28.34-36

Susret s Bogom dogodit će se svakome od nas na kraju našeg vremena, na kraju ovozemaljskoga života. Taj susret nitko od ljudi nikada nije izbjegao a niti ga može izbjeći. Taj susret je neminovan. Tada ćemo se sresti Krist kao Spasitelj i Sudca a sebe kao suđene. U tom času ništa se više ne može izmijeniti. Bit ćemo suđeni po djelima koja smo za zemaljskog života činili bilo dobro ili zlo. Sudac će biti pravedan i milosrdan.

U prvom čitanju prorok Jeremija promatra povijesni dolazak Krista po tjelesnom rođenju pa prorokuje da će biti Izraelac iz plemena Judina te da će biti izdanak Davidov, tj. iz Davidovog roda. Taj susret čovječanstva s Bogom već se je dogodio Isusovim rođenjem, njegovim životom, mukom, smrću i uskrsnućem. Nastavi čitati Budni budite

Kršćanska budnost

Krist nas u današnjem evanđelju poziva da budno i odgovorno živimo svoj život. Zašto nas Isus poziva na budnost? Zato što je čovjek u trajnoj opasnosti da zaboravi zašto je na svijetu, koji je njegov cilj i koji je pravi smisao života. U opasnosti je da ga zavodljivi mentalitet svijeta privuče i zakloni mu vidik prema vječnosti. Isus nas želi poučiti pravim, neprolaznim vrijednostima života. Želi nam reći, iako to i sami dobro znamo, kako vrijeme brzo i nepovratno prolazi i da ga moramo korisno upotrijebiti. Želi nam također reći kako ne živimo stotinu života nego jedan jedini i kako u tom jednom, relativno kratkom, sami odlučujemo o svojoj konačnoj sudbini.

Isus je naš Spasitelj ali i sudac koji će na kraju vremena doći i suditi svakom čovjeku po njegovim djelima. Kada će doći ne znamo. Njegov dolazak je nenadan i nepredvidljiv, a tako sudbonosan za naše spasenje. Nastavi čitati Kršćanska budnost

Bog je dao svakome od nas ovdje na zemlji njegovo vrijeme života. Ono je kratko, najviše nekoliko desetljeća. Božja ljubav, koja bi jednom htjela bogato nagraditi, daje ti svaki dan u tvojem životu mogućnosti da siješ bogatu sjetvu. Koje će se vrijeme najviše računati, po isteku ovog života, za bogatu žetvu? To će biti vrijeme, koje smo posvetili njemu. Zato, pokloni mu kao dokaz svoje ljubavi više vremena. On čeka na to i nagradit će te sada i u vječnosti.

Krist Kralj

Čitanja: Dn 7, 13-14; Ps 93, 1-2.5; Otk 1, 5-8; Iv 18, 33b-37

Čitamo danas u svetom Evanđelju kako je izbičevani Isus stajao pred rimskim upraviteljem Poncijem Pilatom. Pilat Isusu postavlja pitanje: “Jesi li ti kralj?“. Isus odgovara: Nisam ja ničiji, pa ni tvoj konkurent. Da se ja borim za vašu vlast moji bi se prijatelji borili za mene i ja bih imao vojsku da se za me bori ali se ja ne otimam za vašu vlast. Ja sam došao da istinu svjedočim i tko je god ljubitelj istine čuje moj glas i ide za mnom.

Očito da Pilat nije svoju vlast sagradio na istini nego je držao da on sam određuje što je istina, a što nije. Zato je Isusu odgovorio: “Što je istina?” Pilat ne priznaje nikakvu istinu i zato osuđuje Isusa na križ. Osuđuje ga samo zato što je borac za istinu. Pilat mu je na križu dao ispisati natpis: “Isus Nazarećanin, kralj židovski”. Kao da je time htio reći da je Isus bio protivnik rimske vlasti i da ga zbog toga osuđuje na smrt. Tim natpisom Pilat želi sebe opravdati što je nevina Isusa osudio na najtežu kaznu razapinjanja na križ. Zbog čega je Isus bio osumnjičen i zbog čega je bio razapet? Bila je u pitanju zemaljska vlast za koju se nikada nije borio niti je želio. Isusov primjer svjedoči nam: ako voliš istinu morat ćeš za nju trpjeti, a možda i umrijeti. Nastavi čitati Krist Kralj

Nedjelja Krista Kralja

Današnjom nedjeljom završava crkvena godina. Znamo: crkvena godina je godišnje obnavljanje života, smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Na njenom završetku je svetkovina Krista Kralja. Crkva nas na današnji dan želi podsjetiti da je raspeti i uskrsli Isus Krist gospodar svijeta i vremena, života i smrti, kralj čovječanstva.

Redovito zamišljamo kralja kao neku važnu i ljudima daleku osobu. Svi mu se klanjaju, a nitko ga ustvari ne voli. Svi mu moraju pogađati želje, a nitko to ne čini iz ljubavi. Oko njega sjaji, blještavilo, uglađenost i protokol, a u isto vrijeme licemjerje i neiskrenost. Vrlo često zamišljamo kralja koji ima dovoljno snage da pokori narode, da ubire porez i namete, a u isto vrijeme taj kralj bespomoćan je da osvoji ljudsko srce, da uđe u dušu svojih podanika. Znači kralja gledamo i zamišljamo kao onoga koji je daleko od ljudi, daleko od života, onoga koji je u nekom dalekom i stranom svijetu gdje je sve hladno i beživotno. Zato, upravo zato Isus tvrdi da njegovo kraljevstvo nije kao kraljevstvo ovoga svijeta. Isus nije kralj poput kraljeva u prošlosti ili sadašnjosti. To Isus jasno govori i pred Pilatom znajući jako dobro da ono što ljudi smatraju silom i vlašću ne odgovara njegovim mislima i željama. Isus je došao kao kralj srdaca i jedino što želi jest da prodre u istinske tajne ljudskog bića, da ljude osvoji ljubavlju. Nastavi čitati Nedjelja Krista Kralja

Nedostaje li ti utjehe? Ali znaj, postoji netko, tko ju je već pripremio. Znaj, jedan koji suosjeća s patnjama čovjeka, a također i s tvojima: Bog, tvoj otac. Nije mu teško utješiti te; njegova ljubav je toliko velika, da će uvijek naći riječi i putove utjehe. Njegova sila pomaganja je neobuhvatna, tako da će uvijek naći put i pomoć za tebe – iako možda ne odmah danas, ali u pravo vrijeme.

Posljednja vremena

Čitanja: Dn 12, 1-3; Ps 16, 5.8-11; Heb 10, 11-14.18; Mk 13, 24-32

Svaki ljudski život ima tri strane – prošlost, sadašnjost i budućnost. Od svih je najzagonetnija i najinteresantnija budućnost i to baš zato što je jedino ona skrivena, nama tajnovita, nedokučiva pak se svatko od nje mnogočemu nada i svatko bi htio barem malo zaviriti u nju. Dvije su budućnosti: jedna budućnost je ovozemaljska, tj. to su još naši preostali dani. Ta budućnost je prolazna. Sve što nam ta budućnost donese imat će svoj završetak. No, makar smo mi sigurni da se mora završiti sve što je na zemlji počelo, ipak se rado okrećemo puni iščekivanja k toj i takvoj budućnosti. Nas vjernike mora više zanimati ona druga budućnost, ona preko ovozemaljskog kraja ili prekogrobna. Ta nas budućnost mora više zanimati zato jer je ta budućnost vječna i nikada neće proći, nema kraja. I ova jesen i ovaj završetak godine, završetak čitave prirode i sva događanja ove godine koja završavaju podsjećaju nas na onu neprolaznu budućnost kojoj ovdje svaki dan stvaramo putove. Ta vječna i trajna budućnost se počinje stvarati već ovdje na zemlji i mi smo, svaki pojedinac, odgovorni za nju. Najveći je promašaj za čovjeka ako svakodnevno čita horoskop i pokušava odgonetnuti što mu donosi sutra ili prekosutra, a zaboravi pitati što mu donosi ona neprolazna vječnost. Kršćanin često razmišlja o posljednjim stvarima koje ga čekaju ovdje na zemlji i u budućnosti. Njih katolički katekizam nabraja: smrt, sud, iza suda kazna u paklu ili vječna nagrada na nebu. Ova misao na ove četiri posljednje stvari odvraća čovjeka od lakomislenosti, od neozbiljnosti i od grijeha.

O posljednjim stvarima govori nam danas i Isus u Evanđelju a kao stalnost svega toga događanja Isus napominje stalnost svojih riječi. One ne će proći. “Proći će nebo i zemlja, a moje riječi ne će proći.” Isusova riječ je stalnost koja ne prolazi. Njegova opomena nam je potrebna. Razmišljanje o prolaznosti ovoga svijeta je nužno. Čekanje neprolazne vječnosti je sigurna nada. Kršćanin se nada da će mu Isus otvoriti i udijeliti sretnu budućnost. Živimo u znaku ove druge ili vječne budućnosti.

Sakupljanje za Socijalnu samoposlugu

U nedjelju, 14.11.2021., na zamolbu Socijalne samoposluge iz Varaždina, a kada Crkva obilježava Svjetski dan siromaha, ćemo na ulazu u crkve i dvorane sakupljati za korisnike socijalne samoposluge svoj dar u vidu: prehrambene namjernice (brašno, ulje, riža, šećer…), ili potrepština za osobnu higijenu, ili u vidu novčanog dara. Unaprijed hvala svima na daru!

Iščekujemo drugi Isusov dolazak

Мі, vjernici, nе znаmо vrіјеmе Іѕuѕоvа роvrаtkа, аlі роѕtоје znасі kоје trеbа роglеdаtі kаkо ѕе vrіјеmе рrіblіžаvа. Маtеј, Маrkо і Lukа gоvоrе о tоmе kаkо је Іѕuѕ uроzоrіо učеnіkе о роѕlјеdnјіm vrеmеnіmа. Іѕuѕ іm је rеkао dа ćе dоćі lаžnі рrоrосі, оnі kојі ѕе рrеtvаrајu dа ѕu Кrіѕtоvі і kојі ćе dоćі u Nјеgоvо іmе. Rаtоvі і glаѕіnе о rаtоvіmа ćе орuѕtоšіtі zеmlјu, tіѕućе ćе glаdоvаtі, а bоlеѕtі і vеlіkі роtrеѕі trеѕtі ćе ѕvіјеt. (Маtеј 24, 3-7) „Ѕvе оvо је роčеtаk роrоđајnіh bоlоvа“, оbјаvіо је Іѕuѕ. (Маtеј 24, 8)

Аkо роglеdаmо оkо ѕеbе, рrіmіјеtіt ćеmо dа ѕvіјеt јаkо ѕlіčі tіm znаkоvіmа uроzоrеnја і dа ѕе lјudі ѕ rаzlоgоm bоје. Моždа ѕе bоје Воžјеg ѕudа. Моždа ѕu nеѕіgurnі u vеzі budućnоѕtі nјіhоvа ѕраѕеnја. Nо zа dјесu Воžјu, krај vrеmеnа nіје rаzlоg zа ѕtrаh vеć zа rаdоvаnје jer Воžја оbеćаnја nіkаdа nе іznеvјеrе. Sveto Ріѕmо gоvоrі nаmа vјеrnісіmа nеkа ѕе rаduјеmо оѕtvаrnјu рrеkrаѕnіh оbеćаnја nаkоn Іѕuѕоvа роvrаtkа. Vјеrоvаnје tіm оbеćаnјіmа uѕrеd tеškіh rаzdоblја nаѕ оhrаbruје dа ѕе rаduјеmо nеbеѕіmа ѕ оčеkіvаnјеm, а nе tјеѕkоbоm. Nastavi čitati Iščekujemo drugi Isusov dolazak

Sve ti izgleda bezizlazno, vidiš samo prepreke, teškoće i nemogućnosti pred sobom. Upotrijebi polugu kojom ćeš moći odstraniti prepreke poteškoća: molitvu vjere. One je jaka i može sve, jer onaj kojeg moliš može sve i upotrijebit će svoju silu da ti pomogne u nevolji. Ako vjeruješ u to, iskusit ćeš pomoć. Ne će li otac za svoje dijete, koje se nalazi u nevolji, sve upotrijebiti da mu pomogne?

Djelovati iz vjere

Čitanja: 1Kr 17, 10-16; Ps 146, 6c-10; Heb 9, 24-28; Mk 12, 38-44

Kaže današnje Evanđelje da je Isus sjedio nasuprot hrama i promatrao kako ljudi ubacuju svoju milostinju. Bogataši su bacali mnogo. Kaže Isus da su bacali od svoga viška jer su bili bogati pa su imali viškove. Onda je došla udovica koja je ubacila samo dva novčića jer više nije imala. Zato ju Isus hvali pred svojim učenicima i kaže za nju: “Ova je sirota udovica bacila više u kasu nego svi ovi drugi jer je ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.”

Kako izgleda naš život iz vjere? Da li smo mi oni koji se samo vjerom oblače kad im treba a vjeru odbacuju sa sebe kad im ne treba? Nije li nam vjera samo odijelo? Time smo slični židovskim pismoznancima. Njima je vjera služila kao vanjski ukras: duge haljine, prva mjesta u sinagogama, pročelja za stolovima kod gozbi i sve drugo čime su mogli na sebe svratiti pozornost ali su, zapravo, bili bez vjere. Nas ljude kršćane mora zanimati ispravni i pravilni odnos prema vjeri. Nastavi čitati Djelovati iz vjere

Blagdan posvete Lateranske bazilike

Crkva 9. studenoga slavi Posvetu Lateranske bazilike, prve posvećene bazilike u kršćanskom svijetu, a riječ je o blagdanu koji nas na poseban način prisjeća značenja i dvostruke uloge pape kao zemaljskog poglavara Rimske Crkve i kao zemaljskog poglavara cijele Katoličke Crkve. Jednako nas tako podsjeća i na važnost jedinstva i zajedništva svega Božjeg Naroda koji se okuplja u svojim župnim crkvama slaveći u euharistijskom slavlju najuzvišeniju istinu – Kristovo vazmeno otajstvo.

Bazilike su u antičkim vremenima bile posebne građevine namijenjene za javne poslove, a redovito su bile pravokutnog oblika, s trijemom na jednoj i apsidom na drugoj strani. Danas bazilika ima značenje posebno cijenjene crkve, bilo da se ta izuzetnost temelji na njezinoj starini i ugledu, veličini, umjetničkim vrijednostima ili nekim drugim posebnostima. Nastavi čitati Blagdan posvete Lateranske bazilike

Možda si Oca molio veoma usrdno za nešto i nisi doživio uslišanje. Je li smetnja kod tebe? Na Ocu ne može biti, jer njemu pričinjava zadovoljstvo da nas obdari. Preduvjet za uslišanje molitve je, da stojimo u dječjem stavu pred njim, da idemo putem Božjih zapovijedi i činimo ono što mu je ugodno. Ako smo prema Bogu poslušna djeca puna povjerenja, onda će nam se on u svemu očitovati kao Otac.

Zapovijed ljubavi

Čitanja: Pnz 18,15-20; Ps 95; 1Kor 7,32-35; Mk 1,21-28

Isus je u današnje Evanđelju pokazao židovskom pismoznancu kao i svima nama pravi put kad mu je rekao: “Prva i najvažnija zapovijed: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom. Druga zapovijed je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge ni veće zapovijedi od tih.” Pismoznanac je je odgovorio Isusu: “Dobro, Učitelju, po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti svim srcem, svim razumom, svom snagom i ljubiti bližnjega kao samoga sebe više vrijedi nego sve paljenice i žrtve.” Isus mu nato odgovara: “Nisi daleko od Kraljevstva Božjeg”. U ovom Isusovom odgovoru kriju se dvije vrijednosti. Prva vrijednost je Bog a odmah do njega je čovjek. Bog i čovjek – to je sve. Prihvatiti Boga i čovjeka ljubavlju jest novo načelo koje je Isus donio na svijet, koje vrijedi danas i sutra i zauvijek. To načelo znači ljubav. Ljubav je zapovijed koju nam sam Bog daje i nuđa kao uvjet za sreću čovjeka i čitavog čovječanstva. Nastavi čitati Zapovijed ljubavi

Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

Ovo bi se blaženstvo moglo paradoksalno i ovako izraziti: sretni su oni nesretni! Kakva je to vrsta žalosti koja donosi radost Kristovog blagoslova onima koji je osjećaju? Jasno je iz sadržaja da se utjeha obećava onima koji u prvom redu ne tuguju zbog gubitka voljene osobe, već onima koji tuguju zbog gubitka svoje nedužnosti, svoje pravednosti i svog samopoštovanja. Ovdje Krist ne misli na žalost bolnog gubitka, već na žalost koju donosi pokajanje.

Ovo je drugi stupanj duhovnog blagoslova. Jedno je biti duhovno siromašan, a drugo je žaliti i tugovati zbog toga. Ili ako se izrazimo teološkim jezikom onda možemo reći: priznanje je jedno, a kajanje je nešto sasvim drugo. Uočimo, nadalje, da – prema Isusu Kristu – kršćanski život nije samo radost i smijeh. Neki kršćani izgleda smatraju da, naročito ako su ispunjeni Duhom, moraju neprestano imati osmjeh na licu i biti bučni. Kako samo nebiblijski može čovjek razmišljati i postati! Naprotiv. U Lukinom prikazu propovijedi Isus je ovom blaženstvu dodao ozbiljni jao: “Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!”. Postoje – istina je – i kršćanske suze. No – da li ih lijemo? Nastavi čitati Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

Gospodine Isuse Kriste, po svojemu bolnom raspeću što si za nas grješnike tako strpljivo podnosio, molimo te, smiluj se dušama u čistilištu, prikloni im svoje sveto lice i dopusti da još danas uđu u raj.

Misijska nedjelja

Čitanja: Jon 3,1-5.10; Ps 25,4b-7bc.8-9; 1Kor 7,29-31; Mk 1,14-20

Današnju je nedjelju sveta Crkva proglasila “misijskom nedjeljom”. Tim nazivom Crkva želi skrenuti pažnju svih svojih članova na jednu prevažnu dužnost koju primamo od Isusa kao njegovi sljedbenici i učenici.

Zašto Bog neke odabire i zove? To je Božja tajna. Makar imali Isusov poziv, moramo priznati, da su mnogi misionari vrlo hrabri ljudi koji su spremni svoj život dati za Evanđelje. Mnoštvo je misionara u misijama izgubilo život ali uvijek je Isus pronalazio nove i slao ih. Ako Isus hoće da netko naviješta Evanđelje i pod cijenu vlastitog života, Isus će mu dati snage i za to svjedočanstvo. U Crkvi je neprekidno prisutna briga oko misionara jer kad bi nestalo misionara Isusova vjera bi se prestala širiti. Crkva ima organiziranu brigu za misionare. Ima posebnu Kongregaciju za širenje vjere u Rimu. U toj se ustanovi pripremaju misionari i u toj se ustanovi prikupljaju i materijalna sredstva koja su potrebna misionarima. Današnja nedjelja ima i tu svrhu da se uz molitvu za misije i misionare prikupljaju i potrebna materijalna sredstva. Nismo svi pozvani ni poslani u misije ali smo svi pozvani da to Isusovo poslanje potpomažemo i uzdržavamo. Nastavi čitati Misijska nedjelja

Slijepac Bartimej

Današnje evanđelje slika Isusa na putu. Isus ide iz grada Jerihona prema Jeruzalemu gdje će biti njegova muka, smrt ali i uskrsnuće. Ne ide sam – s njim idu njegovi učenici i sljedbenici. Isusov je put znak onog puta kojim do današnjeg dana ide njegova Crkva. Crkva putuje s Isusom u nebeski Jeruzalem, u vječnost. Put s Isusom nije lutanje. Put s Isusom nije put bez cilja. Put s Isusom je sigurnost od koje nema veće. Za put s Isusom potrebno je jedno svjetlo koje nam otkriva i pokazuje cilj u budućnost. To svjetlo ujedno pokazuje i osvjetljava taj naš put da možemo sigurno po njemu ići i na cilj stići. To svjetlo jest vjera u Isusa. Dok je Isus išao putem od Jerihona do Jeruzalema sigurno ga je usput gledalo mnoštvo ljudi, onih koji su tim putem prolazili i onih koji su došli k tom putu da vide Isusa. Nastavi čitati Slijepac Bartimej

Tko teško vjeruje u Božju milosrdnu ljubav, neka misli na to da će nam Bog gore na nebu i najmanje nagraditi, a ako nam zapravo ne bi trebao ništa uzvratiti. Kako bi nam tek bilo, kada bi vagao naša djela! Kad bi u jednu posudu stavio naše grijehe, naše zatajenje, a u drugu ono što smo posijali dobroga, iz ljubavi prema njemu. Onda bi posuda s grijesima uvijek daleko pretegnula. Ipak, on nas nagrađuje, uzvraća i najmanju čašu vode koju smo pružili bratu. To nam pomaže da vjerujemo, usprkos svim našim grijesima i našem očajanju, da Bog ne postupa po našim grijesima, nego po svojoj velikoj milosti.

Veličina poniznosti

Čitanja: Iz 53, 10-11; Ps 33; Heb 4, 14-16; Mk 10, 35-45

U današnjem svetom Evanđelju pristupila su k Isusu dvojica njegovih učenika: Ivan i Jakov. Nešto su od Isusa molili. Imali su ambicije ali ovaj puta bolesne ambicije. Molili su za prva dva mjesta uz Isusa. Mi bismo danas to rekli – molili su političko profiterstvo. Njima Isus postavlja pitanje: “Ne znate što ištete. Krive su vam ambicije. Možete li piti čašu koju ja pijem? Možete li se krstiti krstom kojim se ja krstim?” Spremno su Isusu odgovorili: “Možemo!”, nadajući se da će Isus njihovu molbu ispuniti. Isus jasno nadodaje: “Vi ćete biti uz mene sigurno. Ali u muci i poniženju.” To je put Isusov. Dalje čitamo u Evanđelju. Isus je podučio svoje učenike i okrenuo je njihove misli na pravi put. Odvratio ih je od bolesnih ambicija i okrenuo im pogled na prave motive.

Što su naše kršćanske motivacije? Što nas veže uz Isusa? Njegov put, ma kako težak bio. On je put služenja i otkupnina za mnoge. Nastavi čitati Veličina poniznosti