Čitanja: Iz 53, 10-11; Ps 33; Heb 4, 14-16; Mk 10, 35-45

U današnjem svetom Evanđelju pristupila su k Isusu dvojica njegovih učenika: Ivan i Jakov. Nešto su od Isusa molili. Imali su ambicije ali ovaj puta bolesne ambicije. Molili su za prva dva mjesta uz Isusa. Mi bismo danas to rekli – molili su političko profiterstvo. Njima Isus postavlja pitanje: “Ne znate što ištete. Krive su vam ambicije. Možete li piti čašu koju ja pijem? Možete li se krstiti krstom kojim se ja krstim?” Spremno su Isusu odgovorili: “Možemo!”, nadajući se da će Isus njihovu molbu ispuniti. Isus jasno nadodaje: “Vi ćete biti uz mene sigurno. Ali u muci i poniženju.” To je put Isusov. Dalje čitamo u Evanđelju. Isus je podučio svoje učenike i okrenuo je njihove misli na pravi put. Odvratio ih je od bolesnih ambicija i okrenuo im pogled na prave motive.

Što su naše kršćanske motivacije? Što nas veže uz Isusa? Njegov put, ma kako težak bio. On je put služenja i otkupnina za mnoge. Nastavi čitati Veličina poniznosti →

Čitanja: Mudr 7,7-11; Ps 90, 12-17; Heb 4,12-13; Mk 10,17-30

U današnjem Evanđelju slušamo kako k Isusu prilazi neki bogati mladić s pitanjem: “Što moram učiniti da zadobijem život vječni?” Odgovor je jasan: “Drži Božje zapovijedi.” “To sam činio od svoje mladosti i živio sam po Božjim zapovijedima.” Zato kaže sveti evanđelista da ga je Isus zavolio ali mladić ima jedan nedostatak – veliko bogatstvo. Zato Isus nastavlja: “Idi, prodaj sve što imaš, razdijeli siromasima i onda dođi za mnom.” Na te se Isusove riječi ražalostio – ne bi se mogao odijeliti od svog bogatstva. Vjerojatno je otišao žalostan. Zato Isus nastavlja dalje: “Teško će imućnici ući u Kraljevstvo nebesko. Lakše će deva proći kroz iglene ušice nego bogataš u Kraljevstvo nebesko.” Htjeli mi ili ne, zemaljsko bogatstvo teško vuče čovjeka k zemlji, veže ga uz ovu zemlju, zato ono postaje zapreka u tom smislu što porobljuje njegove misli i želje. Nastavi čitati Bog i bogatstvo →

Na današnji blagdan čitamo iz Svetog Pisma o jednom strahovitom sukobu, borbi, koja je pokrenula ne samo zemlju nego i cijelo nebo. Borba se dogodila u samo zoru stvaranja duhovnog svijeta, svijeta nematerijalnih i neuporedivo inteligentnijih biča koje mi zovemo anđeli. Sama riječ “anđeo” je grčkog porijekla a znači glasnik. Sukob je nastao između dviju sukobljenih strane. Jedna strana je strana najvećih oholica – duhova koji su svjesni svoje veličine, svoje razumske moči i ljepote koji su otkazali poslušnost svome stvoritelju i rekli mu riječ oholosti: “Ne ću ti služiti”.

Druga strana ove izvansvemirske bitke, ovog sukoba, strana je vjernih, odanih Božjih glasnika, Božjih anđela koji iskazuju Bogu neograničenu poslušnost, ljubav, odanost i služenje. Njihovo je geslo ispisano u imenu njihovog vođe čiji blagdana danas slavimo a ime mu je Mi-ha-el što u prijevodu znači “Tko je kao Bog?“ Nitko nije kao Bog! On i svi vjerni i odani duhovi ostali su u borbi na Božjoj strani, stali su uz dobro i pobijedili na strani dobra. Izvojevali su pobjedu ne samo za onda nego i zauvijek. Sotona, pobornik svakog zla, otac laži, stara zmija zauvijek je zbačen s neba u ponor pakla u vlastitu nesreću. Nastavi čitati Sveti Mihael ark. →

Čitanja: Br 11,25-29; Ps 19; Jak 5,1-6; Mk 9,38-43.45.47-48

Osobitost kršćanstva nije ni u broju, ni u količini, ni organizaciji, nije ni u dužini postojanja. Osobitost kršćanstva jest u duhu kojim je Isus od Oca pomazan i poslan u svijet. Tog istog duha Isus je izlio i u naša srca. Kršćanstvo je djelo i plod Duha Svetoga. Zbog toga se kršćanstvo prepoznaje u svijetu baš po tome što čini djela Duha – misli iz Duha Božjega, govori iz Duha Božjega i čini iz Duha Božjega. Kršćanstvo se oslanja ne na nikakvu silu svijeta nego na silu Božjega Duha. Cijeli Božji narod je narod Božjega Duha, jest proročki narod. Proročki narod misli Božje misli. Proročki narod govori Božje riječi. Proročki narod čini Božja djela. Proročki narod živi po Božjoj istini.

Isusova Crkva je djelo Božjega Duha. Duh Božji djeluje kroz članove Crkve: kroz papu, biskupe, svećenike i narod. Djeluje u Crkvi dok smo na okupu. Tko Crkvi pripada? Tko je Isusov? Onaj tko misli kao Isus. Onaj tko govori kao Isus, onaj koji čini kao Isus.

Kad bi svi kršćani imali Duha Božjega i kad bi svi prorokovali iz Božjega Duha kršćanstvo bi bilo plodno. Svaki je kršćanin svojim proročkim stavom jasno svjedočio da pripada Kristu, da je uz Krista: “Tko nije protiv nas, uz nas je.” Čitamo u prvom čitanju kako je Gospodin sišao u oblaku i govorio s Mojsijem. Onda je Bog uzeo Duha koji je bio na Mojsiju i stavio ga na sedamdesetoricu starješina. Kada je duh Božji počinuo na njima počeli su prorokovati. Dvojica od njih ostali su u taboru, nisu ulazili u Božji šator.

Bili su to Eldad i Medad. Oni su ostali u taboru i tamo su počeli prorokovati. Čuvši to neki mladić otrči k Mojsiju i reče: “Eldad i Medad prorokuju u taboru.” Tada Jošua reče Mojsiju: “Gospodaru, ušutkaj ih!” Mojsije mu na to reče: “Zar si zavidan zbog mene? Bio bih sretan kad bi sav narod Gospodnji posto prorok, kad bi Gospodin i na njih izlio svoga Duha.”

Naša pripadnost Božjoj strani vidjet će se samo po našim mislima, riječima i djelima. Ako budemo mislili to Bog misli i govorili što Bog hoće da govorimo bit ćemo proročki narod. A proročki narod pripada Bogu.

Čitanja: Mudr 2,12.17-20; Ps 54,3-6.8; Jak 3,16 – 4,3; Mk 9,30-37

Najpoznatiji slikar, kipar i arhitekt Michelangelo Buenoroti stekao je svojim slikama i kipovima svjetsku slavu. Jedna od najpoznatijih njegovih slika je sigurno oslikana Sikstinska kapela u Rimu. Osobito je lijepa slika posljednjega suda. Dugo je oslikavao tu crkvu. Skele su sakrivale prekrasne slikarije. Kad su skinuli skele svi su ostali zadivljeni veličinom i ljepotom Michelangelovih slika. Slikar je još trebao samo staviti svoj potpis na sliku. Slikari obično na vidno mjesto stave svoj potpis da se vidi tko je sliku naslikao. Svi su čekali Michelangelov potpis – gdje će ga staviti i kako će se taj veliki umjetnik potpisati. Onda je slici prišao Michelangelo i na sliku stavio dva slova grčkog alfabeta. Prvo Alfa i zadnje Omega. Tim znakom označujemo Boga. On je Prvi i Posljednji i jedini. Michelangelo je tim potpisom htio reći da je Bog autor toga djela jer je on od Boga primio slikarski dar te su ove slike djelo Božjega dara, Božje dobrote, Božje ljepote. Sebe je smatrao samo malim i posljednjim slugom. Nastavi čitati U službi za druge →

Zapitamo li se ponekad tko je najveći u kraljevstvu nebeskom? Živimo li i mi život dostojan vječne gozbe s Bogom? Ili i dalje lutamo tražeći smjernice, pravi put u nebo?

Isus je i sišao na zemlju ne bi li nas naučio kako živjeti. Trebamo se obratiti i postati kao djeca da bismo ušli u kraljevstvo nebesko. Kao djeca biti maleni, otvoreni, iskreni, ponizni…

Tko hoće da bude najveći, svima treba biti poslužitelj. Tko hoće da bude prvi, treba biti sluga.

Djela, a ne samo riječi! Ali ta djela ne moramo činiti tako da ih ljudi vide. Ne moramo sjediti u prvom redu u crkvi, biti uključeni u sve aktivnosti da bi nas ljudi cijenili. Ne hvaliti se postignutim. Bog vidi i on će nam uzvratiti. „Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen“ (Mt 23,12). Nastavi čitati Tko je najveći? →

Gospodine Isuse, ti si dragovoljno na sebe prihvatio trpljenje nošenja križa, kako bi čovjeku pokazao svoju ljubav kojim si otkupio sve njegove grijehe. Htio si do kraja ostati poslušan volji Oca nebeskog, zato si i molio: “ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti” (Mt 26,39b). Križ je tvoj odgovor na zlo ovoga svijeta, jer tvoj križ je ljubav. Samo ljubavlju i praštanjem pobjeđuje se zlo. U tome se nalazi bit prihvaćanja i nošenja svakoga križa. Tvoj križ tako postaje naša škola u kojoj nas poučavaš riječima: “Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom” (Mt 16,24). Mi te želimo nasljedovati, a ti nam govoriš kako je za to potrebno ispuniti tri uvjeta: odreći se sebe, uzeti križ i ići za tobom. Nastavi čitati Meditacija – moj križ →

Čitanja: Iz 50,5-9a; Ps 116,1-9; Jak 2,14-18; Mk 8,27-35

Svaki kršćanin treba dobro zapamtiti tri slike o Isusu Kristu.

1. Prva slika pokazuje Isusa svevladara – kralja koji drži zemaljsku kuglu u svojoj ruci i upravlja njome.
2. Druga slika je raspeti Krist na križu i prikazuje najvećeg patnika za naše grijehe.
3. Treća slika prikazuje uskrsnulog Krista kako sav u sjaju, preobražen napušta našu zemlju i odlazi Ocu na nebo.

Prva slika označuje Krista kome nema premca, koji ne može iznevjeriti čovjeka, kome je podložno sve, svako stvorenje. Ispod njegove vlasti se nitko i nikada nije mogao oteti. On predstavlja nepodmitljivog suca ljudskih misli, želja, savjesti, riječi, djela i propusta. Nemoguće je čovjeku izbjeći njegov sud. Svi ćemo stati pred njegovo sudište, bilo da smo mu bili prijatelji, bilo da smo mu bili neprijatelji. Nastavi čitati “Ti si Krist, Sin Boga živoga” →

Čitanja: Iz 35,4-7a; Ps 146; Jak 2,1-5; Mk 7,31-37

Oko Isusa je okupljena grupa ljudi: apostoli i farizeji. Svi su ga slušali ali čuli su ga svaki na svoj način i za svoj interes. Nisu čuli Božju riječ jer su bili duhovni slijepci. Svima je potrebna Božja milost koja bi im oči otvorila. Bez Božje milosti ostali bi zauvijek duhovno slijepi i gluhi i hromi. Bio je to problem i starih vremena. Proroci su opominjali narod zbog gluhoće i sljepoće na Božje riječi te navještaju da će doći Mesija koji će biti prepoznatljiv baš po tome što će slijepima oči otvoriti, gluhima uši otvoriti, a hromima dati da hodaju.

Sam Isus u Nazaretu započinje svoje mesijansko i spasiteljsko djelovanje. Od tada je mnoštvo neprekidno uz Isusa. Do njih dopire Božja milost. Oni progledaju, razotkrivaju svojim duhovnim očima Isusa. Petar ga je prepoznao i rekao mu: “Ti si Krist, Sin Boga živoga.” Nastavi čitati “Efeta” →

Blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije ili “Mala Gospa” slavi se već skoro dvanaest stoljeća, negdje od devetog stoljeća. Što je bio pravi povod slavljenju tog blagdana nije poznato.

Ima samo jedna anegdota o jednom svetom pustinjaku koji je svake godine osmoga rujna slušao pjesme s neba. Pustinjak je počeo moliti Boga da mu pojasni zašto ta pjesma s neba svakog osmog rujna. Pustinjak je dugo vremena molio i jednog osmog rujna čuo je pjesmu i Božji glas koji mu je rekao: “Na nebu se slavi rođendan Majke Božje Marije”. Dalje kaže anegdota da je pustinjak otišao k papi i razjasnio mu uzrok te čudesne nebeske pjesme. Nato reče papa: “Bilo bi dobro da se taj rođendan slavi i na zemlji”. Onda je papa Benedikt XIV. uveo taj blagdan za cijelu Crkvu, ne doduše na temelju pustinjakove anegdote, nego zato jer je vjerni puk želio slaviti dan rođenja svoje nebeske Majke. Nastavi čitati Rođenje BD Marije – Mala Gospa →

Sv. Marko Križevčanin je mučenik, treći svetac Crkve u Hrvata, a svetim ga proglasio sv. Ivan Pavao II. Rođen je 1580. godine kao Marko Stjepan Krizin u slobodnom kraljevskom gradu Križevcima, u Zagrebačkoj biskupiji. Studirao je najprije u isusovačkom kolegiju u Grazu, gdje je stupio u Marijinu kongregaciju. Kao svećenički kandidat zagrebačke biskupije, primljen je u glasoviti rimski kolegij ‘Germanicum i Hungaricum’ u Rimu. Tu je u arhivu očuvan i njegov vlastoručni potpis – ‘Marko Stjepan Križevčanin, Hrvat iz Zagrebačke biskupije’.

Kao svećenik, Marko se vratio u domovinu i zauzeto djelovao u svom rodnom gradu Križevcima. Nakon kratkog vremena, ugarski primas pozvao ga je u Trnavu i postavio za ravnatelja sjemeništa. Imenovao ga je i kanonikom, a kasnije i upraviteljem benediktinske opatije Seplak kod Košica. U to vrijeme Košice su bile srce mađarskog kalvinizma. Kad je kalvinska vojska pokušala prisiliti Marka i dvojicu njegovih prijatelja, Melhiora i Stjepana, da pristupe kalvinima, oni su to odbili i time pali u njihovu nemilost. Uhitili su ih i svoj trojici nemilosrdno oduzeli živote. Nastavi čitati Sv. Marko Krževčanin – zaštitnik biskupije →

Od nedjelje 19. 09. 2021. godine ponovno će se  biti svete mise u Hrašćici u 9.30 sati.