Čitanja: Zah 12, 10-11; Gal 3, 26-29; Lk 9, 18-24

Danas u svetom Evanđelju gledamo jednog učitelja i vođu koji je pred dvije tisuće godina pozvao najprije nekolicinu svojih vjernih učenika, a onda i nebrojeno mnoštvo, milijarde i milijarde ljudi kroz dvije tisuće godina do danas. Slijedili su ga, slijede ga i slijedit će ga nebrojeno mnoštvo. Tko je on? Prvo je to pitanje – zašto idu za njim i zašto ga slijede? Drugo pitanje je: „Tko sam ja, što ljudi govore o meni? Tko sam ja i što vi mislite o meni?“ – pitao je svoje učenike. Učenici su mu prenijeli ono što ljudi govore: „Jedni da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija ili neki od proroka.“ U ime učenika Petar odgovara: „Ti si Krist – Pomazanik Božji.“ Isus Krist je naš vođa i Učitelj i ne želi da ga slijedimo bez prave spoznaje o njemu. Zato on sebe otkriva jasno i glasno nazivajući se Sinom Božjim i Sinom Čovječjim. Unaprijed svjedoči o sebi: „Sin Čovječji treba mnogo pretrpjeti, biti odbačen od starješina naroda i od svećeničkih glavara i pismoznanaca. Bit će ubijen, ali treći dan će uskrsnuti.“ Zašto takvog odbačenog, prezrenog, pogaženog i ubijenog mogu mnogi slijediti? Što on obećava svojim sljedbenicima? On je posve otvoren. Ništa ne skriva niti o sebi, niti o svojim sljedbenicima. Sasvim otvoreno i jasno kaže: „Ako hoćete ići za mnom, ako me hoćete slijediti, odrecite se samoga sebe. Odbacite sve svoje želje, svu svoju volju, svu svoju korist, sav svoj imetak, štoviše, odrecite se i svoga života. Uzmite na sebe svoj križ, što znači: odbaćenje, poniženje, muku, patnju i smrt. To je križ koji moji sljedbenici nose. To sve prihvatite i stavite na svoja ramena i idite za mnom.“ Rekli bismo – to je najjadnije obećanje i najgora ponuda koju čovjek ne može ni shvatiti, ali Isus odmah daje odgovor: „Tko pošto poto želi svoj život spasiti, izgubit će ga. A tko izgubi svoj život poradi mene, taj će ga spasiti.“Spasiti svoj život u vječnosti je jedino obećanje svim Isusovim sljedbenicima. Možemo li to prihvatiti?

U svojem propovijedanju Isus je često rekao: „Došao sam da život imaju, da ga imaju u izobilju.“ Život se održava hranom. Bez hrane i pića nije moguće sačuvati život. Onima koji su pošli za Isusom Isus obećava, garantira život ne samo ovdje na zemlji nego kroz svu vječnost. Zato Isus daje hranu svima koji su željni života. Dvostruka je hrana koju daje Isus. Prvo je to hrana Božje riječi. To su Isusove riječi svetoga Evanđelja kojima u ljudima budi vjeru, daje spoznaju, potiče ljubav prema Bogu i ljudima. Riječima Isus liječi i oživljuje. Samaritanki na zdencu govori: „Da ti znaš tko je onaj što s tobom govori, ti bi zaiskala od njega vode žive – za život vječni.“ Razgovorom i svojim riječima Isus je u njoj probudio vjeru da je doista Isusova riječ, riječ života. Jasno pokazuje i onaj rimski časnik kad mu je sluga bio na smrt obolio. Časnik samo poručuje Isusu: „Ti samo reci riječ i moj će sluga ozdraviti.“ Te riječi i mi stalno ponavljamo: „Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja.“

Druga hrana je Tijelo i Krv Isusova: „Tko ne jede od ovoga kruha i ne pije iz ove čaše nema života u sebi. A tko bude jeo ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.“ Isusova zadnja večera bila je izvršenje Isusovih obećanja: „Uzmite i jedite, ovo je Tijelo moje, uzmite i pijte, ovo je Krv moja.“ Nastavi čitati Presveto Tijelo i Krv Isusova – Tijelovo →

U čašćenju Blažene Djevice Marije od najranijih dana Sveta Crkva je Mariji davala mnoga imena, oznake i nazive.

Svakim od tih zaziva Crkva je htjela izreći neku ulogu, zadaću Marijinu u ispunjenju Božjeg plana ili je isticala neku Marijinu krepost, vrlinu ili su joj naprosto nazivom davali posebnu počast. Crkva je skupila i posebno u Lauretanskim litanijama izbrojila pedeset naziva ili imena Majke Božje. Kršćani i pojedinačno i zajednički rado mole Litanije Majke Božje.

Među zadnjim zazivima umetnut je pred desetak godina naziv „Marija Majka Crkve“ te je tom zgodom ponedjeljak iza Duhova određen kao blagdan Marije Majke Crkve. Nastavi čitati Marija – Majka Crkve →

Čitanja: Dj 7, 55-60; Otk 22, 12-14, 16-17. 20; Iv 17, 20-26

Često slušate o mnogim pokušajima ljudi da stvore neko jedinstvo. Čuli ste za Ujedinjene narode, živimo u Europskoj uniju, ujedinjenoj Europi. Čuli ste za ujedinjene svjetske banke, kao i za sva ostala moguća ujedinjenja na svim razinama ljudskog društva. Ljudi se ujedinjuju u kojekakve udruge i jedinstva, već čovjek ni ne zna kakve sve udruge postoje. Ali unatoč toga stalno slušamo o ratu i nemiru. Kakva su onda to jedinstva? Moramo priznati da su to samo interesna jedinstva i kad nestane interes takvo se jedinstvo raspadne. Ujedinjuju se poslodavci, ujedinjuju se i zaposlenici. Ujedinili su se i sindikati. Zašto sve to? Da bi jedni s drugima mogli uspješno ratovati ili postizati neke svoje ciljeve. Eto, takva su nam ta svjetska jedinstva i unije. Za takvo jedinstvo Isus sigurno nije molio.

Udruge, zadruge, unije, savezi i tako dalje, nemaju prave veze koja ujedinjuje. Interesi nikada ne mogu dugoročno i čvrsto ujediniti ljude. Čak ni ujedinjene vojske koje se bore protiv druge vojske često ne ostanu jedinstvene nego se po završetku rata i međusobno bore.

Ono jedinstvo koje Isus stvara i za koje moli je napravljeno ne od interesa nego od ljubavi. Ljubav jedino može pravo ujediniti. Bez prave ljubavi nema jedinstva. Ona je svaki puta kad se daje i daruje samo veća i jača. Nastavi čitati Jedinstvo na sliku Presvetog Trojstva →

Naše je vrijeme, nažalost, prepuno razjedinjenosti kao i lažnih vrijednosti, koje se i nesvjesno nameću kao božanstva: novac, uspjeh, moć, slava, brza zarada, razuzdanost… „Lažna je ljupkost, tašta je ljepota”, veli Pismo (Izr 31, 30). A Krist Gospodin nam je pokazao pravi put. To je put zajedništva, ljubavi, vjernosti, poniznosti, praštanja, svakovrsnih dobrih djela, put strpljivosti, samoprijegora. Upravo zato mi, Kristovi vjernici, trebamo po njegovoj riječi biti kvasac u ovome svijetu i svjetlost svijeta, tako da naviještamo upravo takve vrednote i ljepotu Kraljevstva Božjega. Duh je Božji u nama, Duh koji nas prosvjetljuje i jača. Primjer su nam i toliki sveci, poput sv. Stjepana, koji su u svome vremenu svjedočili prave vrednote i tako bili znak Božje prisutnosti i Božje ljubavi u ovome svijetu. Samo tako ćemo se već danas, na ovome svijetu, ispuniti zajedništvom, mirom i radošću, samo tako ćemo se pridružiti proslavi onoga koji je Alfa i Omega, Početak i Svršetak, Prvi i Posljednji. Nastavi čitati Jedinstvo – sadržaj Isusove molitve →

Čitanja: Dj 15, 1-2. 22-29; Otk 21, 10-14. 22-23; Iv 14, 23-29

Ako igdje na svijetu postoji radosna vijest, velika nada, onda je to doista Isusova riječ iz današnjeg Evanđelja: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ Kako su to utješne riječi: „K njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ To jednostavno znači da će sam Bog, čitavo Presveto Trojstvo doći k nama, k svakom čovjeku. No, nemojmo zaboraviti. Ako Bog ide k nama onda bi i mi trebali ići k njemu. Kako se ide k Bogu? To nam je Isus pokazao. Isus nam je to otkrio – čuvati njegovu riječ Evanđelja. Učenjak Alban Stole rekao je jednom vrlo mudru rečenicu, ali i jako poraznu: „Većini ljudi trebalo bi na grob napisati: Ovdje leži jedan nerazuman čovjek koji nije znao zašto živi.“ Istinita je ova rečenica. Zaista, nerazuman je čovjek koji za cijelog svog života nije uspio odgonetnuti pravi smisao života. Nastavi čitati Put k Bogu →

Naš Bog i Stvoritelj u svakom čovjeku ostvaruje svoj plan i svoju namisao. Svakog našeg časa i svakog našeg dana na nama se ostvaruje Božja zamisao unatoč toga što su naši dani isprepleteni i zlom i dobrom. Ne znamo što nas čeka sutra a zanima nas što nas čeka iza kraja ovog života. Ta nepoznata budućnost lebdi pred nama kao zagonetka. Današnji blagdan otkriva u Isusovom životu svu našu budućnost. Današnji blagdan je nastavak vazmenih blagdana, on je nužni završetak cijelog Isusovog života.

Moleći Apostolsko vjerovanje mi po nekom redu otkrivamo one bitne elemente, dijelove Isusova života: začet po Duhu Svetom, rođen od Blažene Djevice Marije, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan, sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebesa, sjedi s desne Bogu Ocu Svemogućemu. To je konačnica Isusovoga života. Slava s Ocem.

Sve molitve i pjesme današnje svete Mise govore nam o Isusovoj i našoj proslavi. Zborna molitva kaže: „Kristovo uzašašće i naše je uzdignuće jer smo u nadi svi pozvani u slavu kamo je pred nama otišao Krist, naša Glava.“ Nastavi čitati Uzašašće Gospodnje – Spasovo →

ČITANJA: Dj 14, 21-27; Otk 21, 1-5a; Iv 13, 31-33a. 34-35

Od svih važnih pitanja koja čovjek sebi može postaviti najvažnije je ovo: Zašto sam zapravo na ovom svijetu? Što čovjek ima od ovoga života? Treba li nam patnja ovoga života? Na koncu – je li smrt ono zadnje što nas čeka ili je ona samo neki privid zla? Sva su ta i mnoga druga pitanja njima slična pitanja svediva na jedno ono pravo pitanje: „Koji je smisao moga ljudskog života?“

Gdje je pravi odgovor? Ako je, naime, nama dan ovaj život samo zato da jednog dana propadnemo ili nestanemo, onda je odgovor na ovo pitanje čista besmislica. Ako je pak pravi odgovor: na svijetu smo zato da po završetku ovog života k Bogu dođemo, onda sve u našem životu dobiva pravi smisao. Onda radost ima smisla. Onda žalost i patnja ima svoje opravdanje, onda svako dobro djelo ima pravo na nagradu, onda svako zlo djelo, svaka opačina mora biti osuđena. Nastavi čitati Vječni život sa Bogom →

Cilj Božjeg stvaranja jest da se Bog kao Ljubav objavi svemu stvorenom. Cilj stvaranja čovjeka jest da ga Bog usreći samim sobom.

Cilj i smisao svakog ljudskog života jest da upozna Boga kao Onoga koji ga voli i da Mu vrati ljubav za Ljubav, da sebe dadne Bogu. Ljudski život se živi u tri etape: prva traje 9 mjeseci; druga traje 99 godina; a treća 999999. . . godina. U prvoj čovjek se mora tjelesno razviti, da bi neovisno o majčinu tijelu odživio zemaljski život; u drugoj etapi čovjek se mora duhovno razviti, steći osobine djeteta Božjeg, osloboditi se navezanosti na „majku zemlju“ da bi mogao živjeti u trećoj etapi – u vječnom životu. Čovjek je po svojoj naravi tražitelj, mnogostruko je aktivan, muči se oko mnogo čega, i najčešće ne pronalazi ono bitno i ostaje nezadovoljan, nemiran, nesretan.

Moram biti svjestan da me je Bog stvorio za sreću. Isus je rekao da je „došao da ljudi imaju život i da ga imaju u izobilju“. Vjerujem li Božjoj Riječi: da je moguće biti smiren, radostan, sretan – i da ja to mogu biti ako ostvarim ono bitno? Nastavi čitati Zapovijed ljubavi →

ČITANJA: Dj 13, 14-43-52; Otk 7, 9. 14b-17; Iv 10, 27-30

U čovječanstvu su od davnina pa do danas javljali se vođe koji su druge podjarmili, zagospodarili drugima, iskorištavali druge. Uostalom, poznat je jedan strahovit i težak sistem u ljudskoj povijesti koji zovemo robovlasnički sistem. U tom sistemu koji je trajao tisućljeća, čovjek je drugog čovjeka podjarmio i držao ga kao stoku, bez ikakvih prava. Mogao ga je ubiti bez odgovornosti. Mogao ga je iskoristiti do krajnje mjere. Kršćanstvo je najzaslužnije da se takav društveni sistem srušio, ali na žalost, u nekim oblicima prisutan je i u današnjem suvremenom društvenom sistemu.

Isus sve takve vođe naziva najamnicima. To su oni sebičnjaci koji su od drugog čovjeka spremni izvući samo korist za se. To su oni koji siju laži po knjigama, časopisima, tisku svake vrste, po radiju i televiziji te tako unesrećuju tuđe duše. Najamnici su i oni politički vođe koji obećavaju brda i doline da im dušu zapišeš, a onda te iskoriste, prevare i prodaju. Najamnik je i onaj nepozvani učitelj koji te poziva i nagovara da živiš samo za tijelo a dušu ti uzima i prodaje đavlu. Ovaj je svijet pun kojekakvih najamnika počevši već od mnogih roditelja koji su svoju djecu rodili a onda predali ulici, alkoholu, seksu, drogi i učinili ih razbojnicima, kradljivcima i otimačima. Nastavi čitati Dobri Pastir →

Isuse, vječni svećeniče, nikada ne prestaj slati svojoj Crkvi nove svećenike i osobe za redovnički život, pastire po Presvetom Srcu svom. Potrebni su nam tvoji poslanici. Oni su oruđe tvoje milosti, dobrote i ljubavi. Oni nas tješe u tvoje ime, jačaju našu vjeru, hrane našu nadu i ražaruju našu ljubav.

Oni su nam potrebni, Gospodine, jer mi trebamo Tebe,

mi trebamo tvoju ljubav. Ne ostavi nas same, Gospodine.

Pošalji ribare ljudi koji će nas okupiti u mrežu tvoga milosrđa.

S poniznošću i povjerenjem, molimo te pošalji pastire po Srcu svom. Žetva je velika. Radnika je malo.

Gospodine, pošalji radnike u žetvu svoju!

Nastavi čitati Molitva za sveta duhovna zvanja →

ČITANJA: Dj 5, 27b-32. 40b-41; Otk 5, 11-14; Iv 21, 1-19

Po uskrsnuću i nakon Isusova ukazanja apostolima, apostoli su u nedoumici što zapravo sada raditi. Zato su se vratili starom poslu – ribarenju. No, kao da ih je u tom poslu napustila sreća i cijelu noć ništa nisu ulovili. Ostali su bez Učitelja Isusa, a sada i bez ribe. Bili su razočarani ljudi, odsječeni od dosadašnjeg načina života koji su provodili u Isusovoj prisutnosti. Život bez prisutnosti Boga, jest pusti i suhi život. Zašto? Jer je to život bez oslonca na Boga – život u kome nema Božje rose milosti, život u kojem nema Božje riječi, život u kojem nema Božje hrane. Mnogi ljudi misle da bez tog Božjeg dijela života mogu dobro živjeti ali se varaju. Najbolji dokaz su razna tragična događanja u svijetu i našoj okolini koja nas okružuje.

U takvoj situaciji su i apostoli. No, kad su bili u najtežoj situaciji – bez ulova – pred obalom s praznim mrežama i praznim dušama već ih je na obali čekao Isus. Najprije ih pita: „Imate li što za jesti?“ To ih zapravo pita: „Jeste li što ulovili?“ Brzo su mu odgovorili: „Ne.“ Tada im Isus govori, protiv svih ribarskih pravila: „Bacite mrežu na desnu stranu.“ Bacili su mreže i ulovili su mnogo. Ukupno 153 velike ribe. Izvukli su mreže i lađe i jeli onu hranu koju im je priredio Isus na obali. Bilo je to treće ukazanje uz jelo. Nastavi čitati Bog – naša životna snaga →

Možda i mi koji puta u životu previše računamo samo na svoju snagu i svoje znanje. Možda smo mnogo uložili truda i napora oko svoje sreće i sreće u obitelji, oko mira, reda i zadovoljstva u njoj, a ipak je ostalo sve bez većeg nekog uspjeha. Možda smo mnogo uložili truda oko odgoja djece, a onda smo opazili, da se ta djeca drukčije ponašaju. Kad smo postali stariji, možda smo osjetili da smo im postali teški i da nas se žele riješiti kako bismo bili što dalje od njih i da nas žele staviti u starački dom ili u neko samotničko društvo. Možda smo mnogo toga u životu ulagali u nešto, a da se ipak nismo osjećali ni mirni, ni sretni. Na neke stvari smo trošili ili još uvijek trošimo vrijeme i snagu, a bez nekog znatnijeg uspjeha i rezultata. Kao mladi ljudi možda se mnogo trudimo oko svog školovanja, zapošljavanja ili pronalaženja svog životnog partnera, ali bez mnogo uspjeha. Trošimo vrijeme, snagu, živce, a u srcu nam se taloži nemir. Ne vidimo perspektive niti ikakve budućnosti.

Apostolima je bila dovoljna jedna Isusova rečenica, a s njihove strane samo poslušna vjera pa da dožive uspjeh. Isus im je uz njihovu poslušnost, riješio jednu mučnu situaciju i ulio im pouzdanje i sigurnost života. Pokušajmo se i mi još više s Njime družiti preko molitve, sv. ispovijedi i pričesti te slušati njegovu riječ. S njime ćemo sigurno imati više uspjeha, veselja i životnog napretka. Iznenadit ćemo se kako se neke stvari u našem životu počinju nevjerojatno brzo mijenjati u pozitivnom smislu. Nastavi čitati Prazne mreže →

ČITANJA: Dj 5, 12-16; Otk 1, 9-11a, 12-13, 17-19; Iv 20, 19-31

Pripovijeda jedan primjer iz života svetoga Maklavija. Dok je bio mladić, on je čitao mnogo priča o otoku sreće. Normalno je da je mladi čovjek poželio pronaći otok sreće pa je zato zaplovio morem tražeći ga. Nakon duge plovidbe ugleda pred sobom otok i pomisli: „Ovo je taj otok sreće.“ Kad je izašao na obalu opazio je na tom otoku ljude slabe, blijede, neishranjene, bolesne i reče sam sebi: „To nije otok sreće.“ Mladić je nastavio lutati morem tražeći pravi otok sreće. Opet nakon duge plovidbe opazi drugi otok i reče sam sebi: „Ovo je vjerojatno taj otok sreće.“ Izađe na obalu toga otoka i prošeta otokom. Opazi da su ljudi zdravi, uhranjeni, jedu i piju, ali odijela su im sva potrgana, gruba, i reče sam sebi: „Da li bi na tom otoku moglo biti sreće? Lijepi je i zdravi zrak na tom otoku. Zdrava voda, dosta hrane, ali odijela sigurno ne pokazuju sreću.“ I ode mladić dalje. Lutao je opet morima i nakon duge plovidbe naiđe na treći otok. Iskrca se na obalu i prošeta otokom misleći da je to otok sreće. No, tu opazi ljude kako se svađaju, mrze i jedan drugome osvećuju. I reče sam sebi: „To nije otok sreće.“ Još je sedam godina lutao morima ali nije našao otoka sreće.

Kad se vratio kući ostavi sve svoje imanje, svoj brod i svoju kuću i ode u jedan samostan i tamo nađe mir svoga srca. Bio je radostan što je na koncu pronašao komadić zemlje na kojoj je našao i sreću. Nastavi čitati Mir vama! →

ČITANJA: Dj 10, 34a, 37-43; Kol 3, 1-4; Lk 24, 13-35

Današnji dan – dan Kristova uskrsnuća, otvara nam novu budućnost. Krist „prvi uskrsnuli“, svojim životom, smrću na križu i slavnim uskrsnućem Isus je dao smisao cijeloj povijesti ljudskoga roda. To Petar naviješta, čuli smo u prvom čitanju. Sveti Ivan u današnjem Evanđelju jednostavno pripovijeda kako je on, očevidac, kako su Petar i Marija Magdalena doživjeli uskrsno jutro. Isusova smrt je za apostole bila čvrsta i kruta činjenica. Za uskrsnuće očito nisu bili pripravljeni. Zato su prvo pomislili na krađu tijela kad su vidjeli prazan grob. Znali su i to da tijelo nisu sami nikamo odnijeli, a njihovim neprijateljima farizejima, koji su Isusu smrt dosudili sigurno nije bilo u interesu da tijelo sakriju. Njima je bio interes da svima pokažu kako je Isus mrtav. Ta spoznaja počela ih je uvjeravati u čudo uskrsnuća, baš one činjenice koju im je Isus još za svoga zemaljskoga života pokušavao utuviti u glavu rekavši im: „Sin Čovječji, kako je on sebe nazivao, bit će popljuvan i ubijen, ali treći će dan ustati od mrtvih.“ Tek kad im se počeo pokazivati i dokazivati da je živ među njima, vjera u uskrsnuće je u njima jačala pa su je cijelim svojim životom i mučeničkom smrću propovijedali i drugima svjedočili. Njihovo svjedočanstvo došlo je i do nas te i mi vjerujemo njihovom svjedočenju. Vjera u uskrsnuće jest sigurno garancija i našeg uskrsnuća čime jedino naš život dobiva smisao, čime sigurno ispunjavamo onu ljudsku želju da „po uskrsnuću vječno živimo“. Nastavi čitati Uskrs →

Sveti Bernard je rekao: „Krist na križu je knjiga napisana izvana i iznutra. Izvana je napisana krvavim pismom njegovih rana, a iznutra je napisana slovima njegove beskonačne ljubavi. ” Na Veliki petak posebno smo pozvani da otvorimo tu knjigu, zagledamo se u nju i u otvorenom srcu Isusovome išćitamo poruku Njegove ljubavi. Svi su sveci čitali i učili iz te knjige kako bi postigli svetost života, na koju smo svi mi pozvani. Spasitelj nas na križu ući. Križ je njegova propovjedaonica i zadnja propovijed, s koje nas Spasitelj ući sve kreposti koje nas vode u nebo. Križ je škola poniznosti, suosjećanja, pomoći i ljubavi. Ako želimo postići spasenje, moramo se dati poučiti iz te knjige, da po njoj imamo život i zato pred križem možemo jedino reći: “Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem svijet otkupio!”