Arhiva kategorije: Duhovne misli

Ovdje donosimo promišljanja o našoj vjeri.

Svetkovina Duhova

Duh Sveti je treća Božanska Osoba. Njegovo je pravo djelovanje u svijetu da bude oživotvoritelj i posvetitelj. Od onih prvih Duhova do danas Duh Sveti u Crkvi; potiče jedne da govore riječi Evanđelja, milijunima otvara uši da slušaju riječi Evanđelja, potiče pamet i srce mnogih da Evanđelje prihvate kao Zakon svoga života, da ga žive do herojskog stupnja.

Duh Sveti daje snagu i hrabrost milijunima mučenika da proliju i vlastitu krv i život dadnu poradi Evanđelja. Duh Sveti stvara mnoštvo svetaca i svetica, znanih i neznanih. Duh Sveti upravlja um i srce poglavarima Crkve da mogu što je dobro i pravo vidjeti i prosuditi. Duh Sveti vodi Svetu Crkvu da ne zaluta u stvarima vjere i morala. Nastavi čitati Svetkovina Duhova

Duh Sveti – onaj koji nas jača, tješi, hrabri…

Mnogi ljudi pate od straha pred izazovima koje život pred njih nameće. Osjećaju se nedoraslima i nemoćnima da riješe sve životne probleme u obitelji, na poslu, u svom osobnom životu. Duh Sveti nam pomaže tako da nam posvijesti onu istinu koju je napisao sv. Pavao kad je rekao: „Sve mogu u Onome koji me jača“ (Fil 4, 13). Taj koji nas jača je Duh Sveti. Kako je lijepo znati da s Njime sve možemo. Prema tome kad nas zahvati i zarobi osjećaj manje vrijednosti, osjećaj nemoći pred izazovima života, obnovimo se u svojoj vjeri da baš tada možemo učiniti sve što je potrebno da pobijedimo sve zapreke jer u nama djeluje sila odozgor, snaga Duha Svetoga. To je skrivena snaga Božja koju ne koristimo dovoljno. Nastavi čitati Duh Sveti – onaj koji nas jača, tješi, hrabri…

Zajednica posvećenih i poslanih

Prvu zajednicu je okupio sam Isus dok je još hodao ovom zemljom. Tu zajednicu svojih vjernika, koju nazivamo Crkvom, Isus je okupio da bi ona nastavila njegovo djelo kroz stoljeća i tisućljeća poslije Isusovog uzašašća na nebo. Svojoj Zajednici Isus je povjerio sve ono što je sam govorio i činio.

Da bi Isusova Crkva mogla prebroditi i pobijediti sve ove neprijatelje koji na nju vrebaju iznutra i izvana ne bi mogla opstati ni ostati bez Božje pomoći. Znao je to Isus pak je molio za svoju Zajednicu. Molio je svoga Oca da svojom Božanskom snagom i milošću pomogne njegovoj Zajednici, da je očuva od raspadanja, da je sačuva u vjeri, u ustrajnosti na putu ovog života. Sveti apostol Pavao piše o sebi: da osjeća u sebi dva zakona – zakon tijela koji ga vuče prema dolje i zakon duha koji ga vuče prema gore. Piše također da mu je dan žalac požude koji ga bode. Priznaje napokon da je samo Božjom pomoću postao i ostao ono što jest: „Milošću Božjom jesam što jesam.“

Milost Božja ili pomoć Božja je jedino sredstvo kojim se mi možemo očuvati od vječne propasti. Kako i gdje nam Bog šalje tu pomoć, to samo on zna. Ta Božja snaga djeluje u čovjeku koji je prihvatio i jača nas da neprijatelju đavlu i neprijatelju čovjeku koji nas navodi na grijeh možemo odlučno reći „NE“. Ta Božja snaga daje nam unutarnje snage da svojim unutarnjim željama ili požudama možemo reći „NE“. To je najteže. Najteže je pobijediti samoga sebe. Najteže se je suprotstaviti onom na što nas požude vuku ali svaki čovjek dobiva dosta Božje pomoći i dosta unutarnje snage da se grijehu može oduprijeti i othrvati. To nam je Isus izmolio od svog nebeskog Oca. Zato danas molimo: „Pomozi nam, Gospodine, u našim slabostima, jačaj nas protiv požuda i napasti da sretno stignemo k tebi u Nebo.“

Sveti Izidor, ratar

Pontifikat pape Grgura XV. bio je veoma kratak. Trajao je samo 2 godine i 5 mjeseci. A ipak je za Crkvu od velikog značenja jer je 12. ožujka 1622. održao svečanu kanonizaciju u kojoj je proglasio svetima velike reformatore XVI. stoljeća: Ignacija Lojolu, Franju Ksa­­­vera, Tereziju Avilsku, Filipa Nerija, a s njima zajedno i poniznoga špa­njol­skoga seljaka Izidora, koji je živio na prekretnici XI. u XII. stoljeće. Upo­z­naj­mo taj skromni lik, koji služi na čast seljačkom staležu kao njihov uzor i zaštitnik.

Isidor Labrador, kako ga nazivaju Španjolci, zaštitnik njihova glavnoga grada Madrida, rodio se negdje oko g. 1080. od skromnih i jednostavnih rodite­lja, koji ga dobro odgojiše u pravom kršćanskom duhu. Odraz toga duha bijahu razne kreposti u kojima se odlikovao. Nastavi čitati Sveti Izidor, ratar

„Ljubite jedni druge!“

U današnjem evanđelju slušamo Isusove riječi neizmjerne ljubavi prema nama, prema čovjeku: „Kao što mene ljubi Otac, tako i ja ljubim vas.“ Da je ljubav Boga Oca prema Sinu Božjemu neizmjerna – to nam je jasno, ali kad među Isusovim vjernicima gledamo slijepe, sakate, padavičare, robove, logoraše, ljude materijalne bijede, obespravljene, mučene, udarane potresima, poplavama, ratnim sukobima, gladne, žedne, gole, bolesne od najstrašnijih bolesti nekako nam se ove Isusove riječi o ljubavi čine više teoretske nego praktične. Nastavi čitati „Ljubite jedni druge!“

Smisao života je ljubav

Najmlađa učiteljice Crkve, sveta Terezija iz Lisieuxa, ili uobičajeno zvana sveta Mala Terezija, tražila je svo­je mjesto u Crkvi. Tražila je kako će na najdjelo­tvorniji način učiniti najviše za Boga i za ljude.

Odgovor na svoja traženja našla je u Svetom pismu. Čitala je Prvu Pavlovu poslanica Korinćanima 13, 1-8: »Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeo­ske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi il cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao-ništa sam! Ikad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljuba­vi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne tra­ži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vje­ruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.«

Tada je uzviknula: »O Isuse, moja Ljubavi! Moje zvanje je ljubav!« Kao da je rekla: sav smisao moga života je ljubav. Nastavi čitati Smisao života je ljubav

Uzašašće Gospodnje – Spasovo

Četrdeset dana nakon Uskrsa Crkva slavi Uzašašće Kristovo, odnosno Spasovo. Četrdeset dana nakon svoga uskrsnuća Isus je uzašao na Nebo. Naravno, ne shvaćamo Nebo u nekom prostornom smislu, već je to Nebesko Kraljevstvo ili Raj, stanje vječnog blaženstva, iz kojega je Isus i sišao u trenutku Utjelovljenja. Crkva zapravo slavi Kristovu pobjedu nad grijehom i smrću. Isus je uskrsnuo da više nikad ne umre. Nije više podložan nevoljama ovoga svijeta. I sada, četrdesetog dana nakonuskrsnuća; Isus ponovno ulazi u nebesku proslavu.

„Ja sam trs“

Čovjek kao razumno biće traži svoje vlastito određenje, traži svoj smještaj u povijesti i u budućnosti. Najsigurnije mjesto za nas koje ima svoju sadašnjost i budućnost osigurava nam Krist. Gdje nas on želi imati? Najsigurnije jest za nas da ostanemo u njemu i na njemu. On je sam to tako jednostavno rekao svojim učenicima:

„Ja sam pravi trs – moj Otac je vinogradar, a vi ste loze.“ Loze su grane koje rastu na trsu. Dok loza na trsu raste dotle od trsa dobiva hranu. Ako se od trsa odreže, loza se osuši. Dok je loza na trsu daje plodove. Ako se odsječe od trsa nema više plodova.

Isus je često upotrebljavao usporedbe ili prispodobe iz običnog života da bi svojim učenicima što bolje i jednostavnije tumačio. Ona slika o trsu i lozi i o vinogradaru savršeno lijepo i jednostavno tumači život jednog kršćanina u odnosu na Isusa Krista. Nastavi čitati „Ja sam trs“

Sveti Florijan

Sveti Florijan je rođen u 3. st. na području današnje Donje Austrije, a u vrijeme Dioklecijanova progona kršćana bio u rimskoj vojsci, zadužen za vatrogasne postrojbe. I sam je bio kršćanin, te je druge kršćane bodrio da ustraju u vjeri za Krista i, ako treba, podnesu mučeničku smrt. Rimski namjesnik ga je pokušao nagovoriti da se odrekne svoje vjere i prizna poganske bogove, no kako on to nipošto nije htio, mučen je i bičevan, te je osuđen na smrt i 4. svibnja 304. god. bačen u rijeku Enns s mlinskim kamenom oko vrata. Nastavi čitati Sveti Florijan

Dobri pastiri

Od Isusova vremena u Crkvi postoje duhovni pastiri koji u njegovo ime upravljaju Crkvom. Zbog toga je uvijek bila i ostala do danas briga cijele Crkve da se u njoj nađe dovoljan broj ljudi koji se životno posvećuju Crkvi kao: biskupi, svećenici, đakoni, redovnici i redovnice. Njihova je neprekidna briga moralno vodstvo, tj. vjersko vodstvo Crkve kroz povijest. Povezanost cijele Crkve sa svojim predvodnicima je od životne važnosti pa se današnja nedjelja „Dobrog Pastira“ ujedno slavi i kao nedjelja „duhovnih zvanja“. To je prilika da se više misli kako doći do dovoljnog broja crkvenih službenika, svećenika, a danas i kvalitetnih kateheta, kako doći do dovoljnog broja redovnika i redovnica? Sve je to odgovornost u prvom redu na obiteljima i župama. Odgoj djece u lošem govorenju i vladanju prema svećenicima, redovnicima i redovnicama sasvim je protivno odgovornoj brizi Crkve za duhovna zvanja. Nastavi čitati Dobri pastiri

Sv. Marko, evanđelist

Sveti Marko (lat. Marcus – mlat, čekić; ratnik – posveta bogu rata Marsu) rođen je u Isusovo vrijeme, a umro u Aleksandriji, 25. travnja 68. Evanđelist, kršćanski svetac, autor Evanđelja po Marku, aleksandrijski biskup, utemeljitelj kršćanske zajednice u sjevernoj Africi, zaštitnik Venecije. U Novom zavjetu nemamo previše vijesti o Sv. Marku, premda je on jedan od četvorice evanđelista.

Predaja koja je slijedila novozavjetnim tekstovima mnogo je bogatija, već i stoga što se Marka smatralo osnivačem jedne od prestižnih crkava s početka kršćanstva, one u Aleksandriji. Prema tim predajama, Marko je prešao na kršćanstvo pod utjecajem Sv. Petra, kojemu od tada služi kao tumač jer Petar nije govorio grčkim jezikom. Zajedno sa svojim rođakom Barnabom i sa Sv. Pavlom, putuje od Jeruzalema na svoje prvo putovanje u Antiohiju. Marko prati Barnabu oko 50. godine na njegovom putovanju na Cipar. Nastavi čitati Sv. Marko, evanđelist

Mir s vama!

(ČITANJA: Dj 3, 13-15. 17-19; Ps 4, 2. 4. 7. 9; 1Iv 2, 1-5a; Lk 24, 35-48)

Ovi događaji oko Isusovog uskrsnuća izazivaju strah jer se svi ti događaji ne događaju po ljudskoj logici. Ljudska logika je ovakva: nije smio umrijeti jer je jak na riječima i na djelu: svaku bolest je mogao izliječiti, bio je gospodar prirodnim silama i nad nečistim dusima, veliki čudotvorac. Ako je već umro, po ljudskoj logici, morao bi biti mrtav. Ako je već pokopan, po ljudskoj logici, morao bi biti u grobu. Kad se već sve to dogodilo, po ljudskoj logici bi trebalo biti žalostan. Krist ne priznaje ljudsku logiku po kojoj bi trpljenje i smrt bili zadnja točka ljudskoga bića, po kojoj bi dobar i zao čovjek smrću nestao, zauvijek umro, bio pokopan i zaboravljen.

Krist je živ protiv svake ljudske logike. Uskrsnuli dolazi svojim apostolima i premda su prestrašeni donosi im mir. Nastavi čitati Mir s vama!

Mudre misli

Mnogi će ljudi ušetati i odšetati iz tvog života ali će samo istinski prijatelji ostaviti trag u tvom srcu.

Da bi svladao sebe, upotrijebi mozak. Da bi vladao drugima, upotrijebi svoje srce.

Ako te netko prevari jednom, to je njegova greška, ako te prevari dva puta, to je tvoja greška.

Veliki umovi bave se idejama, mali umovi bave se ljudima. Prosječni umovi bave se događajima. Nastavi čitati Mudre misli

Poslanje Uskrsloga Krista

Svako ukazanje Uskrslog Krista završava svojevrsnim poslanjem. Pravo značenje Isusova dolaska je poslanje: donijeti Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu i dati nam bogatstvo i radost našem životu i svijetu, svijetu koji često izgleda kao pustinja jednoličnog rada i boli. Zaštićeni smo u Božjim rukama i kanimo rasti prema svjetlu – baš kao što sjeme, skriveno u tamnoj brazdi, traži zrak i svjetlo. Znamo da je u Isusu pravo svjetlo i život: u njemu je radost i konačno obećanje. Nastavi čitati Poslanje Uskrsloga Krista

Mir

(ČITANJA: Dj 4, 32-35; Ps 118, 2-4. 16ab-18. 22-24; 1Iv 5, 1-6; Iv 20, 19-31)

Najveći dar što ga uskrsnuli Isus poklanja svojoj zajednici jest vjera i mir. Prvu riječ koju Isus pred svojim apostolima izgovara jest „mir“ – „Mir vama!“. Mir jest ono toliko traženo među ljudima jer bez mira nema ni sreće za čovjeka, bez mira nema zadovoljnog srca. Netko je zgodno rekao: „Mir je gnijezdo gdje se može nastaniti vjera i sreća.“ Zato mir žele u braku, u obiteljima, u selu, u gradu, u državi, među državama i u svijetu. Tko želi mir taj želi i sreću i blagostanje. Mir je tako tražena stvar ali, nažalost, mnogi ga traže na krivom mjestu. Mir traže u ratu i u svađi, na sudovima, u drogama, u podvalama i u lažima. To je lažni mir koji se može naći u ovom svijetu. Takav mir traži ovaj svijet. Mir koji donosi uskrsnuli Isus je mir koji se nastani najprije u srcu a onda se širi u obitelj, u selo, u grad, u državu i u svijet. Taj mir dolazi poslije grijeha. Nikad ne može stanovati zajedno s grijehom u srcu. Nastavi čitati Mir

Navještenje Gospodnje – Blagovijest

Ova svetkovina se slavi 9 mjeseci prije Božića, 25. ožujka. Ove godine to je iznimno 9. travnja jer je 25.3. bila Cvjetnica.

Riječ ”blagovijest” je staroslavenskog porijekla i znači dobra, lijepa vijest, a sadržaj svetkovine evanđeoski događaj kada Božji glasnik, anđeo Gabrijel, naviješta Mariji, odabranje da bude Majka Isusa, Sina Božjega. To je čas utjelovljenja, začeća Isusova pod srcem Marijinim. Marija je toga dana začela, a Isus je začet – tako se ova svetkovina odnosi na oboje, pa otuda i dva naziva – Navještenje Gospodinovo ili Blagovijest. Nastavi čitati Navještenje Gospodnje – Blagovijest

Sveti Toma apostol

Prema Ivanovu evanđelju, Toma se naziva Blizanac, ali nema nikakvih pouzdanih podataka koji bi nam otkrivali zašto. Spomendan sv. Tome apostola slavi se 3. srpnja, a taj je svetac u narodnoj predaji ostao sačuvan kao nevjerni, odnosno kao onaj koji nije bio nazočan kad se uskrsnuli Krist ukazao učenicima, a kad su Tomi tu vijest apostoli prenijeli, on ju nije povjerovao, nego im je uzvratio riječima: „Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati” (Iv 20, 25). Međutim, sv. Toma je kasnije pokazao iznimnu čvrstoću u vjeri, ne samo nakon što se i njemu, zajedno s ostalim apostolima, ukazao uskrsli Gospodin i pozvao ga da stavi svoje ruke u njegove rane, a on je na to skrušeno zavapio: „Gospodin moj i Bog moj! ”, nego i u kasnijem svjedočanstvu svoga života, sve do mučeničke smrti. Nastavi čitati Sveti Toma apostol

Uskrsna čestitka

Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga?
Uskrsnu! Nije ovdje!
Evo mjesta kamo ga položiše.
Mk 16, 6

U vremenu sve većih strahova,
neizvjesnosti pa i očaja,
Kristov prazan grob jača vjeru i budi nadu da Božja ljubav pronalazi rješenja
za svaku ljudsku patnju
i izlaz iz svake čovjekove krize,
dajući konačni i potpuni smisao
našem postojanju.
Sa željom i molitvom da Uskrsli
u naše živote unese novu vedrinu i snagu,

župnik, župni vikar i svi župni suradnici
žele Vam
SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!

Odvaljen kamen

„Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut.“
Iv 20, 1

Odvaljen je kamen s tvojih očiju. Do tebe je da ugledaš svijet tebi darovan: svijet prepun ljepote i sreće, svijet koje tvoje oči mogu i ukrasiti i oplemeniti. A nad tobom uvijek bdije pogled pun ljubavi.

Odvaljen je kamen s tvojih ruku. Do tebe je da se zauzmeš za svoje dane: da se ne kloniš znoja, umora i iscrpljenosti, i da ne pitaš koliko ih se trudi uz tebe, jer nikada nisi sam. Uz tebe netko povazdan rađa ovaj svijet.

Odvaljen je kamen s tvojega srca. Do tebe je da mu dopustiš da bude otvoreno: da se ljubav prelijeva preko njega, da ne pristane ni na kakve zapreke. Jer sav je ovaj svijet srce koje te želi sačuvati. Nastavi čitati Odvaljen kamen

Cvjetnica

Nedjelja Cvjetnice početak je Velikog tjedna. U punini svojeg liturgijskog sadržaja, Cvjetnica snažno izražava bit tzv. Vazmenog misterija: kroz muku, poniženje i smrt, Krist dolazi do života, pobjede i ulazi u svoju slavu. Staro je ime ove nedjelje u rimskoj liturgiji 4. i 5. stoljeća bilo Dominica de passione Domini, odnosno Nedjelja muke Gospodnje, jer nas ona uvodi u tajnu Velikog petka. Kasnije joj je ime Dominica in palmis, tj. Nedjelja palmi (cvijeća). Do naših dana su se sačuvala ova oba naziva i spojila su se u jedan: Dominica in palmis de passione Domini – Nedjelja cvjetnica i muke Gospodnje. Nastavi čitati Cvjetnica