Čitanja: Dj 14,21b-27; Ps 145,8-13b; Otk 21,1-5a; Iv 13,31-33a.34-35

Sveti ljudi su znali odgovor zašto smo na svijetu pa su zato znali i ispravno živjeti. Mogli su se radovati, a mogli su se žalostiti i trpjeti. Stari patnik Job u najvećoj svojoj nevolji hvalio je Boga govoreći: „Kako se Bogu svidjelo tako se i dogodilo.“ Apostoli su se radovali kad su zbog vjere morali trpjeti, bili su upravo ponosni što su dostojni trpljenja za vjeru, zato su i kršćanski mučenici radosno išli u mučeničku smrt. Zato pravi kršćanin u svojim bolima i patnjama ne će nikad pokleknuti pa Bogu prigovarati, jer zna da su patnje znakovi Božje dobrote prema nama – suho zlato kojim kupujemo nebo.

Kad je poznati kardinal Wiseman bio na smrt bolestan, liječnici su obilazili oko njega i nešto su sestri bolničarki šaputali u uho. Vidio je to kardinal i upita sestru: „Što su to liječnici rekli za me?“ Sestra mu odgovori: „Meni nisu ništa rekli, ali naslućujem.“ Na to reće kardinal: „Sigurno su rekli da je došlo vrijeme da odem svojoj kući, k svome Ocu da malo otpočinem, da skinem strah, bol, pa i smrt i da se konačno svega zla oslobodim.“ Nastavi čitati Ljubav – put u Nebo →

„Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.“

Ljubav prema bližnjemu koju Isus spominje u današnjemu evanđelju središnja je mjerodavna norma za učenike za vrijeme njegove odsutnosti. Već kod pranja nogu znakovito je pokazao učenicima što im je činiti. Međusobna ljubav je znak dobrote i raspoznavanja kršćana. Zapovijed ljubavi prema bližnjemu bila je poznata i u Staromu savezu, no novost je u Isusovom ponašanju. On ju je pokazivao na osobit način. Kršćani se međusobno trebaju ljubiti onako kako je Isus ljubio svoje učenike. To je moguće stoga jer Isus tako ljubi. Isusova bezgranična, u darivanju života istovremeno zapečaćena ljubav, temelj je međusobne ljubavi. Ova nova zapovijed je i konkretni etički zahtjev. Uz tu ljubav neizostavno se veže i vjera. Vjerovati i ljubiti dvije su referentne točke na kojima počiva kršćanski život i tih točaka sve kreće. Nastavi čitati Božja ljubav →

Čitanja: Dj 13,14.43-52; Ps 100,2-3.5; Otk 7,9.14b-17; Iv 10,27-30

Kad govorimo o vezi nas kršćana s našim vođom Isusom Kristom, onda govorimo o nečem trajnom i toliko vrijednom o čemu ovisi naš život u vječnosti. Isus namjerno uzima odnos pastira i ovaca jer je u Isusovo vrijeme u zemlji kojom je Isus hodao bilo puno pastira i ovaca. Zna se, stado ovaca bez pastira nema nikakve šanse preživjeti, a kamo li napredovati i rasti. Bez pastira stado nema onoga koji ga sabire. Pastir, naime, okuplja pojedince u jednu cjelinu koja se zove stado.

Pastir vodi k paši i vodi svoje stado. Bez pastira glad je i smrt ovcama sigurna jer pašu i vodu treba znati naći i ovce dovesti do paše i vode.

Pastir brani svoje stado. Bez pastira grabežljivci bi začas rastrgali stado. To su tri bitna elementa koji pokazuju životnu važnost i životni odnos stada i pastira. Takav odnos, samo još mnogo jači i čvršći, nastaje krštenjem između Krista Gospodina i svakog krštenika ili kršćanina. Nastavi čitati Dobri Pastir →

Čitanja: Dj 5,27b-32.40b-41; Ps 30; Otk 5,11-14; Iv 21,1-19

Čitamo u odlomku današnjega Evanđelja što Krist traži od Petra? Ponovo traži ispovijest vjere govoreći mu: „Baci mrežu na desnu stranu lađe.“ Bez oklijevanja Petar baca mrežu u kojoj se tada našlo 153 velikih riba dok je Petar izvukao mrežu na obalu.

Nakon doručka traži Isus od Petra još jednu ispovijest, još jedno svjedočanstvo govoreći mu: „Petre, ljubiš li me više nego ovi?“ Isus traži svjedočanstvo, ispovijest ljubavi, traži ljubav više nego od drugih. Petar ne oklijeva: „Ti znaš da te volim.“ Tri puta je Petar svjedočio ljubav: „Ti znaš sve. Ti znaš da te volim.“ Na taj je način Isus tražio od Petra djelo koje izvire iz vjere i ljubavi i zato mu je mogao reći: „Pasi jaganjce moje i pasi ovce moje.“ Ovo svjedočanstvo okrunit će Petar, kako mu je Isus nagovijestio, mučeničkom smrću. Rekao mu je Isus: „Dok si bio mlađi sam si se opasivao i hodio kamo si htio. Kad ostariš drugi će te opasivati i voditi te kamo ti ne ćeš.“ To je nagovještaj kakvom će smrću umrijeti. Još mu je Isus nadodao: „Idi za mnom.“ Nastavi čitati Svjedočanstvo ljubavi →

Isusovo Uskrsnuće srž je kršćanske vjere; jamstvo da će nadživjeti kušnje, slabosti svojih članova i mržnju protivnika. Snaga kršćanstva je Uskrsnuli živi Krist. Smrt, ubijanja, ratovi, tjeskobe, razočaranja, nemiri i nesigurnosti ne mogu uništiti nadu ukorijenjenu u Uskrsnulom. Krist nam govori: “Uskrsnuo sam, i sada sam s tobom!” Ljudi su ga ubili, a On je nadvladao smrt. Ljudi ga ubijaju grijesima, ali on uskrsava u sakramentu Pomirenja. Ubijaju ga ubijajući njegove učenike. No njihove smrti sjeme su novih vjernika.

Unatoč slabosti, pogrešaka, kukavičluka, lutanja, grijeha – radost treba ispunjavati svako vjerničko srce. Isus je živ. Njega više nitko ne može ubiti. Njega nitko ne može pobijediti. i mi ćemo s Njim sigurno pobijediti. Kad stvarnost Isusova uskrsnuća bude moje duboko osobno iskustvo bit ću autentičan Kristov svjedok. Nastavi čitati Isus na Genezaretskom jezeru →

Čitanja: Dj 5,12-16; Ps 118; Otk 1,9-11a.12-13.17-19; Iv 20,19-31

Evanđelist Ivan danas nam opisuje apostole nakon Golgote i Uskrsa. Bili su zbunjeni, uplašeni, nesigurni i razočarani. Svojim ukazanjem Isus apsotolima naglašava novi život u Duhu Svetomu. Oni se raduju osvjedočivši se da je Gospodin živ. Zanimljiva je činjenica da je apostol Toma zbog svoje sumnje u Isusovo uskrsnuće nazvan nevjernim. Dubljim poniranjem u tekst shvatit ćemo da ni ostali apostoli nisu bili sigurniji od njega. U strahu od Židova skrivali su se i čvrsto zatvorili vrata prostorije u kojoj su se našli. Toma je tražio odgovor, htio je biti siguran pa je otišao. Poznavao je apostole nakon tih godina zajedničkog života jer nisu bili u potpunosti na čistom glede događaja s Isusom. I nakon osam dana, Isus Tomi pruža dokaz te ga on smije vidjeti i dotaknuti. Potom Toma ispovijeda svoju uskrsnu vjeru, Isusa priznaje Gospodinom. Tko spozna ljubav u patnji koju je Isus podnio iz ljubavi za nas te je prihvati, taj otvara svoje srce i vjeruje uskrsnulom Isusu. Nastavi čitati Vjera u Uskrsloga →

Prema Ivanovu evanđelju, Toma se naziva Blizanac, ali nema nikakvih pouzdanih podataka koji bi nam otkrivali zašto. Ivan sv. Tomi posvećuje nekoliko ulomaka, odnosno spominje ga u četiri navrata. Najprije se Toma spominje u vrijeme kada je umro Isusov prijatelj iz Betanije – Lazar, brat Martin i Marijin, te je Isus odlučio otići ondje, unatoč činjenici kako je taj odlazak bio vrlo opasan, jer su židovske starješine već radile Isusu o glavi. Nakon što su ga učenici bezuspješno pokušavali odgovoriti od njegova nauma, Toma je rekao: “Hajdemo i mi da umremo s njime!” (Iv 11,16), a egzegete nisu suglasne treba li te njegove riječi tumačiti kao spremnost umrijeti za Krista, ili pak kao svojevrsnu rezignaciju i prepuštanje sudbini, ali ipak upozoravaju na vjerojatnost prvoga tumačenja poradi upotrijebljenog glagola “slijediti”, a koji upućuje na poistovjećivanje s Kristovom voljom i spremnošću ići njegovim zacrtanim putom.

Ivan spominje Tomu i na Posljednjoj večeri, u kontekstu Isusova govora učenicima o svom skorom odlasku i potrebi da im pripremi mjesto u kojemu će biti zajedno. Na Isusove riječi: “Kamo ja odlazim, znate put” (Iv 14,4), Toma je uzvratio: “Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati? (Iv 14,5). Iako se Tomino pitanje današnjim čitateljima evanđelja može činiti površno, ono je bilo iskreno i jednostavno, ono koje je jasno odražavalo činjenicu kako ni Isusovi učenici, iako su s Kristom bili stalno zajedno, nisu mogli niti predvidjeti niti razumjeti strahote i muke koje će morati pretrpjeti njihov Učitelj, a isto tako nisu mogli ni predvidjeti ni razumjeti ljepotu i dubinu vjere koju su upoznali nakon spoznaje da je Isus uskrsnuo. Stoga Isusove izgovorene riječi nakon Tomina pitanja – “Ja sam Put i Istina i Život” (Iv 14,6) tek kasnije bivaju jasno spoznate i razumljive, a životno osvjedočene. Nastavi čitati Sv. Toma, apostol →

Čitanja: Dj 10,34a.37-43; Ps 118,1-2.16-17.22-23; Kol 3,1-4

Draga braćo i sestre. Uskrs je! Mi kršćani, Isusovi učenici, danas idemo pred prazan Isusov grob da bi se tu razveselili. Puni grobovi su spomenici smrti, a prazni grob Isusov je vjesnik uskrsnuća i vječnog života. Evanđelje nam danas svjedoči: Marija Magdalena ide plačući k Isusovom grobu – misli da je Isus unutra. Kad nađe prazan grob u strahu trči k Petru i Ivanu i javlja im sva zbunjena: „Grob je prazan, a Isusa nema.“ Trče Petar i Ivan k grobu. Zbilja, grob je prazan. U međuvremenu anđeo javlja ženama: „Nema Isusa ovdje. Uskrsnuo je! Ide pred vama u Galileju.“ Poput munje vijest o praznom grobu i živom Isusu planula je u Jeruzalemu i okolici, a onda se proširila svijetom. I danas, nakon dvije tisuće godina, ista vijest o uskrsnuću – vijest o živom Isusu razveseljuje kršćanski svijet. Nastavi čitati Uskrsuo je! →

Danas slavimo blagdan Uskrsa. Veličinu i važnost Uskrsa najlakše će razumjeti onaj koji je dobro pratio sve što se događalo na Veliki petak. Poruka Kristova uskrsnuća, Kristove pobjede nerazdvojiva je od poruke njegova poniženja. To je zapravo jedinstvena poruka. U vrijeme svoje muke Isus je doživljavao pred sudom svijeta poraz za porazom: sjetimo se; prvo nije uspio izbjeći izdaji koju mu je postavio Juda. Zatim nije uspio proširiti svoju promidžbu među ljude da bi spriječio onu farizejsku promidžbu. Farizeji su, naime, uspjeli od naroda napraviti svjetinu koja je vikala ono što su oni htjeli: “Raspni ga, ubi ga!”. Također nije uspio uvjeriti Pilata da se nepravednom osudom neće učvrstiti u svojem položaju. Što je možda još najgore nije mu je uspjelo zadržati ni svoje učenike na okupu da mu budu podrška u najtežim trenucima. Štoviše ih je zbunio kada je Petru koji ga je pokušao braniti, rekao da vrati svoj mač u korice. Ukratko, Isus je pokazao svoju nemoć i pred židovskim vijećem, i pred rimskim sudom. Činilo se dakle, da su uspjeli u svojim naumima svi oni koji su se okomili na Isusa. I trijumfirali su ponižavajući Isusa. No kad bi bio posrijedi Kristov neuspjeh, ne bi se o Isusu širila radosna vijest po cijelome svijetu. Treba nam vidjeti što je to pobjedničko u njegovim porazima. U silnoj moći koju su Isusovi neprijatelji pokazivali prema njemu, krila se i njihova velika nemoć, u njihovim pobjedama krio se velik poraz. A u nemoći koju je Krist pokazao, doista se krila do tada neviđena snaga. Nastavi čitati Uskrs →

Čitanja: Lk 19,28-40

Sveto Evanđelje kojega ove godine na Cvjetnicu čitamo napisao je sveti Luka. U njemu opisuje događaje neposredno ili par dana prije nego je Isus za nas trpio i umro na križu. Isus, makar pravi Bog – druga Božanska Osoba – sin Božji, svečano ulazi u Jeruzalem. Samo on zna što će se njemu dogoditi za par dana. Zato je došao na svijet, zato sada skromno – jašući na mladom magaretu svečano ulazi u Jeruzalem. On svečano i ponizno ulazi u grad. Magare ne pokazuje nikakvo bogatstvo. Magarce su imali siromasi a ne bogati kraljevi. No ipak, mnoštvo je prepoznalo Isusa kao kralja i većeg od kralja, kao kralja koga sam Bog šalje – zato mu viču: „Blagoslovljen kralj, onaj koji dolazi u ime Gospodnje“. Piše evanđelista da su prostirali svoje haljine po putu kojim je išao. Željeli su mu pokazati da je njegov hod, njegov put i njihov put. Isusa je pratilo mnoštvo običnih ljudi, malih ljudi, poštenih ljudi i vjerojatno siromašnih ljudi. Isus je njih poveo svojim putem. Nije Isus birao bogate, ljude od vlasti, moćnike, učenjake, ljude od slave i časti. Nastavi čitati Cvjetnica →

Bog je prije svih vremena odabrao križ za spas svijeta. Po Kristu ga je stavio znakom za sve ljude. Daje ti ga iz svega srca. Prije no što ti ga je poslao, taj je križ s pažnjom promatrao, Božanskom mudrošću promislio, utoplio ga srcem koje voli, odvagnuo u dobrostivim rukama i u svojoj mudroj pravednosti provjerio nije li mrvicu prevelik ili pretežak.

Blagoslovio ga je utjehom svoje milosti. Obdario ga svojom milosrdnom snagom. Zatim je još jednom pogledao na tebe i tvoju hrabrost i tako križ konačno dolazi k tebi kao osobni pozdrav tebi i kao znak njegove duboke ljubavi.

Toliko je toga vezano uz ovaj sveti dan. Najprije pripremanje Posljednje večere i sama Posljednja večera Isusa i njegovih učenika. Na toj večeri Isus je apostolima najprije oprao noge da ih pouči o poniznom služenju, održao je veliki govor, prozvan Veliko svećenička molitva, pretvorio kruh u svoje Tijelo i vino u svoju Krv i na taj način uspostavio nekrvnu žrtvu i Novi Savez između Boga i ljudi. Tako je utemeljeno slavljenje svete Mise, rekao je učenicima da to čine njemu na spomen i tako je u stvari zaredio apostole za svećenike Novoga Saveza.

U Crkvi su vezana općenito uz taj dan 2 slavlja. Misa posvete ulja za bolesničko pomazanje i krizme, za dijeljenje svete potvrde te obnova svećeničkih obećanja Bogu i Crkvi te Misa večere Gospodnje. Nastavi čitati Veliki četvrtak →

Čitanja: Iz 43,16-21; Ps 126,1-6; Fil 3,8-14; Iv 8,1-11

Peta korizmena nedjelja u svim čitanjima govori i veliča Božje milosrđe. Tko je milosrdan? Onaj koji uvredu prašta premda uvreda traži strogu kaznu. U prvom čitanju Knjige proroka Izaije Bog pritječe u pomoć, naviješta oslobođenje iz ropstva izraelskom narodu. Izraelski je narod činio grijeh i zbog svojih grijeha bili su predani u ruke babilonskog kralja Nabukodonozora. Kazna za grijeh je bila velika. No, Bog ne napušta svoj narod. Oni su i dalje Božji narod. Godine 539. pr. Kr. Babilonsko je kraljevstvo propalo jer ga osvajaju Perzijanci. Kralj Kir koji je tada sjeo na prijestolje dopušta izraelskom narodu da se vrati u svoju zemlju. Bog je taknuo srce kralja Kira koji ne samo dopušta nego i potiče povratak naroda i obnovu Božjega hrama. Grješnik, ma kakav bio, ne smije očajavati jer je Božje milosrđe mnogo, mnogo veće od svakog ljudskog grijeha.

Drugo čitanje iz Pavlove Poslanice Filipljanima govori kako se Bog ponio prema svetom Pavlu koji je bio strašni progonitelj Isusove Crkve, Isusovih vjernika. On je Božjim smilovanjem i Božjom pomoću i Božjom milošću postao najveći apostol i misionar koji je neumorno propovijedao Evanđelje i svoju vjeru mučeničkom smrću zasvjedočio. Sam je o sebi napisao: „Samo milošću Božjom jesam ovo što jesam.“ Piše dalje: „Ono što je za mnom zaboravljam, za onim što je preda mnom prežem, žurim k cilju i k nagradi višnjeg poziva.“ I Bog je u svom milosrđu zaboravio sve Pavlove grijehe i načinio od njega čovjeka koji je ime Isusovo pronio po kontinentima. Veliko je Božje milosrđe to učinilo. Nastavi čitati Milosrdni Bog →