Arhiva kategorije: Duhovne misli

Ovdje donosimo promišljanja o našoj vjeri.

Mir vama!

Čitanja: Dj 4,32-35; Ps 118; 1Iv 5,1-6; Iv 20,19-31

Najveći dar što ga uskrsnuli Isus poklanja svojoj zajednici jest vjera i mir. Prvu riječ koju Isus pred svojim apostolima izgovara jest “mir” – “Mir vama!”. Mir jest ono toliko traženo među ljudima jer bez mira nema ni sreće za čovjeka, bez mira nema zadovoljnog srca. Netko je zgodno rekao: “Mir je gnijezdo gdje se može nastaniti vjera i sreća.” Zato mir žele u braku, u obiteljima, u selu, u gradu, u državi, među državama i u svijetu. Tko želi mir taj želi i sreću i blagostanje. Mir je tako tražena stvar ali, nažalost, mnogi ga traže na krivom mjestu. Mir traže u ratu i u svađi, na sudovima, u drogama, u podvalama i u lažima. To je lažni mir koji se može naći u ovom svijetu. Takav mir traži ovaj svijet.

Mir koji donosi uskrsnuli Isus je mir koji se nastani najprije u srcu a onda se širi u obitelj, u selo, u grad, u državu i u svijet. Taj mir dolazi poslije grijeha. Nikad ne može stanovati zajedno s grijehom u srcu. Tamo gdje je mir u srcu, u duši, tamo se može ukorijeniti i vjera. Zato Isus kod svojih učenika i potiče i hrani njihovu vjeru. Kad god su bili zajedno onda su doživjeli susret s uskrsnulim Isusom. Nastavi čitati Mir vama!

Nevjerni/vjerni Toma apostol

“Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati.” Toma nije bio s ostalima učenicima kada im se ukazao Uskrsli Gospodin. Iz konteksta zaključujemo da je izgubio vjeru i nadu, sklon pesimizmu. On je slika svih nas koji smo nevjerni, pesimisti, nepovjerljivi prema ljudima. To nas zatvara pred drugima i pred Bogom.

“Mir vama!” – “Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, već vjernik!”… Toma se više pouzdavao u svoja iskustva, nego u Gospodinove riječi. Mnogi danas traže “znake s neba” zato jer ne vjeruju jednom izrečenoj «Božjoj Riječi koja će ostati i onda kada prođu nebo i zemlja». Trebam se pitati: Vjerujem li Bogu, njegovim riječima, ili sebi i svojim iskustvima?

“Gospodin moj i Bog moj!” Toma izgovara riječi divljenja, kajanja, radosti i klanjanja. Ispovijeda svoje vjerovanje. Nastavi čitati Nevjerni/vjerni Toma apostol

Put u Emaus

U evanđelju na Uskrsni ponedjeljak slušamo prekrasnu priču o susretu Isusa s dvojicom svojih učenika. Naime, dvojica Isusovih učenika, tužni i razočarani nakon Isusove smrti vraćaju se iz Jeruzalema u selo Emaus.

Oni su polagali velike nade u Isusa. Slušali su njegove riječi, bili su svjedoci čuda koje je činio. Bili su jednostavno oduševljeni Isusom. Vjerovali su da je on od Boga obećani Mesija, njihov spasitelj i osloboditelj. I tada se iznenada dogodila katastrofa: Isus je uhićen, osuđen, i razapet na križu. Za njih je sve propalo, sve nade su polomljene. Razočaranje je veliko kolika su bila i očekivanja. Nastavi čitati Put u Emaus

Uskrsna poruka

Čitanja: Dj 10,34a.37-43; Ps 118; Kol 3,1-4; Iv 20,1-9

Evanđeoska izvješća na različite načine izvješćuju o Isusovu uskrsnuću.

Sva izvješća i svjedočanstva mogu se sažeti u rečenicu „mladića zaogrnutog bijelom haljinom“ i koji poručuje Mariji Magdaleni i Mariji Jakovljevoj u praznom grobu: „Uskrsnu! Nije ovdje!“. Velika je to i radosna vijest za svakoga od nas! Činjenica uskrsnuća doziva nam u svijest da smo učenici živoga Boga! Učenici smo Boga koji nam je pokazao da je ljubav moćnija od groba. Nismo više robovi smrti, nismo zatvorenici bez mogućnosti oslobođenja. Isus je uskrsnuo! Isus je živ! Nastavi čitati Uskrsna poruka

Cvjetnica

Čitanja: Mk 11,1-10

Danas slavimo blagdan Cvjetnice. Cvjetnica je dobila ime po početnom slavlju, po cvijeću. To je naziv i za Nedjelju Muke Gospodnje. Na dan Cvjetnice, masa „malih“ oduševljenih ljudi u Izraelu išla je za Isusom i pratila ga na njegovom putu iz Betanije u Jeruzalem. Nosili su maslinove grančice i klicali su mu: „Hosana Sinu Davidovu. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Mi u procesiji, danas, ponavljamo gestu oduševljena naroda koji je pratio Gospodina, pri njegovom ulasku u Jeruzalem. Nosimo maslinove grančice, uz cvijeće procvjetalog voća našega kraja, pjevajući idemo za Isusom da mu izrazimo svoju privrženost i odanost. Grančicom koju smo nosili u procesiji, okitit ćemo raspelo ili svetu sliku u našoj kući. To će nam biti znak da ostanemo vjerni Kristu, sve do druge Cvjetnice. Nastavi čitati Cvjetnica

Osuđeni Isus

“Vojnici mu staviše trnovu krunu na glavu… ogrnuše ga skrletnom kabanicom, u desnicu mu staviše trsku, pljuvali su po njemu, udarali su ga pesnicama po obrazima: “Zdravo kralju židovski!” pokrivali lice i govorili: “Prorokuj!”

Bila je to okrutna igra nemilosrdnih vojnika, posebno s njegovom proročkom misijom. No Isus je na taj način htio zadovoljiti za svu oholost koja je izvor tolikih zala. Za tolika izigravanja proroka sa strane lažnih proroka. Toliko puta priželjkujem da mi se ljudi klanjaju, dive, da me obožavaju. Bilo bi korisno, kada mi se u glavi rađaju ohole misli, pogledati Isusa izbičevana, okrunjena trnovom krunom, izudarana, popljuvana, s trskom u ruci umjesto žezla, oblivena krvlju. Pilat je takvog Isusa izveo pred narod, pred svećenike, starješine, književnike, vojnike, sluge, pred cijeli svijet riječima koje će kroz tisućljeća odzvanjati: “Evo Čovjeka!” Nastavi čitati Osuđeni Isus

Veliki četvrtak

Na Veliki četvrtak ulazimo u vazmeno sveto trodnevlje u kojem ćemo se spomenuti na poseban način Isusove i Božje ljubavi prema svim ljudima. Isus je učinio u tom trodnevlju nešto, od čega kršćanstvo živi kroz sve vjekove, a s njime i mi kršćani 21. stoljeća. Na Veliki četvrtak, na posljednjoj večeri, Isus je ustanovio svetu misu i svećenički ili Sveti red.

Sveta misa i sveta Pričest, ili kako ih nazivamo zajedničkim imenom Euharistija, uvijek su bile i bit će glavno središte, izvor i vrhunac kršćanskog života. O njima ovisi naš rast ili pad vjere. Naša djela po njima postaju blagoslovljena, a s njima i mi, kao i ljudi koje susrećemo i s kojima živimo. Stoga kao kršćani imamo obvezu ostvarivati Isusovu ponudu s posljednje večere u svome životu. Tom prilikom i sam Isus je rekao, a to isto uvijek govori kod svake sv. mise: ”Ovo činite meni na spomen”. Nastavi čitati Veliki četvrtak

Život sebedarja

Čitanja: Jr 31,31-34; Ps 51,3-4.12-15; Heb 5,7-9; Iv 12,20-33

U današnjem evanđelju Isus o sebi govori i kaže: “Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji.” O kakvoj slavi govori Isus? On odmah nastavlja: “Zaista, zaista vam kažem, ako pšenično zrno, pavši u zemlju ne umre, ostaje samo, ako li umre donosi obilat rod.”

Isus pojašnjava svoju slavu. Prava slava jest u tome koliko dobrog ploda donese. Koliko je život plodonosan. Ako netko živi samo za sebe ili kako Isus kaže: “Ako ljubi svoj život, izgubit će ga.” Nastavi čitati Život sebedarja

Svjetlost svijeta

Čitanja: 2Ljet 36,14-16.19-23; Ps 137,1-8; Ef 2,4-10; Iv 3,14-2

“Zašto je Isus živio ovaj život ovdje među nama na zemlji?” Čuli smo iz Evanđelja današnje nedjelje odgovor iz njegovih usta – da svaki čovjek vjerom u Isusa Krista može dobiti vječni život.

Mi smo povjerovali Isusu i njegovim riječima kada smo se krstili. Po krstu smo dobili život vječni u klici i sada nam još treba po vjeri rasti, u vjeri ustrajati, po vjeri u Isusovo evanđelje živjeti i u toj vjeri završiti naš zemaljski život. Ako sve tako učinimo poslije zemaljske smrti čeka nas neuporedivo ljepši vječni život. No, ipak su zemaljski ljudi čudni. Radije bi živjeli ovdje ovim jadnim životom sto ili sto pedeset godina nego svu vječnost. Nastavi čitati Svjetlost svijeta

Sveti Josip

Sveti Josip, Isusov poočim i zaručnik Blažene Djevice Marije, jedan je od svetaca Katoličke Crkve o kojima nemamo puno povijesnih podataka, a opet, s druge strane, ono nešto malo što nalazimo zapisano u Svetomu Pismu toliko je nadahnjujuće i veličanstveno, da bi se mogle napisati tisuće stranica. U tom je svjetlu razumljivo što su mnogi i mnogi našli duhovno nadahnuće u samozatajnosti toga svetoga čovjeka i promišljajući o njegovoj ulozi u povijesti spasenja oblikovali niz pjesama, romana, molitava i različitih oblika pučke pobožnosti.

Za svetoga Josipa ne znamo ni kada je rođen, ni kada je ni kako je umro, a ne znamo ni mnoge druge podatke koje bi ljudska znatiželja rado voljela otkriti o tako jednoj povijesno i nadpovijesno značajnoj osobi, odnosno onomu komu je sam Otac dao toliku milost da mu je povjerio na odgoj vlastitoga Sina. Sama ta činjenica da ga je Bog izabrao iznad svih drugih ljudi za takvu neizmjerno važnu ulogu, upućuje na neoboriv zaključak da je, bez obzira što to ne možemo potvrditi objektivnim dokazima, morao biti iznimno svetoga života. Stoga je razumljivo da je štovanje svetoga Josipa u Katoličkoj Crkvi toliko važno i vrijedno da će ono, uz štovanje Blažene Djevice Marije, Majke Kristove i Majke Crkve, biti iznad štovanja bilo kojega drugoga svetca. Nastavi čitati Sveti Josip

Božje zapovijedi

Čitanja: Izl 20,1-17; Ps 19,8-11; 1Kor 1,22-25; Iv 2,13-25

Mnogi današnji vjernici prigovaraju Bogu i Crkvi što postoje neke zapovijedi. Najviše im smetaju zapovijedi koje imaju negativni predznak: “Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud.” “Ne ubij.” “Ne sagriješi bludno. “Ne ukradi.” “Ne reci lažna svjedočanstva.” “Ne poželi tuđeg ženidbenog druga.” “Ne poželi nikakve tuđe stvari.” Uvijek jedno te isto prigovaraju: “Zašto nam to brani?”. Taj “ne” na početku pojedine zapovijedi najviše ih smeta. Nastavi čitati Božje zapovijedi

Isus „čisti“ Hram u Jeruzalemu

U hramu na posebni je način Jahve-Bog bio prisutan. Njemu su svake godine dolazili članovi Izabranog naroda i susretali se s njim u prošnjama, u slavljenju Boga, u prinošenju Bogu sebe i onoga što im je Bog dao. Hram je bio mjesto susreta Boga i člana Izabranog naroda.

Hram je slika našeg srca, jer naše je srce hram Božji. Bog najradije boravi u ljudskom srcu. Isus je došao očistiti, posvetiti i spasiti ljudsko srce. On želi da ga mi štujemo ne samo riječima, nego srcem.

«Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede.» Prodavači stoke i mjenjači novca bili su korisni hodočasnicima u hram. U hramskom se predvorju moglo nabaviti sve što je potrebno za žrtvu. Ono što je Isusa naljutilo i ono zbog čega je djelotvorno pokazao svoju ljutnju jest zloporaba hrama. Smisao hrama bio je susret s Bogom, molitva, predanje i žrtvovanje Bogu. No u praksi ova trgovina je čuvarima hrama postala važnija. Na taj način oni su namicali novac potreban za uzdržavanje hrama – i za sebe. Obistinilo se ono što je srž Isusove evanđeoske nauke: «Ne možete služiti Bogu i bogatstvu». Nastavi čitati Isus „čisti“ Hram u Jeruzalemu

Slušajte ga!

Čitanja: Post 22,1-2.9a.10-13.15-18; Ps 116; Rim 8,31b-34; Mk 9,2-10

Preuzeto sa: https://otacgerard.wordpress.com/2014/03/15/slusajte-ga-mt-17-1-9/Kršćani, Isusovi učenici, znaju da put kušnje, patnje, muke, križeva i smrti konačno vodi k uskrsnuću. U životu kršćanina neprekidno se izmjenjuju: svjetlost i tama, slava i sramota, Veliki petak i Uskrs ali s konačnim ishodom svjetlosti slave i uskrsnuća. Zato je Isus htio, kako nam govori današnje evanđelje, da učenici njegovi koji će biti najbliži svjedoci njegove agonije, umiranja, pred njihovim očima zabljesne, barem na kratak trenutak, uskrsna budućnost i njegova uskrsna ljepota. Zato im je u preobraženju na trenutak otkrio svoju slavu da unaprijed predusretne onaj šok što će ga u njihovim srcima izazvati Isusov križ.

Kušnja i neprekidno odlučivanje svagdanja su sudbina svih pravednika Starog i Novog zavjeta. Pravednik je neprekidno na kušnji – vuče ga narav, vuku ga nagoni i ljubav i mržnja i osveta i praštanje i pomirenje i oproštenje. Sve se to gomila pred njegovim srcem i razumom. Što od svega toga izabrati? Na koju stranu krenuti, kojim smjerom ići? Kršćanin je stalno na vagi kušnje, a pogotovo ako stvarno želi iskreno i odlučno Bogu služiti i živjeti po Božjoj volji, vršiti njegov zakon ako želi iskreno Bogu služiti. Pravi kršćanin sluša glas Oca nebeskoga koji neprekidno poziva: “Ovo je Sin moj, slušajte ga!” Pravi kršćanin slijedi Isusa. Nastavi čitati Slušajte ga!

Isus na brdu preobraženja

Dok se Isus molio na brdu preobraženja zajedno sa Petrom, Jakovom i Ivanom, promijenio se: njegovo se lice preobrazilo; postalo je bljeskom svjetla. Otkriva tajnu njegovog intimnog života s Ocem. Tako su apostoli mogli otkriti Isusovu slavu – na svom životnom putu s njim u zemaljski i Nebeski Jeruzalem. Ova snažna milost bila im je potrebna da mogu svladati “sablazan” križa koji ih na tom putu čeka.

S Isusom tu razgovaraju Mojsije i Ilija. Oni su živi. Isusov svijet je svijet živih. Pojavljuju se u slavi Isusovoj. U Mojsiju je zastupljena sva prošlost Izabranog naroda; u Iliji su prisutni svi proroci, a Isus je smisao sve povijesti. On povezuje čovječanstvo s Bogom. Vodi ga iz ropstva grijeha u slobodu djece Božje. Razgovaraju s Isusom “o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu”. Mojsijev izlazak iz egipatskog ropstva bio je slika: Isusov Izlazak s čitavim čovječanstvom iz ropstva grijeha je stvarnost. Mojsije je vodio Izabrani narod kroz pustinju u Obećanu Zemlju. Isus nas vodi kroz pustinju života u Vječnu Domovinu. Nastavi čitati Isus na brdu preobraženja

Isusov primjer

Čitanja: Post 9,8-15; Ps 25,4bc-5ab.6-7bc.8-9; 1Pt 3,18-22; Mk 1,12-15

http://kblj.hr/novosti-i-dogadanja/novost/hod-kroz-pustinju„U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.“

Započeli smo sveto vrijeme Korizme. To je vrijeme koje sveta Crkva određuje da vas odvede od napasti u ozbiljno razmišljanje i da vas nauči kako izbjeći nesreću u napastima. Jedini je put odbiti, ne slušati napast. Izbjeći napasti u potpunosti gotovo je nemoguće. Danas sveto Evanđelje govori o trećoj vrsti napasti a to je zao duh ili Sotona. On se drznuo samu Božju Svetost, Sina Božjega odvraćati od dobra i navući ga na zlo.

Isus se nalazio u pustinji. Došao je da se u tišini, u postu i molitvi pripremi za svoj životni poziv. U toj svetoj sabranosti đavao mu ne da mira nego ga želi odvratiti od plemenitih misli i navući na neozbiljnost. Isus je odlučno odbio sve sotonine ponude. On se odlučio za ono najplemenitije, za propovijedanje evanđelja. Nastavi čitati Isusov primjer

Korizma

Korizma – lat. „quadragesima“ ili četrdesetnica je razdoblje od četrdeset dana prije Uskrsa u kojima se pripremamo za pashalni misterij. Počinje na Čistu srijedu ili Pepelnicu. Liturgijska boja je ljubičasta. Trajanje korizme kroz četrdeset dana nadahnuto je sjećanjem na četrdeseta dana koje je Isus proveo u pustinji, Mojsije na Sinaju i Ilija na Horebu. To znači: korizma je zajedničko “povlačenje” vjernika u jedan poseban stil vjerničkog života kroz četrdeset neprekinutih dana kojemu je cilj da pripravi vjernike na uskrsno slavlje kroz pročišćavanje srca i savršenije vršenje kršćanskih dužnosti. Kroz to vrijeme svaka kršćanska zajednica je posebno sjedinjena s Isusom u pustinji prema programu koji nastoji što više uskladiti s njegovim: život molitve i ustrajnije pokore koja je prožeta intenzivnijim tjelesnim mrtvljenjem, a post je samo jedan od oblika tog mrtvljenja. Ništa nije bio nevažniji, kako to ističi liturgija, post grijeha od materijalnog posta.

Korizma je ustanovljena da pripravi vjernike na slavljenje tajne smrti i uskrsnuća Isusova. Krist je naš uzor i naš vodič za vrijeme korizme, jer se nakon krštenja povukao u pustinju i tu ostao četrdeset dana. Nastavi čitati Korizma

Vjera koja spašava

Čitanja: Lev 13,1-2.45-46; Ps 32,1-2.5.11; 1Kor 10,31 – 11,1; Mk 1,40-45

U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!«

U današnjem evanđelju zapisao je sveti Marko Isusov pristup jednom gubavcu. Neki gubavac, natjeran velikom nevoljom i bolešću i društvenom izoliranošću, klekne pred Isusa i otvoreno kaže Isusu: “Ako hoćeš, Gospodine, ti me možeš očistiti od gube.” Isus je znao sve njegove nevolje ali i njegovu vjeru i još jednostavnije mu odgovara: “Hoću, budi čist.” “Idi i pokaži se svećeniku kako propisuje zakon Mojsijev.” Ako bi netko ozdravio od gube trebao je dobiti jamstvo da je ozdravio pa se tek s tim jamstvom mogao vratiti u zajednicu. Isus rješava ne samo njegov medicinski problem nego i njegov socijalni problem. Vidite, tu je za nas današnje kršćane pouka. Naše kršćanske zajednice imaju i tjelesnih i moralnih bolesnika. Njihova bolest stvara i socijalne probleme. Nekad počinje iz loše i bolesne obitelji gdje grijeh i zlo vlada. Iz te obitelji se brzo širi. Nekada počinje u nekom prijateljskom društvu i osobito brzo plane i raširi se kao vatra. Obično u takvim slučajevima svi bacaju krivnju na drugoga. Danas mnogi okrivljuju društvo za širenje droge, alkoholizma i moralne kuge, a ne okrivljuju one koji to pokreću i odatle izvire bolest. Često puta roditelji opravdavaju moralni pad svoje djece kao da ih nisu oni odgajali. Danas se mladi naraštaj najmanje odgaja u kući, u obitelji. Mjesta odgoja su najčešće kafići, športski tereni, kinodvorane, razni klubovi itd. Nastavi čitati Vjera koja spašava

Post i nemrs

Crkva raspolaže s dva oblika službene pokorničke prakse – čak i tri, ako uključimo euharistijski post sat vremena prije primanja Pričesti, a to su:

Nemrs – Zakon nemrsa obvezuje da se katolici u petke, u razdoblju od svoje navršene 14. godine života pa do smrti, odriču blagovanja mesa, u čast Isusove Muke na Veliki Petak. Mesom se smatra meso i organi sisavaca i peradi, uključujući juhe pripremljene od njih i sokovi od pečenja. Dopušteno je blagovanje morskih i slatkovodnih vrsta riba, vodozemaca, gmazova i školjkaša kao i proizvoda dobivenih od životinja, na primjer margarina i želatine, koji nemaju okus po mesu. U petke izvan Korizme, umjesto nemrsa, vjernici mogu po vlastitom izboru vršiti pokorničku, ili čak karitativnu praksu. U te petke oni moraju izvršiti neko djelo pokore ili milosrđa. Za većinu je ljudi najlakše držati se tradicije, to jest, uzdržavati se od blagovanja mesa u sve petke tijekom godine.

Post – Zakon posta obvezuje katolike od navršene 18. godine života (Kanon 97) do 59. rođendana (to jest, do ulaska u 60. godinu života, što znači do ulaska u godinu koja završava proslavom 60. rođendana) da smanje količinu hrane koju inače blaguju. Crkva post definira kao jedan obilni obrok dnevno uz dva manja obroka koji zajedno nisu količinski veći od glavnog obroka. Takav je post obavezan na Čistu Srijedu i Veliki Petak. Smatra se da je post prekinut ako se između obroka uzima hrana ili piće koje se može smatrati hranom. Alkoholna pića ne prekidaju post; ipak, oni nisu u duhu pokore. Nastavi čitati Post i nemrs

RASPORED BLAGOSLOVA OBITELJI ZA 2021. GODINU

Dragi župljani!

Zbog pandemije korona virusa, nije bilo blagoslova obitelji koji je tradicionalno bio za Božić i Božićne blagdane.

Varaždinska biskupija je dopustila da se na teritoriju cijele Biskupije sada može ići na blagoslov obitelji, jer je epidemiološka situacija znatno bolja.

Kako je u našoj župi pretežno radno stanovništvo, a sa željom da što više članova obitelji bude kod kuće u vrijeme blagoslova obitelji, župno pastoralno i ekonomsko vijeće je zajedno sa župnikom odlučilo da blagoslov obitelji započinje svakog radnog dana od 14 sati. Zato je i raspored blagoslova sasvim drugačiji od prošlih godina. Nastavi čitati RASPORED BLAGOSLOVA OBITELJI ZA 2021. GODINU