ČITANJA: Dj 10, 34a, 37-43; Kol 3, 1-4; Lk 24, 13-35

Današnji dan – dan Kristova uskrsnuća, otvara nam novu budućnost. Krist „prvi uskrsnuli“, svojim životom, smrću na križu i slavnim uskrsnućem Isus je dao smisao cijeloj povijesti ljudskoga roda. To Petar naviješta, čuli smo u prvom čitanju. Sveti Ivan u današnjem Evanđelju jednostavno pripovijeda kako je on, očevidac, kako su Petar i Marija Magdalena doživjeli uskrsno jutro. Isusova smrt je za apostole bila čvrsta i kruta činjenica. Za uskrsnuće očito nisu bili pripravljeni. Zato su prvo pomislili na krađu tijela kad su vidjeli prazan grob. Znali su i to da tijelo nisu sami nikamo odnijeli, a njihovim neprijateljima farizejima, koji su Isusu smrt dosudili sigurno nije bilo u interesu da tijelo sakriju. Njima je bio interes da svima pokažu kako je Isus mrtav. Ta spoznaja počela ih je uvjeravati u čudo uskrsnuća, baš one činjenice koju im je Isus još za svoga zemaljskoga života pokušavao utuviti u glavu rekavši im: „Sin Čovječji, kako je on sebe nazivao, bit će popljuvan i ubijen, ali treći će dan ustati od mrtvih.“ Tek kad im se počeo pokazivati i dokazivati da je živ među njima, vjera u uskrsnuće je u njima jačala pa su je cijelim svojim životom i mučeničkom smrću propovijedali i drugima svjedočili. Njihovo svjedočanstvo došlo je i do nas te i mi vjerujemo njihovom svjedočenju. Vjera u uskrsnuće jest sigurno garancija i našeg uskrsnuća čime jedino naš život dobiva smisao, čime sigurno ispunjavamo onu ljudsku želju da „po uskrsnuću vječno živimo“. Nastavi čitati Uskrs →

Sveti Bernard je rekao: „Krist na križu je knjiga napisana izvana i iznutra. Izvana je napisana krvavim pismom njegovih rana, a iznutra je napisana slovima njegove beskonačne ljubavi. ” Na Veliki petak posebno smo pozvani da otvorimo tu knjigu, zagledamo se u nju i u otvorenom srcu Isusovome išćitamo poruku Njegove ljubavi. Svi su sveci čitali i učili iz te knjige kako bi postigli svetost života, na koju smo svi mi pozvani. Spasitelj nas na križu ući. Križ je njegova propovjedaonica i zadnja propovijed, s koje nas Spasitelj ući sve kreposti koje nas vode u nebo. Križ je škola poniznosti, suosjećanja, pomoći i ljubavi. Ako želimo postići spasenje, moramo se dati poučiti iz te knjige, da po njoj imamo život i zato pred križem možemo jedino reći: “Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem svijet otkupio!”

Veliki četvrtak je dan ustanovljenja svetog Reda i Euharistije koje nema bez svećenika. Isus je ustanovio na posljednjoj večeri ova dva usko vezana sakramenta koja se međusobno prožimaju i jedan iz drugog izviru.

Euharistija je uvijek prisutni Krist koji je „žarko želio blagovati ovu pashalnu večeru”, želio je ostati sa mnom, biti moj životni suputnik; da ga uvijek mogu naći; kroza život putovati s Njim; razgovarati s Njim; boriti se s Njim; sve dijeliti s Njim.

Euharistija je osobni, prijateljski, susret s Kristom. Pod prilikama kruha i vina Isus mi prilazi na vidljiv način. Dopušta mi da dođem k njemu, da se družim s Njim. Ta me blizina malo po malo preobražava, da, prema onoj narodnoj: „Reci mi s kim si i reći ću ti kakav si“, Kristove misli postupno postanu moje misli; Kristovi osjećaji moji osjećaji; Kristovi planovi – moji planovi, Kristov svijet – moj svijet; Kristova ljubav – moja ljubav. Nastavi čitati Veliki četvrtak →

Cvjetnica

ČITANJA: Iz 50, 4-7; Fil 2, 6-11; Lk 22, 14-23, 56

Danas ne slavimo samo spomen na jedan povijesni događaj, već danas prvenstveno izražavamo našu zahvalnost Isus na spasonosnoj muci, koja daje smisao svakom našem životnom križu koji i nama postaje put prema uskrsnoj radosti vječnoga života. Isus trijumfalno ulazi u Jeruzalem. Isus je Mesija, Otkupitelj, koji dolazi otkupiti, spasiti čovječanstvo od grijeha u koje je zagrezao. Zato mu kliče židovski narod, pozdravljajući njegov ulazak u Jeruzalem riječima: „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!“. Isus ide u Jeruzalem kako bi dao svoj život za spas čovjeka, ali takva nesebična žrtva ima i svoju nagradu, a to je ponovno vraćanje života i zadobivanje punine vječnoga, blaženoga života. Zato Isus kaže da polaže svoj život, da bi ga mogao ponovno uzeti. I mi nasljedujemo Isusov život. I mi moramo biti svjesni da je i naš život posuđen od Boga, da je naše tijelo posuđeno od zemlje u koju će se na kraju i vratiti. Da sve što imamo mi zapravo ne posjedujemo, sve nam je posuđeno od Boga i sve će se Bogu vratiti. Samo je pitanje: da li idemo putem koji će i nama na kraju za nagradu vratiti naš život? Put kojim nam je ići je onaj Isusov, križni put, koji možemo prikazati slikom današnje Cvjetnice. To je put koji kroz muke, vodi u život. To je put pobjednika. To je put na kojemu se i mi trebamo u potpunosti, iz ljubavi, razdavati za obitelj, djecu, posao, za bolji i pravedniji Božji svijet. Tako ispunjavamo Isusovu zapovijed da svakodnevno uzmemo svoj križ i da idemo za njim- preko kalvarije u radost vječnoga života. Tako i naš križ nama postaje spasiteljski. Nastavi čitati Cvjetnica →

ČITANJA: Iz 43, 16-21; Fil 3, 8-14; Iv 8, 1-11

Svaki je čovjek grješnik u bliskom susretu sa zlom, sa ljudskom pravdom i zakonom, s Božjom blagošću i oproštenjem.

Evanđelista Ivan donosi jednu dramatičnu scenu – jedan jezivi prizor koji su priredili pismoznanci i farizeji. Pred Isusa su doveli jednu ženu. Bijesom u očima a lukavošću u srcu ženi su snovali najstrašniju osudu. U rukama su držali kamenje, a na usnama im je bila teška osuda i presuda. Jasno su rekli: „Ova žena, po Mojsijevu zakonu, mora umrijeti stravičnom smrću kamenovanja jer je učinila grijeh preljuba.“ To je sve već bilo odlučeno u njihovim srcima. Ova se grješnica susrela s grijehom, zlom i počinila ga. Dohvatila ju je pravda zakona koji ju goni na smrt kamenovanja. To bi bio i kraj cijele priče da farizeji i pismoznanci nisu naumili i samog Isusa uvući u taj slučaj i zato mu postavljaju pitanje: „Što ti kažeš na to?“ Govorili su to ne zato što bi htjeli prihvatiti Isusovu odluku nego da samog Isusa osramote pred narodom i pred rimskim vlastima. Bilo je slično kao ono kad su mu postavili pitanje pružajući mu denar: „Je li caru dopušteno plaćati porez ili nije?“ Isus nije prihvatio njihov izazov nego ih okreće prema njima samima. Želi im reći: „Niste ni vi ništa bolji – i vi ste grješnici. Ako je pak netko bez grijeha neka prvi baci kamen na ovu ženu.“ Nastavi čitati Bog smilovanja →

ČITANJA: Jš 5, 9a-10-12; Kor 5, 17-21; Lk 15, 1-3, 11-32

Današnje sveto Evanđelje priča najdivniju Isusovu prispodobu o izgubljenom sinu i dobrom ocu. Sin se zbog svojih grijeha udaljio od oca, a onda kad je uvidio svoj grijeh i kad ga je vlastiti grijeh ponizio do dna onda se okreće dobroti svojega dobroga oca. Milosrdni otac objeručke prima svog nesretnog i izgubljenog sina.

Što grijeh može učiniti od čovjeka grješnika? Kaže jedna arapska poslovica da svaki grijeh ima pet prstiju. S dva prsta zatiskuje čovjeku uši, s dva prsta zatvara mu oči, a s jednim prstom mu zatvara usta. Sva težina grijeha izrečena je ovom poslovicom. Grijeh ponajprije zatiskuje naše uši da ne čujemo Božje opomene, Božje riječi, Sveto Pismo. Zatvara uši da više ne čujemo glas ni svoje vlastite savjesti. Zatiskuje nam razum, postajemo gluhi i na pameti. Zatiskuje uši da više ne čujemo nikakav savjet dobronamjernih prijatelja i svih onih koji nam žele pomoći. Zato je moguće da grješnik radi protiv Boga, protiv sebe i protiv svih drugih ljudi, protiv vlastitog razuma i vlastite pameti. Grijeh poziva čovjeka s jednog na drugi grijeh i grješnik čuje samo grješni glas. Nastavi čitati Bog milosrđa →

U svakoj svetoj ispovijedi stojimo pred Ocem koji je dobar i rado prašta. Najviše se veseli obraćenom i raskajanom sinu ili kćeri. Kada se takvo što dogodi, to je radost neba. Daje nam se do znanja da smo sinovi i kćeri nebeskog Oca uvijek i na svakom mjestu. Bog nas kao Otac ljubi i kad smo slabi i kad smo grešni. Upravo to pokazuje i svaka ispovijed. Pristupamo zato ispovjedaonici s pouzdanjem i sigurnošću. Ne trebamo se bojati. Važno je doći, pristupiti. Tu je Otac koji čeka da nas primi u zagrljaj. On je pun milosrđa. Molitva Crkve voli isticati da Bog svoju svemoć najviše pokazuje upravo praštanjem i milosrđem. Tada se najjače osjeća snaga ljubavi Očeve.

Čudesna je objava ljubavi Očeve u sakramentu ispovijedi. Dok pristupamo sudištu, mi smo sigurni u ljubavi. Dolazimo kao optuženici, a znamo da nas čeka oslobađajuća presuda. Dolazimo pod teretom grijeha a čeka nas blagoslov. Nastavi čitati Ispovijed – mjesto susreta sa milosrdnim Ocem →

U nedjelju, 7. ožujka 2019. u 18 sati u župnoj crkvi u Sračincu će biti korizmeni koncert. Nastupa poznati i nagrađivani zbor Corus Angelicus koji vodi mo. Anđelko Igrec, a izvesti će korizmeno djelo „Stabat mater“ (stala plačuć tužna mati) poznatog skladatelja Giovannia Batiste Pergolesia. Dođite i pozovite svoje ukućane i prijatelje na ovaj vrhunski glazbeni događaj.

Vrijeme korizme, vrijeme prije Uskrsa poziva na obraćenje. U program obraćenja spada i post. Shvatimo u svjetlu ljubavi smisao posta što ga u ovim korizmenim vremenima Crkva preporučuje, a za neke dane kao što su Pepelnica i Veliki petak i naređuje. To je poziv na svojevoljno odricanje od hrane. Takvo odricanje sigurno ne škodi zdravlju, pretpostavljajući da nije nerazborito i pretjerano. Međutim, temeljni motiv tog posta trebao bi biti ljubav. I naš odnos prema Bogu odnos je prema ljubljenoj osobi. Uz molitvukao temeljnog čina čovjeka vjernika i post iz ljubavi prema Bogu postaje istinitim religioznim činom. Srce nam je na taj način otvorenije i spremnije za susret s Bogom i za usklađivanje svoje volje s njegovom voljom.

Upravo zbog tog usklađivanja s voljom Božjom osjećamo kako nas post može na divan način učiniti spremnijim za druge žrtve koje su životno potrebne želimo li ostvariti svoj život prema Božjem naumu ljubavi. U toj žeđi za Bogom post može biti istinsko djelo ljubavi kojim ćemo omiliti Bogu. Nastavi čitati Korizma – vrijeme posta →

Po mnogim crkvama, osobito po prošteništima, kao na primjer Mariji Bistrici, ima na stotine kamenih ploča na kojima su ispisane zahvale i uslišanja. Na primjer: hvala ti za ozdravljenje; za sretan povratak iz zarobljeništva; za sretan uspjeh operacije; za sretan povratak iz olujnog mora i mnoštvo drugih. No, jedna ploča izaziva posebnu pažnju. Na njoj piše: „Majko, Božja, hvala ti na uslišanju, što sam mogla oprostiti svom smrtnom neprijatelju.“ Ova je ploča i ova zahvala na njoj u duhu današnjeg svetog Evanđelja gdje Isusova riječ glasi: „A vama koji me slušate kažem: Ljubite svoje neprijatelje. Činite dobro onima koji vas mrze. Blagoslivljajte one koji vas proklinju. Opraštajte pa će i vama biti oprošteno.“ Kršćanin ne može biti čovjek mržnje i osvete. Mržnja je daleko strašniji otrov nego alkohol i droga. Od alkohola se čovjek može otrgnuti, a mržnja iznutra grize čovjeka i čini ga nesposobnim ispravno gledati i prosuđivati. Čovjek mržnje vidi na drugom i ono zlo i onu manu koju drugi niti nema. Mržnja ruši prijateljstvo i rodbinstvo. Mržnja gazi po tuđem poštenju, izobličuje sebe i druge. Već u početku Crkve apostoli su upozoravali na zlo i grijeh mržnje. Nastavi čitati Biti na sliku Nebeskog Oca →