Arhiva kategorije: Duhovne misli

Ovdje donosimo promišljanja o našoj vjeri.

Misijsko poslanje Crkve

Danas je svjetski misijski dan. Crkva Kristova je od Boga poslana i zadužena kako bi svim ljudima naviještala spasenje i otkupljenje. Poslana je biti – univerzalni sakrament spasenja. Temelj tom naviještanju je njezina zahvalnost prema Bogu koji je oživljuje svojim duhom i ljubav prema ljudima. Propovijedanje vesele vijesti o spasenju svih ljudi u Isusu Kristu je osnovna dužnost Crkve, svih kršćana i nas ovdje. Na to nas obvezuje Kristova ljubav i njegova zapovijed. Ne zaboravimo da je Crkva misionarska. Isus je bio prvi misionar. Svaki od nas je misionar. I mi smo misijsko područje i pozvani smo da se svaki dan obraćamo.

Prošlo je mnogo vremena od trenutka kad je Isus rekao apostolima i njihovim nasljednicima: “Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakome stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osuditi će se!” (Mk 16,15-16). Nastavi čitati Misijsko poslanje Crkve

Nebeska gozba

Čitanja: Iz 25, 6-10a; Ps 23, 1-6; Fil 4, 12-14.19-20; Mt 22, 1-14

Čitamo u današnjem Evanđelju kako je kralj ženio svoga sina. Na gozbu je pozvao mnoštvo uzvanika, ali kad je večera bila spremna, pozvani nisu htjeli doći. Svaki je od njih našao neki izgovor: oženio se, kupio njivu, kupio volove, što iznosi kao ispriku, a neki su čak one kraljeve sluge nagrdili, istukli i ubili. To je bio dostatni razlog da se kralj rasrdi na pozvane koji nisu htjeli doći pa je poslao sluge da sa ulice i ceste pokupe sve siromahe i dovedu ih za njegov stol. Kad je dvorana bila puna, gospodar je pogledao svoje goste. Spazi ondje čovjeka koji nije imao svadbenog odijela, a nije bio ni pozvan. Njega je kralj dao izbaciti van iz svoje dvorane. Isus je ovom pričom htio poručiti da nam je Bog najveći prijatelj koji nas poziva na svoju gozbu u nebu. Nažalost mnogi i mnogi nisu htjeli doći na Božji poziv. Svaki je našao po neku ispriku. Važnije im je imanje, trgovina, zemaljska dobra od nebeske gozbe. Zašto? Za nebesku gozbu moraju biti sposobni. Napunjeni dobrim djelima. To je svadbeno odijelo. Tko toga nema, ne može ući u nebo. To su grješnici, psovači, kradljivci, razbojnici, bludnici, lijenčine i prevaranti. Njih će Bog izbaciti van u tamu gdje će biti plač i škrgut zuba jer su se usudili ući zajedno s onim dobrima, a tu im nije mjesto. Nastavi čitati Nebeska gozba

Od Boga smo pozvani na radost

Bog nam nudi svoje spasenje i prijateljstvo. Bog nam nudi nešto što nadilazi i naša najbolja očekivanja. Bog nas poziva u svoju božansku obitelj. Bog nam nudi kroza svu vječnost posvemašnje ispunjenje svih naših čežnji, nagnuća, Bog nam nudi posvemašnje ostvarenje smisla našega života i postojanja. Bog nam to nudi besplatno, iz čiste i nepatvorene ljubavi. Zato je smiješno i ludo gledati na neke poteškoće koje su povezane s prihvaćanjem Božjeg poziva, upravo kako nas poučava sveti Pavao: “Sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama” (Rim 8,18). Nastavi čitati Od Boga smo pozvani na radost

Božji sud

Čitanja: Iz 5, 1-7: Ps 80, 9.12-16.19-20; Fil 4, 6-9; Mt 21, 33-43

Židovi su svaku bolest i svako zlo tumačili kao Božju kaznu. Zato su pitali za onog slijepca od rođenja: “Tko je sagriješio? On ili njegovi roditelji da se je slijep rodio?” Isus nije tako mislio i odgovorio: “Ni on ni njegovi roditelj”.

U današnjem je pak svijetu sasvim obrnuto. Nitko ne priznaje da Bog sve vidi i sve zna da dobro nagrađuje, a zlo kazni. Ne plaća, doduše, svake subota, ali nitko ne ostane bez plaće. Današnji ljudi niti ne žele slušati o Božjoj kazni. Niječu svaku Božju kaznu. Kažu da ni pakla nema. Očito je da ga se boje pa bi željeli da ga uopće nema. Nastavi čitati Božji sud

Krunica snage

Nad našim vremenom leže svojevrsna rezignacija i duševni zamor. Širi se zbunjenost i postavlja se pitanje kuda vodi put u budućnost. Razočaranja se gomilaju; toliko često su se veliki programi pokazali kao iluzije i stranputice: vjera u napredak i vjera u znanost… Skupljaju se tamni oblaci na obzoru, raste zabuna: jedni govore o “obnovi”, “reformi” i o “jedinstvu svih ljudi na zemlji”, drugi se plaše velikih razračunavanja, duhovnog potresa, sloma svih dosadašnjih putova. Danas nedostaju snaga nade, jasnoća puta i duševni kapital, koji je prijeko potreban za “obnovu zemlje”; ljudima nedostaje snaga savjesti i pravde, snaga darivanja i odricanja, snaga milosrđa i opraštanja, snaga vjere, nade i ljubavi… Egoizam je prevelik, srca odveć kruta i zbog toga propadaju svi dobro zamišljeni planovi obnove u Crkvi i u svjetskoj politici.

Svi se problemi na zemlji mogu riješiti ako uporabimo potreban duševni kapital: snagu srca, snagu savjesti, snagu ljubavi i odgovornosti! No u svijetu i u kršćanstvu nedostaje baš ono jedino: duševna snaga! Samo o tomu se radi. Ako se ljudska srca obrate i ljudi opet nađu snagu za istinu, ljubav i duševnu snagu, tada su svi problemi rješivi. Rješenje svih nevolja ovisi prije svega o snazi srca! I tek u drugotno o strukturama i programima, prijedlozima i sveučilištima… Sve su obnove nemoćne, ako čovjek ne uloži svoje srce! Nastavi čitati Krunica snage

Put u Kraljevstvo Božje

Čitanja: Ez 18, 25-28; Ps 25, 4b-6.7b-9; Fil 2, 1-11; Mt 21, 28-32

Isus govori prispodobu glavarima svećeničkim i narodnim starješinama, onima koji su o sebi samo dobro mislili, koji su sebe smatrali poštenim, pravednim i pobožnim pred Bogom, koji su čuvali “lijepo lice pred Bogom”, no nutrina im, naime, nije odgovarala vanjštini. Rekao im je Isus: “Carinici i grješnice su vas pretekli u Kraljevstvo Božje. Vi ste, oholice, na Ivanovo propovijedanje, kojim je ljude pozivao na obraćenje i pokoru, ostali isti kakvi jeste”. Carinici i bludnice su se pokajali i uvidjeli da im je srce zlo pak su ga mijenjali, obratili su se. Farizeji pak i narodne starješine nisu vidjele obraćenja mnogih koji su se na Ivanovo propovijedanje obratili nego su i dalje ostali tvrda i nepokorna srca. Božji sud ne ide za tim da čovjeka grješnika kazni. Bog želi da se i grješnik obrati i da živi. Božji sud oprašta i od grješnika čini pravednika. Očito je da je Isus imao dobru namjeru da svećeničke glavare i narodne starješine potakne na razmišljanje. Želio im je okrenuti oči prema vlastitoj nutrini, prema vlastitom srcu, da se zagledaju i da vide da bi štošta trebalo mijenjati, ali ne izvana nego iznutra. Nastavi čitati Put u Kraljevstvo Božje

Sveti Arkanđeli

Svi mi na zemlji živimo i žudimo da jednoga dana ugledamo presveto lice Božje. Čak su i najveći sveci htjeli čitavog života da bar malo osjete tu stvarnu prisutnost i lik Svevišnjega Oca, a kada i ako bi to makar malo osjetili ostali su promijenjeni za čitav život. Boga, u stvarnom liku, nikada nitko od ljudi nije vidio, a zamislimo da postoji zaista netko tko Ga neprestano promatra i nama je vrlo blizak, od Boga darovan – to su Anđeli.

Arkanđeli su duhovna bića, tj. dusi od Boga stvoreni koji “uvijek gledaju lice Oca Nebeskoga” (Mt 18, 10). I Očev su divni dar nama ljudima da nam objavljuju Njegovu slavu (grč. angelos znači glasnik), te nas neprestano prate i naše molitve uzdižu k Bogu. Svaki od nama poznatih arkanđela u svojem korijenu imena na neki način sadrži opis, poslanje i zadatak postavljen od Boga. Nastavi čitati Sveti Arkanđeli

Velikodušni Bog

Čitanja: Iz 55, 6-9; Ps 145; Fil 1, 20c-24.27a; Mt 20, 1-16a

Čovjekov rad je oduvijek bio predmet trgovine među ljudima. Jedni su rad prodavali, a drugi su njihov rad kupovali jer su ga trebali i za vrijednost rada su se pogađali. Isus baš u današnjoj prispodobi tumači ovaj problem. Radnici čekaju da ih netko unajmi. Gospodar vinograda kupuje njihov rad i pogađa se s njima – jedan denar za dan njihovog rada. Kad su na koncu dana vidjeli kako gospodar isplaćuje onima zadnjima, nadali su se više. No, ovdje gospodar nije dijelio zasluge nego svoju dobrotu. Oni koji su bili nezadovoljni primili su onoliko za koliko su se pogodili. Onima pak koji su došli kasnije gospodar ne isplaćuje po pogodbi, jer se s njime nisu ni pogađali, nego po svojoj dobroti. On želi i njima biti jednako dobar i daje im po denar kao i onima koji su se s njime pogađali.. Nastavi čitati Velikodušni Bog

Prvi i posljednji

Bog, iz svoje ljubavi, u svoj vinograd poziva svakog čovjeka. Poziv nije svima upućen u isto vrijeme, ali se od svakoga traži ustrajan rad. Na koncu će svi dobiti plaću, već kako Gospodar bude htio, i nitko nema pravo biti zavidan nego zahvalan. Gospodar ima pravo svoju dobrotu iskazati i onima koji, možda prema našoj mjeri, to ne zaslužuju. Naša nas zavist nikamo ne vodi, nego nas samo može isključiti iz Gospodareve dobrote. Očito je da se pod Gospodarom misli na Boga i njegov postupak prema ljudima. Odnosi u Božjem kraljevstvu ne počivaju na matematičkoj pravednosti, a pogotovu ne na ljudskim mjerama, nego su utemeljeni na Božjoj dobroti i ljubavi. Bog, naime, u svojoj ljubavi neće nikoga oštetiti, ali će onima koji su najviše potrebni njegove milosti, najviše i pomoći. Tko uistinu želi biti građanin Božjeg kraljevstva mora svoj poglede uskladiti s Božjim mjerama, jer se vrlo lako može dogoditi da “oni koji misle kako su prvi postanu posljednji.“

„Upoznajmo katoličke novine Glas koncila“

Glas koncila je pokrenuo akciju da vjernike upozna sa svojim tiskovinama, osobito sa Glas koncila. Zato će se u našoj župi od 16. 08. – 20. 09. 2020. besplatno dijeliti Glas koncila, a danas, u nedjelju 20. 09. 2020. će doći u našu župu predstavnik Glasa koncila koji će predstaviti Glas koncila i tada ćete moći kupiti po povoljnim cijenama knjige koje izdaje Glas koncila. Svi koji se želite pretplatiti na Glas koncila kako bi vam on dolazio na kućnu sdresu, možete si uzeti i pristupnicu.

Oproštenje

Čitanja: Sir 27, 33 – 28, 7; Ps 103; Rim 14, 7-9; Mt 18, 21-35

»Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.«

Današnje nam Evanđelje iznosi, do tada nečuveni, način uspostavljanja porušenih ljudskih međuodnosa. To nam nije zapisala ni jedna ljudska mudrost. To je mogao samo Bog učiniti i tako čini. Za sav ljudski dug, za sav ljudski grijeh, za sve ljudske uvrede Bog je našao način na koji će ga izbrisati. Svoga vlastitog Sina poslao je na križ gdje umirući moli: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine”! Tako bi morao učiniti svaki kršćanin. Sveti papa Ivan Pavao II. Otišao je u rimski zatvor da bi oprostio Turčinu koji je na njega pucao i teško ga ranio. Kroz dugu povijest Crkve nije poznato da su se pape, biskupi ili svećenici osvećivali svojim neprijateljima. Kakvim se sve zlom i klevetama nisu nabacivali komunisti na Crkvu i njezine službenike u nedavnoj prošlosti, ali Crkva se ne osvećuje, nego prašta. Nastavi čitati Oproštenje

Koliko je to 70×7?

Kada je Isus rekao „oprosti svome bratu 70 puta 7“ tada nije mislio da se svaki oprost pažljivo broji a kad se ispuni konačni rezultat, tada se može prestati sa opraštanjem. Hvalospjev ljubavi kaže da ljubav ne traži svoje i da ne pamti zlo (1 Kor 13,5). Isus želi da praštamo stalno bez obzira na to koliko nas neko puta uvrijedi.

Dva puta se u Bibliji pominje izraz „70×7“. Prvi put u knjizi Postanka „Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!« (Post 4,15) i nastavlja se „Ako će Kajin biti osvećen sedmerostruko,Lamek će sedamdeset i sedam puta!« (Post 4,24). Drugi put se ovaj izraz nalazi kod Mateja kad Petar pita Isusa koliko puta treba da oprosti bratu svojemu (Mt 18,22). Nastavi čitati Koliko je to 70×7?

Bratska opomena – gesta ljubavi

Čitanja: Ez 33, 7-9; Ps 95, 1-2.6-9; Rim 13, 8-10; Mt 18, 15-20

Današnje Evanđelje iznosi Isusovo mišljenje o jednom problemu koji se neminovno javlja u svakoj zajednici. Taj se problem javlja kad se pojedini član ne obnaša ili ne vlada po pravilima te zajednice, kad njegov život i njegovo vladanje postane zlo i loše za tu zajednicu. Jedan član zajednice može učiniti i radost i žalost i ponos i sramotu cijeloj zajednici svojim uspjehom, neuspjehom ili svojim grijehom i zlim vladanjem nanjeti sramotu svojoj zajednici. Danas je u Evanđelju riječ o vjerskoj zajednici koju je Isus osnovao, a zove se Isusova Crkva. Članove te zajednice ne povezuje krvno srodstvo, nego zajednička vjera i duhovni život započet na Sv. Krstu. Na Krštenju, naime, svi primamo isti božanski života po kojem svi postajemo međusobno braća u Kristu. Imamo iste poglavare koje je sam Krist postavio: papa, biskupi, svećenici i druge služitelje Crkve, a zajednička nam je briga postići vječni život i spasenje. U toj se zajednici mogu vrlo lako pobrkati međuodnosi grijehom i zlom svake vrste. Kako riješiti taj problem? Isus iznosi i preporuča samo jedno sredstvo, a to je opomena. Isus nabraja čak četiri vrste opomene: prva je nasamo “u četiri oka”, druga je “pred svjedocima”, treća je “pred cijelom Zajednicom”, a kao četvrti odnos, Isus iznosi, ako se ništa od prve tri opomene ne ostvari “neka ti bude kao poganin” tj. izopćenje iz zajednice. Svaka od ovih opomena mora u sebi sadržavati pravdu, kritiku, a napose veliku ljubav. Opomena ne smije imati ni trunka mržnje ili osvete. Opomenu bez ljubavi Isus kritizira u usporedbi: “Kako vidiš trun u oku brata svoga a ne vidiš brvna u svom oku. Izvadi najprije brvno iz svog oka pa ćeš bolje vidjeti trun u oku tvoga brata”. Sve vrste opomene moraju imati samo jedan cilj, a to je spasiti grješnika. Ako ga opomeneš pa se popravi, kaže Isus, spasio si svoga brata. Ako ga opomeneš a on ne posluša, on će propasti ali ti ćeš se spasiti. Ako pak ne opomeneš i on zbog toga propadne kriv si za propast svoga brata. Prvo neka se danas ispitaju roditelji. Opominju li oni svoju djecu?

Nastavi čitati Bratska opomena – gesta ljubavi

Put za Isusom

Čitanja: Jr 20, 7-9; Ps 63, 2-6.8-9; Rim 12, 1-2; Mt 16, 21-27

Šimun i apostoli su, doduše, ispovijedili vjeru u Isusa Sina Božjega ali ipak tu vjeru u Isusa nisu do kraja razumjeli. Kad im je Isus počeo tumačiti svoj put poniženja, trpljenja, smrti i uskrsnuća, apostoli su zajedno s Petrom bili razočarani. Pitali su se: Zar se to Isusu, može dogoditi. Zato Petar pristupa k Isusu i govori: “Bože sačuvaj! To se tebi ne može dogoditi”. Isus ga otvoreno ukorava: “Misliš samo što je ljudsko a ne što je Božje”.

Odmah iza tog razgovora Isus otvoreno kaže svojim apostolima: “Ako tko hoće ići za mniom neka danomice uzima svoj križ i neka ide za mnom. Ako bi netko grčevito htio svoj život sačuvati za zemaljske stvari, izgubit će ga. Tko pak izgubi svoj život za zemaljštinu taj će život svoj spasiti.” Nastavi čitati Put za Isusom

Povijest Svetišta Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu

Povijesna predaja govori kako se u kapelici dvorca Batthyany 1411. godine zbio nesvakidašnji događaj. Za vrijeme bogoslužja, svećeniku, koji je sumnjajući u istinitost riječi pretvorbe; “Ovo je tijelo moje…” i “Ovo je moja krv…” u kaležu je nastala prava krv. Zaprepašten i silno preplašen, svećenik je krv iz kaleža pospremio u staklenu posudicu, skrio, i o tome šutio do kraja života. Tek na samrti javno je priznao što se dogodilo i ampulu s krvlju predao na čuvanje svojoj subraći svećenicima u župnoj crkvi sv. Trojstva. Glas o tome se brzo pronio cijelim krajem. Počela su hodočašća i događati se čudesna ozdravljenja. O tome je obaviješten i papa Julije II. koji je pokrenuo istragu. Nastavi čitati Povijest Svetišta Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu

Hodočašće u Ludbreg

Molim sve hodočasnike koji planiraju ići na hodočašće u Ludbreg za Svetu nedjelju, 6. 09. 2020. da se od sutra prijave u župni ured.

Da bi se išlo sa autobusom, potrebno je da se prijavi najmanje 30 hodočasnika, a cijena autobusne karte je 40 kn. Ukoliko bude prijavljeno 40 hodočasnika i više, cijena autobusne karte će biti 30 kn.

Slijediti Krista

Tko slijedi Krista mora prihvatiti ne samo njegov Križ nego i vlastiti križ. Isus to odmah kaže kako bi učenici razumjeli da bi bila iluzija misliti da će ga moći slijediti, a da ne nose s njime križ: „Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Isus poziva učenike da ga slijede. Zove svakoga na prihvaćanje svoga križa i to iz dana u dan. To je teško. Međutim, samo je to Isusov put; prema tome, to je put i Isusovih učenika. To je put ljubavi. Nemoguće je na drukčiji način ispuniti životno poslanje. Čovjek je pozvan da se daruje i ljubi. Poslanje je čovjekovo biti i živjeti za drugoga. ako bi trebalo shvatiti Isusove riječi: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!” Od nas se traže žrtve i odricanja, pruža nam se križ… Tko to shvati, shvatio je sve! Može slijediti Isusa Krista i bit će sretan. Nastavi čitati Slijediti Krista

Ti si Krist!

Čitanja: Iz 22, 19-23; Ps 138, 1-3.6.8bc; Rim 11, 33-36; Mt 16, 13-20

“Ti si Krist – Pomazanik”. Ovim odgovorom Šimun je Isusa smjestio u onaj pravi odnos prema Bogu i prema ljudima. Prema Bogu Isus je Sin Božji, a prema njima Isus je Krist, tj. od Boga poslani, Spasitelj – Pomazanik Božji. Odmah iza toga Isus određuje Šimunov položaj i govori mu: “Ti si Petar, što znači stijena, čvrsti temelj na kome ću ja sagraditi svoju Crkvu koju ni vrata pakla ne će moći nadvladati….”. Tim je riječima Isus točno odredio položaj svoga apostola Šimuna, kome mijenja ime u “Petar”, tj. u pećinu i čvrsti temelj. Od tada se Isusova zajednica vjernika ili Crkva nalazi na onom mjestu kamo ju je sam njezin osnivač smjestio a Isus se pak nalazi na onom mjestu kamo ga je Petar smjestio – On je Sin Božji, Krist – Pomazanik – od Boga poslani Spasitelj. Nastavi čitati Ti si Krist!

Mučenici

Oduvijek postoje u Crkvi i društvu heroji i mučenici. To su oni koji smatraju važnijim dati život protiv nepravde, negoli trpjeti nepravdu. To su oni koji su radije dopustili da ih se ubije, nego da oni ubijaju. Oni koji su stali na prvu crtu obrane kako ne bi tisuće drugih bilo poubijano i izranjeno. Takve svaki narod slavi, smatra ih junacima, svecima i mučenicima. I Crkva pomno bilježi svoje mučenike i stavlja ih za uzor vjernicima. Jedan od takvih mučenika je i sveti Ivan Krstitelj, čiju mučeničku smrt slavimo u subotu. Mučenici i heroji, ma koliko ih poznavali, uvijek nam nekako ostaju tajna. Proglašavamo ih svetima i blaženima, ali opet kao da nešto ostaje što nam daje naslutiti da smo sretniji od njih. Oni su otišli s ove zemlje, a mi smo ostali uživati rezultate njihova mučeništva. Nastavi čitati Mučenici