Čitanja: 1Sam 3, 3b-10.19; Ps 40; 1Kor 6, 13c-15a.17-20; Iv 1, 35-42

Više se puta čuje: “Kad bi mi baš Bog nešto rekao. sigurno bih ga poslušao.” Očito je među vjernicima nastalo uvjerenje da im Bog ništa ne govori, da ne razumiju njegovu volju, da zapravo ne znaju što on hoće. Čini im se kao da je Bog nijem.

Pogledajmo današnje prvo čitanje koje govori o dječaku Samuelu. Bio je još dječak bez nekog velikog vjerskog iskustva. Rastao je, doduše, uz proroka i svećenika Elija, a stanovao uz Božji šator, rekli bismo, u neposrednoj Božjoj blizini. Služio je još kao dijete svećeniku i proroku Eliju. Onda mu se dogodilo, dok je noću spavao, da ga je Bog po imenu zvao: “Samuele, Samuele!” Tek nakon trećeg poziva Eli upozorava dječaka: “Ako te još jednom pozove ovako odgovori: “Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.” Tek tada, upozoren da sluša Božji glas, Samuel je stao pred Gospodina posve spreman izvršiti njegovu volju. Nastavi čitati Bog nam govori →

Svake nedjelje Gospodin nam govori, zove nas: “Dođite!” Zapitajmo se nismo li nagluhi?! Možemo li ponoviti riječi mladog Samuela: “Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!” Je li tako? Slušamo li ušima, srcem i životom? Ili smo polugluhe Božje lijenčine? Nije li i kod nas: “Na jedno ušlo, na drugo izišlo”?!

“Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!” Slušati riječ Božju znači – prihvatiti je i srcem i rukama, ostvariti i ostvarivati svaki dan u životu što od nas traži naš Gospodin i naš poziv, raditi na spasenju svijeta, osigurati vlastito: biti prorok i apostol. Da, biti prorok i apostol: osluškivati, čuti – htjeti čuti i prihvatiti zov i riječ svoga Gospodina; životom potvrditi poziv i odziv; ostati kod Isusa ne jedan dan nego čitav život, a onda čitavu vječnost.

Recimo svakoga dana: Govori Gospodine, sluga tvoj sluša i evo dolazim, Gospodine, vršiti volju Tvoju! Pomozi nam, Gospodine, vršiti volju tvoju u tvojoj Crkvi!

Neki je čovjek imao običaj svake nedjelje reći svojoj ženi:
– Ti idi u crkvu pa moli i za sebe i za mene.
A prijateljima je znao reći:
– Ja ne trebam ići u crkvu. Moja žena ide i moli za nas oboje.
Jedne je noći taj čovjek usnuo san. Sa svojom ženom našao se pred rajskim vratima očekujući da se otvore. Vrata su se počela polako otvarati i on je začuo tajanstveni glas koji je govorio njegovoj ženi:
– Ti možeš ući za vas oboje!
Žena je ušla i vrata su se zatvorila. Od neugodna osjećaja i potresenosti čovjek se probudio. Njegova se žena iznenadila i začudila kada joj je sljedeće nedjelje, u vrijeme polaska u crkvu, muž rekao:
– Danas idem i ja s tobom u crkvu. Nastavi čitati Idi ti umjesto mene →

Čitanja: Iz 55, 1-11; Otp. pj.: Iz 12, 2-3.4b-6; 1Iv 5, 1-9; Mk 1, 7-11

Blagdan Isusova krštenja na rijeci Jordanu – što ga danas slavimo – jest početak Isusovog javnog djelovanja. Do 30-te godine života, On je proživio djetinjstvo i mladenaštvo u gradu Nazaretu gdje je radio obične poslove; pomažući svojoj Majci Mariji i Othranitelju Josipu. Tada se dade krstiti na rijeci Jordanu i ulazi u javni život, kojim se pokazuje pred ljudima i očituje ono, zbog čega je došao u ovaj svijet. Riječju i djelom, a to znači, cijelim svojim životom, svjedočit će Božju dobrotu i ljubav pred svim ljudima. Dat će im ono što im manjka, a manjka im istinska sreća, smisao života i zadovoljstvo. Manjkaju im iskreni međuljudski odnosi, koji sačinjavaju dobro međusobno zajedništvo, manjka im sloboda srca i smisao života, manjka im nada i pouzdanje u životnim teškoćama, manjka im vjera i odnos prema Bogu. Zato blagdan Isusova krštenja jest svojevrsno Bogojavljenje. Ovdje se ne javljaju anđeli kao kod rođenja u Betlehemu – niti zvijezda kao kod triju kraljeva, nego sam nebeski Otac čiji glas su prisutni mogli čuti, a milinu Božjega Duha u srcu osjetiti. Kod čina krštenja objavilo se Presveto Trojstvo: Otac, Sin i Duh Sveti – velika tajna vjere koju mi sami nikada ne bismo mogli dokučiti, niti spoznati. Nastavi čitati Krštenje Gospodnje →

Današnjom nedjeljom krštenja Isusova završava Božićno vrijeme. Kroz sve ovo vrijeme do danas, počevši od Isusova rođendana – Božića, slušali smo čitanja i pjevali pjesme koje su nam približavale veliku Božju istinu: Bog je došao među nas ljude postavši čovjekom i jedan od nas. On je došao k nama u liku Djeteta što je poruka iz betlehemske štalice. Nije došao k nama na našu zemlju da se njome prođe i ode od nas, nego da boravi s nama. Došao je da čovječanstvo pretvori u Božju obitelj. Da svakog čovjeka, koji ga prihvati, učini Božjim djetetom, Božjim čovjekom koji ide putem koji mu Bog pokazuje. Danas slavimo Isusov javni nastup kojim ulazi u javno djelovanje. Javno će zakoračiti u ljudski svijet kojemu će u svojoj osobi pokazati tko i kakav je Bog. Pokazat će ljudima istinski smisao i cilj života i kako se do njega dolazi. Početak javnog djelovanja, dakle, započinje sa svojim krštenjem. Krštenjem na rijeci Jordanu, Isus se objavljuje svijetu. Tim Isusovim činom ljudima se objavljuje velika Božja tajna, da su u Bogu tri Osobe: Otac, Sin i Duh Sveti do kojih bismo inače teško došli. Ovim činom također saznajemo, da sve vode svijeta postaju posvećene. To znači, one će imati moć da peru i čiste ljudske duše od zla i grijeha. Nastavi čitati Isusovo krštenje na Jordanu →

Sveti krst ili krštenje, je temelj cijeloga kršćanskog života, ulaz u život Duha i vrata koja otvaraju pristup drugim sakramentima. Po krštenju smo oslobođeni od grijeha i nanovo rođeni kao sinovi Božji, postajemo Kristovi udovi i pritjelovljeni smo Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja: “Krštenje je sakrament preporođenja vodom i riječju”. Krštenje pritjelovljuje krštenike Crkvi. Iz krstionica rađa se jedinstveni narod Božji, narod Novoga saveza koji nadilazi sva naravna i ljudska ograničenja naroda, kultura, rasa i spola: “U jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni” (1 Kor 12,13).
Krštenici tako postaju “živo kamenje” i ugrađuju se u “duhovni Dom za sveto svećenstvo”. Oni po krštenju imaju udjela u Kristovu svećeništvu, u njegovom proročkom i kraljevskom poslanju; oni su “rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni” da naviještaju “silna djela Onoga” koji ih iz “tame pozva k svojemu divnom svjetlu” (1 Pt 2,9).

Zahvaljujući Sinu Božjemu, koji se utjelovio, postao čovjeku u Isusu iz Nazareta, svi mi smo postali posvojena djeca Božja. Zato je, kako smo čuli u današnjem evanđelju, Marijinu sinu nadjenuto ime Isus, a što znači: Bog spašava. U Isusu Kristu, novorođenčetu položenom u jasle, sažet je sav Božji blagoslov za nas jer, „po Kristu, s Kristom i u Kristu“ smo postali nasljednici i subaštinici božanskog života. A Marija, koju slavimo na prvi dan nove godine, kao Bogorodicu je, kako ju je nazvala Elizabeta, „blažena među ženama“ jer je bila sredstvo Božjeg blagoslova za sve ljude i čitavo čovječanstvo. Zbog svoje ponizne predanosti Bogu, Svevišnji je po njoj učinio „velika djela“, kako ona sama ispovijeda u hvalospjevu Veliča, zbog kojih će je „svi naraštaji zvati blaženom.“ Tim se naraštajima, a riječ je o kršćanskim naraštajima kroz gotovo dvije tisuće godina, rado pridružujemo i mi, današnji kršćanski naraštaj, prepoznajući je i ispovijedajući je kao Bogorodicu, onu koja je rodila pravog Boga i pravog čovjeka, onu po kojoj su čovječanstvo i sva stvorena stvarnost od Boga blagoslovljeni svakim blagoslovom. Nek nas zagovara i svojom majčinskom ljubavlju prati i u ovoj 2021. godini. Neka nam bude mirna, blagoslovljena i ispunjena zdravljem.

Sretna Vam i blagoslovljena 2021. godina!
Neka vam bude ispunjena mirom, zdravljem i radošću!

Čitanja: Post 15, 1-6; 21, 1-3; Ps 105; Heb 11, 8.11-12.17-19; Lk 2, 22-40

Sveto Pismo već na prvim stranicama piše: “Nije dobro da čovjek bude sam!” Sam Bog potvrđuje da nema sreće u samoći. Zato Bog stvara čovjeku ženu da među njih stavi sreću obiteljskog života dajući im roditeljsku moć i vlast i zapovijed: “Rastite i množite se, zemlju napučite i njome zagospodarite.”

To sve znači da je Bog tako zamislio sreću čovjekovu u obiteljskom zajedništvu muža i žene i njihove djece. U tom krugu je čovjekova sreća ovdje na zemlji. U tom zajedništvu postavljene su i dužnosti i obaveze roditelja prema djeci ali i djece prema roditeljima. Nije dovoljno samo roditi dijete nego ga se mora odnjegovati i na duši i na tijelu. Svaka pogreška u tom odgoju ubija sreću, obiteljsku sreću čovjekovu. Najvažnije je održanje sklada obitelji za sreću čovjekovu. Nastavi čitati Sveta Obitelj Isusa Marije i Josipa →

Pripovijeda jedna zgoda o hrvatskom banu Josipu Jelačiću, čije ime i spomenik čuva najveći zagrebački trg. Bio je čovjek vrlo učen, dobar političar, dobar čovjek i vrlo inteligentan. Za vrijeme jednog banskog sabora gdje je bilo okupljeno sve hrvatsko plemstvo pristupio je za vrijeme pauze jedan plemić banu Jelačiću i rekao mu: “Ekscelencijo, čuo sam kako jedan plemić jako ružno i uvredljivo o vama govori.” Kaže mu Jelačić: “Pokaži mi tog plemića.” Kad mu ga je pokazao reče ponovo ban Jelačić: “Ne vjerujem da bi taj plemić protiv mene ružno i uvredljivo govorio. Ne sjećam se, naime, da sam tom plemiću ikada učinio neko dobro.”

Vrlo duhovit odgovor. Nezahvalnost se može pokazati samo prema dobročinitelju. Ako ti netko nikada i nikakvo dobro nije učinio, kako bi uopće mogao takvom biti nezahvalan? Ima još jedna narodna mudrost koja kaže: Zahvalnog i nezahvalnog čovjeka najlakše prepoznaješ kraj njegova tanjura. Nezahvalan čovjek odgurne ili čak razbije tanjur iz kojeg se najeo, a zahvalan čovjek poljubi svoj tanjur koji mu je danas donio hranu i nada se da će mu to isto učiniti i sutra. Nastavi čitati Stara godina →

Sretan Božić, Vama očevi, da budete u svemu primjer svojoj djeci, a posebno u zalaganju za dobro cijele obitelji i da nađete vremena pomilovati nas i razveseliti.

Sretan Božić, Vama majke, da budete revne u odgajanju nas djece, kako bi jednog dana narasli u dobre ljude, na radost Vama i cijelom narodu hrvatskom.

Sretan Božić, Vama djedovi i bake, da imate razumijevanja s nama koji smo često razigrani i nezahvalni za Vašu ljubav i pažnju.

Sretan Božić, Vama bolesnici, starci i nemoćni, koji i ovaj Božić morate provesti u osami, pritisnuti bolima i nevoljama.

Sretan Božić, Vama mladi, koji ćete uskoro preuzeti kormilo budućnosti.

Sretan Božić, Vama dragi branitelji i čuvari reda, koji sada čuvate ovo božićno svjetlo, a posebno Vama koji i u ovoj svetoj čuvate Lijepu našu.

Sretan Božić, svima Vama koji kroz čitavu godinu s nama zajedno slavite dolazak Gospodnji, Njemu se molite i u Njemu sve ljude ljubite!

Sretan Božić, svim ljudima dobre volje!

Želi vam župnik sa suradnicima!

Čitanja: 2Sam 7.1-5.8b-12, 14a.16; Ps 89; Rim 16, 25-27; Lk 1, 26-38

Anđeoskim navještenjem Djevici Mariji: “Začet ćeš i roditi Sina i daj mu ime Isus, On će biti Spasitelj”, Bog zapravo zgušćuje događaje u pripremanju spasenja svijeta. Tu nakanu Bog ostvaruje utjelovljenjem kojim silazi u ljudsku povijest. Blažena Djevica Marija bila je u svom srcu i svojoj duši posve spremna prihvatiti Boga. Zato kažemo da ga je prije začela duhom nego u utrobi. Utjelovljeni i materijalni Bogo-čovjek već je došao u našu povijest koju više nikad ne napušta. No, duhovno se on mora roditi u svakom ljudskom srcu i u čitavom čovječanstvu da bi ova naša povijest postala povijest spasenja za sve nas. Molimo ga danas da On dođe i utjelovi u našem sadašnjem životu.

Jesmo li spremni reći svome Bogu: “Evo, sluga sam tvoj, službenica sam tvoja, Gospodine!”? Može li se po meni Bog utjeloviti barem u mojoj u obitelji, u ocu obitelji, u majci obitelji i u djeci? Jesu li za to spremni? Nastavi čitati Navještenje →

Ivan nam kaže da je Isus istinsko, stvarno svjetlo koje osvjetljuje svakog čovjeka. Njegovim dolaskom svijet je bio obasjan novim svjetlom.

Isusov dolazak je raspršio mrak sumnje. Prije njegova dolaska ljudi su mogli samo pogađati tko je Bog. Ali kad je Isus došao, ljudi su mogli jasno vidjeti kakav je Bog. Došao kraj pogađanjima: Svjetlo je došlo.

Isusov dolazak je raspršio mrak očajanja. Isus je došao u svijet koji je bio očajan. Kad je Isus došao, u svijet je ušla nova snaga. On nije došao samo da nam pokaže pravi put nego da nas osposobi da hodamo tim putem. On nam nije dao samo pouke, nego svoju prisutnost u kojoj svaka stvar postaje moguća. Mrak pesimizma i očajanja je zauvijek iščeznuo.

Isusov dolazak je raspršio mrak smrti. Stari se svijet bojao smrti. Ali Isus je po svom dolasku, po svom životu, po svojoj smrti i po svom uskrsnuću pokazao da je smrt samo put do bogatijeg života. Mrak je bio raspršen. Nastavi čitati Svjetlo svakog čovjeka →

Čitanja: Iz 61, 1-2a.10-11;
1Sol 5, 16-24;
Iv 1, 6-8.19-28

Opet evanđelista pred nas stavlja lik svetoga Ivana. Ovaj puta crta ga kao svjedoka jednog novog svjetla koje će rasvijetliti i obasjati svojim svjetlom ovaj svijet. Obasjan tim svjetlom ovaj svijet će drugačije izgledati. To su očekivali svi. Čak je sama iznenađujuća pojava Ivana Krstitelja zavarala pak su mnogi počeli sumnjati; nije li Ivan taj očekivani i to novo svjetlo. Istina, govorio je kao nitko prije njega. Krstio je vodom, krstom pokore i mnoštvo je hrlilo k njemu na rijeku Jordan. Rado su ga slušali. Mnoštvo je povjerovalo njegovim riječima i sagibali su svoju glavu da je on polije vodom rijeke Jordana a u isto vrijeme priznavali su svoje grijehe. Nastavi čitati Svjedok Istine →

13. prosinca Crkva slavi spomendan svete Lucije, djevice i mučenice iz 4. st. Život svete Lucije isprepleten je mnogim legendama i danas ne možemo sa sigurnošću procijeniti što je od toga povijesno istinito, ali je njezin kult unatoč tome vrlo raširen u svijetu, pa je tako riječ o svetici koja je vrlo omiljena i u hrvatskome puku, gdje se od milja naziva svetom Lucom.

Sveta je Lucija prema predaji rođena u Sirakuzi na Siciliji oko 280. god., u imućnoj plemenitaškoj obitelji, ali joj je majka Eutihija bolovala od neke teške bolesti koja se u ono vrijeme smatrala neizlječivom, što je bitno utjecalo na životni put buduće svetice. Naime, Lucija je nagovorila majku da njih dvije pođu na hodočašće na grob svetoj Agati u Kataniju, kako bi isprosile ozdravljenje, a ondje se Luciji ukazala sv. Agata i objavila da će majka ozdraviti, a Lucija podnijeti mučeničku smrt. Nastavi čitati Sveta Lucija →

Čitanja: Iz 40, 1-5.9-11; Ps 85, 9ab-14; 2Pt 3, 8-14; Mk 1, 1-8

Druga je nedjelja adventa. Pred sobom danas po svetim čitanjima, osobito po svetom Evanđelju, promatramo čovjeka Ivana Krstitelja. Stoji na pustom mjestu na obali rijeke Jordana, male i jedine rječice u Palestini. Viče jakim glasom: “Pripravite put Spasitelju, poravnite mu staze. Neka se slegne svaka gora i neka se ispuni svaka dolina. Krivudavo neka se poravna, a ono što je hrapavo neka se izgladi.” Dolazilo je k njemu mnoštvo iz cijele Judeje i Jeruzalema. Slušali su ga strpljivo a onda su na njegovu riječ silazili u rijeku Jordan a on ih je polijevao vodom iz rijeke govoreći im: “Ja vas krstim vodom. Iza mene dolazi jači i on će vas krstiti Duhom Svetim.” Što su ti ljudi iz mnoštva imali na duši? Imali su bregove i doline, grbavo i hrapavo srce i dušu a Spasitelj je blizu. Nisu ni znali da već među njima stoji. On je došao k njima da im se nastani u srcu i duši. No, nema puta za Spasitelja. Nastavi čitati Pripravite put Gospodinu →

Došašće ili advent je predbožićno vrijeme u kojem kršćanski puk pohađanjem zornica, molitvom i djelima milosrđa iščekuje i priprema se za blagdan Božića ali se ujedno podsjeća i na drugi Isusov dolazak, jer sadašnje vrijeme u kojemu živimo je zadnji advent čovječanstva. Božić je, uz Uskrs, središnji blagdan kršćana, jer poziva vjernika da se podsjeti i uroni u jedno od dva velika otajstva: utjelovljene i rođenje Sina Božjega u majčinskoj utrobi čovjeka – blažene djevice Marije. Drugo otajstvo vezano je uz blagdan Uskrsa i smrt, ukop i uskrsnuće istog Sina Božjega, Isusa Krista.

Značenje adventskog vijenca

Adventski vijenac čine dva temeljna simbola – krug i svijeće; odnosno svijetlo. Nastavi čitati Došašće ili advent →

Čitanja: Iz 63, 16b-17b; 64, 2b-7; Ps 80; 1Kor 1, 3-9: Mk 13, 33-37

Isus u današnjem Evanđelju ozbiljno govori svojim učenicima: “Pazite! Bdijte! Budite budni jer ne znate kada je čas.” Mi smo kao oni sluge kojima je gospodar povjerio cijelu svoju kuću da je čuvaju. Postavio je vratara i zapovjedio mu da bdije jer ne zna kad će se gospodar vratiti. Možda će to biti u večer, možda u pola noći, možda ranom zorom, možda ujutro. Da vas ne iznenadi i nađe kako spavate zato ponovo Isus naglašava: “Bdijte!”.

Zavodljivost ovog svijeta, užici ovog svijeta su droga za vjernike i uspavaju ih. Možda nisu protiv Boga, ali vrlo lako zaborave da Boga ima. Slasti ovoga života naprosto im postanu cilj pa trče od užitka do užitka kao pčele od cvijeta do cvijeta. Pčele barem od cvjetnog soka prave med, a čovjek od užitaka pravi sebi otrov kojim si truje život. Nastavi čitati Bdijte! →

Čitanja: Ez 34, 11-12.15-17; Ps 23; 1Kor 15, 20-26.28; Mt 25, 31-46

Kad se pojavljuje Isus na svijetu i započinje preobrazbu svijeta, on uzima u svoje ruke silu istine, pravde i ljubavi i tim silama stvara svoje kraljevstvo. Baš tim silama u koje nitko do tada nije vjerovao Isus je obnovio ovaj svijet i zavladao ovim svijetom. Tim silama, Isus Krist Kralj, vladar je Božjeg Kraljevstva na zemlji. Tim silama Isus će uspostaviti i konačno svoje Nebesko Kraljevstvo. Pred njim će se sabrati svi narodi. On će doći u sili svoje slave s anđelima svojim i sjest će kao sudac svake ljudske savjesti i svakom ljudskom biću. Neće nikoga pitati odakle si, kako ti je ime, čime si se bavio na svijetu, što si posjedovao, što si znao, kojoj si klasi ljudi pripadao, kojoj si političkoj stranci pripadao. Ne će nikoga pitati za bolest ili zdravlje. Sve su to nebitne i prolazne stvari. Sva pitanja bit će o istini, pravdi i ljubavi. Na toj osnovi razdijelit će se sve čovječanstvo na lijevu i desnu stranu. Na one koji će stajati s desne i kojima će reći: “Dođite blagoslovljeni Oca mojega i primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta”. Nastavi čitati Krist Kralj →

Današnjom nedjeljom završava crkvena godina. Znamo: crkvena godina je godišnje obnavljanje života, smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Na njenom završetku je svetkovina Krista Kralja. Crkva nas na današnji dan želi podsjetiti da je raspeti i uskrsli Isus Krist gospodar svijeta i vremena, života i smrti, kralj čovječanstva.

Redovito zamišljamo kralja kao neku važnu i ljudima daleku osobu. Svi mu se klanjaju a nitko ga ne voli. Svi mu moraju pogađati želje a nitko to ne čini iz ljubavi. Oko njega sjaji, blještavilo, uglađenost i protokol, a u isto vrijeme licemjerje i neiskrenost. Vrlo često zamišljamo kralja koji ima dovoljno snage da pokori narode, da ubire porez i namete, a u isto vrijeme taj kralj bespomoćan je da osvoji ljudsko srce, da uđe u dušu svojih podanika. Nastavi čitati Isus Krist – Kralj neba i zemlje →