Arhiva kategorije: Duhovne misli

Ovdje donosimo promišljanja o našoj vjeri.

Blažena Ozana Kotorska, prva hrvatska blaženica

Ona je rođena 25. studenoga 1493. u selu Relezi u Crnoj Gori. Na krštenju je dobila ime Katarina, a prezivala se Kosić. Jedan životopisac – dominikanac o. Serafin Razzi – piše ovako: „Roditelji su joj bili kršćani, ali raški pravoslavci, koji se u mnogim stvarima ne suglašavaju s rimskom Crkvom. “ Bili su to čestiti, siromašni seljaci, kojima je malo stado ovaca bila sva imovina. Bog je djevojčicu Katarinu Kosić odabrao za sveticu. Njezinoj nevinoj duši želio je da se u većoj mjeri objavi i povuče je za Sobom. Zato joj je na paši dao da ugleda Isusa najprije kao dijete, a zatim kao patnika na križu. Viđenje je u njoj ostavilo silan dojam, ali ne samo to već i neodoljivu želju da pođe u Kotor i ondje vidi one lijepe slike Isusove, o kojima joj je majka pripovijedala. Roditelji su se tome usprotivili jer su se bojali da bi im kćerka ondje i ostala. No ona nema mira. Vuče je tamo dolje u biskupski grad neka nepoznata sila. Kad joj je otac umro, majka je popustila i tako godine 1507. djevojčica Katarina u 14. godini života zauvijek ostavlja roditeljsku kuću te se seli u Kotor. Nastavi čitati Blažena Ozana Kotorska, prva hrvatska blaženica

Vjera u Uskrsloga

Čitanja: Dj 2, 42-47; Ps 118, 2-4. 13-15. 22-24; 1Pt 1, 3-9; Iv 20, 19-31

Događaj Uskrsa nastavlja se kroz sve uskrsne nedjelje. Svojim ukazanjima Krist učvršćuje vjeru svojih učenika. Učinak uskrsnuća je neopisiva radost zbog Isusove prisutnosti među učenicima. Dok je Isus s njima nema ni straha ni žalosti. Tako je bilo u prvoj Crkvi. Ta ista Isusova prisutnost u Crkvi i ta ista radost zbog Isusove blizine nastavlja se i u današnjoj Crkvi, ali na drugi način – na sakramentalni način.

No, ovu radost i vjeru od samih početaka pa do danas prate i beskrajne sumnje i nevjere. U novost, koja je nastala uskrsnućem, svi se žele uvjeriti. Sami su se apostoli željeli uvjeriti da je Krist uskrsnuo i da je živ. Sama riječ „uvjeriti“ sastoji se od dviju riječi. Prva riječ je „u“, a druga riječ je „vjera“. To znači da se u vjeru treba ući. Vjera nije odijelo u koje se čovjek po potrebi oblači nego je vjera jedna stvarnost u koju se životom ulazi, a onda se od vjere živi. Kaže Pismo: „Pravednik od vjere živi. “ To pak znači da vjera mora postati mjera života ili pravilo života.   Nastavi čitati Vjera u Uskrsloga

„Nevjerni“ Toma apostol

Sveti Toma apostol možda je najpoznatiji po nevjeri u Isusovo uskrsnuće nakon što je čuo za nj, no ubrzo nakon što je vidio Isusa rekao je „Gospodin moj i Bog moj! “. Toma je u popisu apostola u evanđeliste Mateja na sedmom mjestu, u Marka i Luke na osmom, a u Djelima apostolskim na šestom mjestu. Sv. Ivan Evanđelist spominje Tomu u četiri zgode, ali je zacijelo najljepša ona u susretu s Uskrslim. Toma je bio onaj koji je učenicima rekao u zgodi s Lazarom: „Hajdemo i mi umrijeti s njim! “ Kad je Isus na oproštajnoj večeri s učenicima blagovao i govorio im o nebeskim stanovima, Toma je bio onaj koji je rekao: „Gospodine, ne znamo kamo ideš? Kako bismo poznavali put! “ U zgodi Uskrsnuća, kad se Isus ukazao učenicima drugi put, kad je već i Toma bio s njima, rekao mu je Isus: „Pruži prst ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, već vjernik! “. Toma odgovori: „Gospodin moj i Bog moj!“ Nastavi čitati „Nevjerni“ Toma apostol

Uskrsnu Isus doista!

Mi danas slavimo – ili proslavljamo prvi dan novoga svijeta. Stari svijet započeo je prvim ljudskim grijehom na zemlji. Grijehom se smrt nastanila na zemlji. Smrt je postala posljedica toga grijeha. Smrću na zemlji počinju nicati grobovi. Svaki grob predstavlja najveću sramotu za čovječanstvo. Ova je zemlja postala groblje po čitavoj svojoj površini. Što kriju ti milijuni ljudskih grobova? Grobovi skrivaju neostvarene ljudske želje. Grobovi skrivaju neostvarene i prevarene nade. Grobovi skrivaju pokošene živote još nerođenih, sve one nebrojene tragedije male djece, one nasilno prekinute ljubavi mladosti. Grobovi skrivaju svu onu zacrtanu brigu roditelja, nenadano rastrganih obitelji. Grobovi kriju suze djece za roditeljima. Grobovi kriju uspjehe velikana ljudske povijesti. Grobovi kriju carske krune i prosjačke štapove. Grobovi podjednako kriju i znanje i pamet učenjaka kao i ludost luđaka. Grobovi kriju sjaj bogataša i bijedu gole sirotinje. Pod grobnim humkom leže svi uspjesi i neuspjesi čovječanstva. Grobovi kriju sve što je čovjek imao, sve što je znao, sve što je mogao, sve što je želio, sve što je trpio, sve čemu se radovao i sve za čim je težio. To je stari svijet. Svijet koji je služio grobovima. Sve što je čovjek imao, sve što je stekao, sav svoj napredak, sve je to morao pokloniti grobovima. Dalje od groba ništa nije mogao. Grob je bila zadnja točka svega ljudskoga i preko groba nije postojalo niti nade. Živjeti u tom i takvom svijetu bilo je sasvim beznadno. Nastavi čitati Uskrsnu Isus doista!

Gospodine, daj nam ispravno vidjeti!

Čitanja: 1Sam 16, 1b. 6-7. 10-13a; Ef 5, 8-14; Iv 9, 1-41

Korizma ima posebnu svrhu. Prvo da mi sami okrenemo svoje duhovne oči i pogledamo svoju nutrinu, da otkrijemo svoje misli, želje, naše namjere, naše planove i naša nastojanja. Po tome ćemo sami moći dati ocjenu svoga vlastitog života., svoje moralne i vjerske kvalifikacije. Nemojmo zaboraviti da to Bog vidi i to ne možemo pred Božjim očima sakriti. Oči kojima ćemo moći pogledati svoju nutrinu su duhovne oči – oči vjere, milost Kristova kojom možemo prodrijeti kroz svoju nutrinu, kroz zlo i dobro koje smo činili. Moramo moći vidjeti svoje grijehe, svoju dušu u kakvom je stanju. Mnogi, nažalost, to ne vide jer su duhovni slijepci. Možda smo i mi slijepi kod zdravih tjelesnih očiju? Sigurno nam je potreban susret s Isusom. On jedini i može i hoće otvoriti naše duhovne oči.   Nastavi čitati Gospodine, daj nam ispravno vidjeti!

Žeđ za Bogom

Čitanja: Izl 17, 3-7; Rim 5, 1-2. 5-8; Iv 4, 5-42

U odlomcima Sv. Pisma što ih danas čitamo govor je o jednoj velikoj i nužnoj životnoj potrebi. Govor je o žeđi. Kad je govor o žeđi, onda najprije pomišljamo na onu tjelesnu žeđ. To je žudnja tijela da se napuni vodom jer je voda životno važna svakom tijelu. Bez vode nema života. To se dogodilo Izraelcima kad su na svom putu prema obećanoj zemlji zašli u pustinju gdje nema vode. Ožednili su, a vode nije bilo pa su počeli mrmljati na Mojsija i protiv Boga. U tom trenutku očaja Mojsije po Božjem nalogu čini veliko čudo. Doveo je narod pred suhu pećini, udario štapom po pećini i odmah je potekla zdrava i hladna voda. Pili su i utažili žeđ.

Drugu vrstu žeđi opisuje Sveto Evanđelje. Ta žeđ je mučila samog Isusa a dogodila se je pokraj Jakovljeva zdenca u Sihemu. Tu je Isus sreo ženu Samarijanku koja je došla na zdenac po vodu. Isus moli od nje vode. Ona je začuđena i pita: ”Kako ti, Židov, tražiš vode od mene Samarijanke? ”. Isus je htio da ju navede na žeđ jedne drugačije vode pa joj kaže: „Kad bi ti znala dar Božji i tko je onaj koji ti govori: Daj mi piti, ti bi od njega zaiskala i on bi ti dao vode žive“. Naime, govori dalje Isus: „Tko pije iz ovog zdenca, opet će ožedniti, a tko pije vode koju ću mu ja dati ne će nikada ožednjeti. Ta će voda u njemu postati izvor vode koja teče u život vječni“.   Nastavi čitati Žeđ za Bogom

Tabor

Čitanja: Post 12, 1-4a; 2Tim 1, 8b-10; Mt 17, 1-9

Na putu u jeruzalem, Isus vodi svoje učenike na brdo Tabor da im ondje otkrije svoje pravo lice, pravu svoju slavu. Tu se pred trojicom svojih učenika: Petrom, Jakovom i Ivanom preobrazio. Pokazao im je takvo svoje lice i takvu svoju odjeću da su zanijemili. Videći Iliju i Mojsija s Isusom Petar je samo ponudio Isusu: „Dobro nam je ovdje biti. Hoćoš li da ovdje napravimo tri sjenice: jednu tebi jednu Iliji i jednu Mojsiju“? Bio je toliko uzbuđen da nije ni znao što govori. Ovo viđenja na Taboru je osvježenje nad onim Isusovim riječima: „Idemo u Jeruzalem, ondje će Sin čovječji biti izrugan, popljuvan, izmučen i ubijen, ali treći će dan uskrsnuti“. Nastavi čitati Tabor

Korizma – vrijeme odabranja

… zato odabirem:

Put strpljivosti prema onima koje baš i ne volim.

Put slušanja prema onima za koje mišljah da mi i nemaju što pametno reći.

Put blagosti prema onima koji se grubo odnose prema meni i drugima.

Put blizine prema onima koje i ne susrećem često, a znam da su usamljeni.

Put razumijevanja prema onima čije postupke ne shvaćam.

Put svjetla prema onima koji ne vide druge i Boga u njima.

Put puta prema onima koji ne žele ili ne znaju kako krenuti stazama vjere.

Put istine prema onima koji žive u krivim predrasudama.

Put života prema onima koji ne vide veličinu Božjeg dara darovanog im u njihovom postojanju.

Put ljubavi prema svima koje mi je Bog darovao.

Napasti

Čitanja: Post 2, 7-9; 3, 1-7; Rim 5, 12-19; Mt 4, 1-11

U Sv. Evanđelju čitamo da ni sam Isus, Sin Božji, nije bio izuzet od napada napasti i napasnika. No, Isus nije napast prihvatio, nego je svaku napast radikalno odbio. Sama napast još nije grijeh. Nju ne možemo istjerati iz sebe, ona je uvijek tu u nama, ali možemo odbiti njihovu ponudu i svakoj napasti možemo reći: „NE“! Tako je učinio Isus.

Prva napast u nama je želja našega tijela da uživa. Zato to i zovemo želja za tjelesnim nasladama ili jednim imenom – užitkom.

Druga napast u čovjeku je želja za slavom, vlašću i čašću. Takav se čovjek zapravo bori da zasjedne Božje prijestolje. Želi biti prvi da ga svi ljudi vide. Želi da se o njemu piše i da ga se slika. Po toj napasti čovjek se želi postaviti nad druge ljude da njima gospodari kao da su drugi ništa a on jedini nešto. Nastavi čitati Napasti

Post i nemrs

To su dva izraza koji se u korizmeno vrijeme često čuju. Post je uzdržavanje od jela, odnosno jede se manje nego što se to svakodnevno čini, a nemrs je uzdržavanje od mesa.

Čovjeku se dosta često dogodi da treba postiti. Neki ljudi to nastoje jer žele time kontrolirati svoju težinu i paze da ne dobiju koji kilogram više. To je post koji je dosta sebično motiviran. Ipak može, kod nekih, takvo uzdržavanje biti istinski mučno i gotovo herojsko. Ima i onih koji poste jer im je tako liječnik naredio. On im je to odredio kao sastavni dio stanovite terapije. Ima, nadalje, i onih koji su prisiljeni gladovati i postiti, jer nemaju dovoljno hrane. Današnja teška situacija u svijetu i kod nas sve više i više razotkriva velik broj onih koji su na rubu egzistencijalnog minimuma, koji trpe glad. Čudim se često kako smo svi mi skupa prilično hladni na sve češće vijesti o ne malom broju ljudi, osobito djece, koji su umrli od gladi Osim svih gore navedenih razloga za odricanje od hrane postoji još jedan motiv. To je ljubav. Post može biti i draga gesta ljubavi. Majka će svome djetetu dati i posljednji zalogaj pa makar i sama ostala gladna. Učinit će to radosno i iz ljubavi i bit će sretna ako time može svome djetetu olakšati život. Zaručnik će rado podijeliti bolji i ljepši komad mesa, bolji zalogaj, kolač i slično svojoj zaručnici jer je ljubi. Ljubav ide za tim da usreći ljubljeno biće.   Nastavi čitati Post i nemrs

Božja logika

Čitanja: Lev 19, 1-2. 17-18; 1Kor 3, 16-23; Mt 5, 38-48

Isusova zadaća je obnova staroga svijeta. Njegovo propovijedanje je poziv svima nama na obnovu i preobražaj ovoga svijeta u novi Božji svijet u novo Božje kraljevstvo.

Za novi svijet Isus postavlja novu logiku. Ta logika nije niknula u iskvarenoj i oslabljenoj ljudskoj naravi, nego je to Božja logika. Tu logiku je za nas postavio Isus kad nam je rekao: „Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski“. Bog je savršen, budite i vi takovi, to je nova logika koja vrijedi među sinovima Božjim i u Kraljevstvu Božjem.“Udari li te tko po jednom obrazu, okreni mu i drugi. Ako se netko parniči s tobom za tvoju gornju haljinu, podaj mu i donju. Ako te prisili jednu milju da ideš s njime, idi i dvije. Ako od tebe netko zaište, daj mu. Ako bi želio zajam od tebe, ne okreći se od njega. Ljubi neprijatelje i molio za progonitelje“. Ni Otac vaš nebeski ne pravi razlike između dobrih i zlih. Daje kišu pravednicima i nepravednicima, daje sunce i dobrima i zlima. Otac naš nebeski postupa baš tako kako je rekao Isus: On daje, on oprašta, ne mrzi, ne zavidi. Zato oni koji žele prihvatiti Kraljevstvo Božje, postati sinovi Božji, postati sinovi svjetla idu za svojim Ocem nebeskim, čine djela Božja, vladaju se po Božjoj logici. Nastavi čitati Božja logika

Kako ljubiti svoje neprijatelje?

„A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici?“

„Tvrd je to govor”, mogli bismo uzvratiti Isusu dok iznosi novu zapovijed: „Ljubite neprijatelje! ” Nije li to preteški zahtjev koji prekoračuje svaku zamislivu mjeru pravednosti u ljudskim odnosima zapletenim tolikim nesporazumima, grubostima, podvalama, svjesnim zlom?

Nije li u takvom svijetu već dovoljno teško imati i ljubiti prijatelje, a neprijateljima ne uzvraćati istom mjerom i ne posezati za osvetom? Ne! Naš učitelj traži više, i izriče to imperativno, bez dvosmislenosti: „Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone.” Nastavi čitati Kako ljubiti svoje neprijatelje?

Kršćanin – čovjek ljubavi!

Bog iz ljubavi stvara sve stvoreno i, na kraju kao vrhunac stvaranja, stvara čovjeka na svoju sliku. Bog se iz ljubavi objavljuje zalutalom čovjeku i poziva ga na obraćenje i pravi put. Bog se iz ljubavi utjelovljuje, daje nam primjer kako proći zemljom čineći dobro i iz ljubavi umire za nas. Konačno, Bog iz ljubavi milosno djeluje do dana današnjega u svakom prostoru i vremenu.

Jedini ispravni razlog koji nas vodi do toga da uzvratimo na Božju ljubav je – ljubav. Nemoguće je biti kršćanin iz interesa, iz straha, ili iz običaja. Moguće je biti kršćanin samo iz ljubavi. Kršćanin je moguće biti samo ako ljubimo. Ako ljubimo Boga iz dna srca i što god više možemo. A ta ljubav prema Bogu će nas odgojiti za pravu ljubav prema sebi, prema drugom čovjeku i prema svemu stvorenome. Nastavi čitati Kršćanin – čovjek ljubavi!

Glas Božjega zakona

Čitanja: Sir 15, 15-20; 1Kor 2, 6-10; Mt 5, 17-37

Slušajući Božju riječ današnje nedjelje slušali smo o jednom zakonu kojeg Isus donosi, a on ima samo jedan interes – to je međusobno ljudsko zbližavanje i povezivanje s Bogom. To je zakon kojeg je Isus izložio u blaženstvima – u govoru na gori. U središtu tumačenja stoji osoba Isusa Krista. On nije došao dokinuti propise židovskog zakona, već je došao da ga dovede do savršenstva. Ipak on postaje mjerilo i autor zakona, i On jedini može reći: „Čuli ste da je rečeno u Starom zavjetu: ne ubij – tko ubije, bit će podvrgnut sudu: A ja vam kažem: „Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu“. U Novom Zavjetu Isus usavršuje zakon.

Isus, prema tome, govori, ne samo da nikoga ne ubijemo, nego da čak ni srdžbe ne gajimo u svome srcu prema drugima – a osobito da ne gajimo osvete ili želju za revanš prema drugome. Mi često drukčije postupamo i obično kažemo: kako drugi prema meni, tako ja prema drugome. Ako drugi mene ogovara, tako ću i ja njega. Ako drugi meni čini zlo, to ću ja činiti i njemu.

Međutim, to nije Isusov put. Isusov put je put ljubavi i praštanja, put iskrenosti i istine, put dobrote, darivanja i žrtve. Isus govori o novoj pravednosti koja pounutarnjuje zakon. Ta se pak pravednost ne svodi na samo vanjsko vršenje propisa, nego na unutarnju usmjerenost čovjeka na Boga i brata čovjeka s kojim se živi. Zbog toga svaki kršćanin, pa prema tome i svaki od nas mora se pitati u svakom trenutku svoga života: Što bi Isus učinio da je na mom mjestu? Jer jedino nam je Isus pravo mjerilo našeg vjerskog života.

Blagdan katedre sv. Petra apostola

Blagdan Katedre sv. Petra slavio se 22. 02. u Rimu već od IV. st. kao znak jedinstva Crkve sazidane na Apostolima. Oltar Katedre (sjedište) sv. Petra nalazi se u Bazilici sv. Petra kao vrhunsko umjetničko djelo slavnog Berninija, zvan i Berninijeva Slava i simbolizira nastavak linije apostolskog nasljeđa od svetog Petra do današnjeg pape. Prema sv. Mateju, Petar je temelj Crkve. Isus je rekao Petru: „Ti si Petar – Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima“. Nastavi čitati Blagdan katedre sv. Petra apostola

Savjest

Savjest je Božji glas u nama. Ona vrednuje naša djela. Ona je Božji moralni kompas u nama; Božji zakon, koji nas okreće činjenju dobra. Za dobra djela tako primamo nagradu i hvalu, a za zla djela ukor i kaznu. Ona nas potiče da činimo dobro, a izbjegavamo zlo. Svaki čovjek mora slušati svoju savjest i živjeti po njoj jer će nam ona biti i sudac pred Bogom na kraju našeg zemaljskog života.

Zato je važno svakodnevno činiti ispit savjesti, osobito navečer. Ispitati savjest znači upoznati sve grijehe koje smo počinili. Savjest možemo ispitati prema Deset Božjih zapovijedi, prema sedam glavnih grijeha, prema pet crkvenih zapovijedi ili prema našim dužnostima prema Bogu, bližnjemu i samima sebi. Tu ispitujemo sebe u svemu onome što smo tijekom dana sagriješili mišlju, riječju, djelom i propustom sa nakanom da u idućem danu budemo bolji. Nastavi čitati Savjest

Grad na gori

Čitanja: Iz 58, 7-10; 1Kor 2, 1+5; Mt 5, 13-16

Kršćanina, Isusovog sljedbenika, mora zanimati njegova zadaća i uloga u ovome svijetu. Zašto je on kršćanski vjernik? Je li njegovo vjerovanje nešto znači za njega i za ovaj svijet? Kršćanin vjernik, po svojoj vjeri, zauzima jedan stav prema čovjeku i prema stvarima oko sebe. Kakav će stav zauzeti? Našu zadaću u svijetu postavio je sam Isus. Mi moramo biti kao svjetlost koja svijetli koja pruža toplinu i sjaj ovome svijetu. Kršćanin mora biti okrenut prema drugim ljudima, on mora imati viziju budućnosti. Nastavi čitati Grad na gori

Misli bl. Alojzija Stepinca

Iz propovijedi bl. Alojzija Stepinca

„Samo je Bog vječan! To je, braćo, naša utjeha i naša snaga, kad gledamo pred sobom toliki niz protivnika Božjih, što otvorenih, što sakrivenih. Oni će proći, a Ti ostaješ. I kad bi se dogodilo da val opće mržnje, koju sije komunizam, prelije čitavu Europu, nećemo ni časak klonuti, jer znamo, Gospode, da će oni proći, a Ti ostaješ! I kad bi se dogodilo da val moralne razvratnosti, što ju sije bezbožni tisak, prelije čitavu Europu i svijet, mi nećemo klonuti duhom, jer znamo, Gospode, da će proći ona i njezini začetnici, ali Ti ostaješ. I kad bi se dogodilo da zavisnost, što ju siju neprijatelji Tvoji širom svijeta, još više raširiti crna svoja krila nad ovim izmučenim narodom, mi nečemo klonuti duhom, jer će i to proći, ali Ti ostaješ, Gospode! Neka se prelije more na nas, neka se sruše bregovi, neka potamni ako hoće i sunce nad nama, naša vjera u Tebe Gospode, i u pobjedu Tvojih načela, ostaje nepokolebiva, jer će sve proći, ali Ti ostaješ!“ Nastavi čitati Misli bl. Alojzija Stepinca

Svijećnica

Čitanja: Mal 3, 1-4 ili heb 2, 14-18; Lk 2, 23-40

Danas crkva slavi Prikazanje Gospodinovo u hramu. Po Mojsijevu zakonu, svako se muško prvorođenče mora posvetiti Gospodinu, četrdeset dana nakon rođenja. Tim činom Josip i Marija u potpunosti žele izvršiti zakon Gospodnji.

U tom trenutku dolazi starac Šimun i Isusa naziva «svjetlost na prosvjetljenje naroda i slava puka izraelskog», jer spasenje koje on donosi nije samo za njegov vlastiti narod, nego za sve ljude dobre volje. Svakom čovjeku Bog dolazi u Isusu u susret. Svakom je čovjeku upućeno svjetlo Božje koje raspršuje tmine beznađa, napuštenosti, očaja i ostavljenosti. Bog se u Isusu želi susresti sa svakim čovjekom i dati mu mogućnost spasenja.

Mi smo danas donijeli svijeće na blagoslov. Svjetlost svijeće nas kršćane prati od početka našeg vjerničkog života pa sve do njegova konca. Na krštenju palimo svijeću kao znak paljenja vjere u našem srcu. Spasenje koje se događa po Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću, postaje stvarnost u koju i mi želimo uključiti vlastiti život.

I mi poput starca Šimuna u svjetlu vjere želimo završiti svoj ovozemaljski život dok ne prispijemo Bogu, svjetlu neugasivu. Nastavi čitati Svijećnica

Molitva za sveta duhovna zvanja

Gospodine, ušao si u život svakoga od nas. Ostani s nama. Dotakni nas svojom prisutnošću i liječi naše dubine. Otvori nam oči da jedni druge vidimo onako kako ti gledaš svakoga od nas. Ostani s nama, Gospodine, daj nam srce siromaha, otvoreno i raspoloživo za poslanje koje nam danas povjeravaš u Crkvi i svijetu. Ostani s nama, Gospodine, u svim našim susretima s djecom, mladima, obiteljima i sa svima koji te traže kao svoga Spasitelja i Liječnika. Ostani s nama, Gospodine, da naše zajedništvo bude plodno novim zvanjima. Amen. Nastavi čitati Molitva za sveta duhovna zvanja