Arhiva kategorije: Duhovne misli

Ovdje donosimo promišljanja o našoj vjeri.

“Ja sam kruh života”

Čitanja: 1Kr 19,4-8; Ps 34,2-9; Ef 4,30 – 5,2; Iv 6,41-51

Isus je sebe proglasio kruhom koji je s neba sišao. On će ljudima dati život, ali ne vremeniti nego vječni. Kad je to rekao Židovima, oni su se razišli, prigovarali su mu, mrmljali na njegov govor, Zato što je rekao da je s neba sišao, a oni su mislili da znaju gdje se i od koga rodio. Očito, da čovjek, željan samo materije ne može ni razumjeti nešto drugo i bolje. Tako se i danas većina pa i kršćani vladaju. Dosta im je da imaju samo materiju, da zadovolje apetit, da zadovolje tjelesne nagone. Ako to uspiju čini im se da su zadovoljeni. Jadan je čovjek koji se može zadovoljiti samo koricom kruha.

Mnogi današnji kršćani, nažalost, imaju vjeru samo do materijalnog kruha. Kad bi bio Bog koji bi im osigurano dobro zdravlje, dobre zarade, sigurnu egzistenciju, dosta užitaka na zemlji, bilo bi sigurno daleko više vjernika ako bi Bog ispunio te njihove želje. Nastavi čitati “Ja sam kruh života”

Euharistija – tajna Isusova prisutnost

Euharistija je tajna stvarne Isusove prisutnosti. S čitavom tradicijom Crkve i mi vjerujemo da pod prilikama kruha i vina stvarno je prisutan Isus. Ova istina mora imati odjeka na našem ponašanju. Kako se ponašamo u Isusovoj prisutnosti? Je li s dužnim poštovanjem? Kako se odvija naš “pozdrav” Isusu kad uđemo u kapelu, u crkvu, znamo li uopće pokleknuti, kako činimo znak križa? Možda su to sve sitnice, ali se uljudnost sastoji od sitnih znakova. Sve bogoslužje Crkve odvija se oko Euharistije; zbog Euharistije se grade crkve, po njoj se ravna crkvena godina. Nastavi čitati Euharistija – tajna Isusova prisutnost

Isus – naš odmor

Ljetni mjeseci nas pozivaju na odmor. I psihološka nas analiza upozorava, da su nam potrebne četiri stvari za uravnoteženi život: molitva, rad, prijateljstvo i odmor. Zaboravimo li na bilo koju od ovih stvarnosti svagdašnjice, poremetit ćemo ravnotežu. Nažalost, mnogi zaborave upravo na odmor. A on nam je dužnost. I Isus se znao odmarati, nakon napornog rada, npr. kad je blaženo zaspao u lađici pa su ga uplašeni učenici silom probudili. Ohrabreni tim mislima, promotrimo jednu malu epizodu iz Isusova života: Mk 6,30-34:

„Apostoli se opet okupiše kod Isusa te ga izvijestiše o svemu što su učinili i učili. Tada im reče: «Dođite vi sami napose, na samotno mjesto, te se malo odmorite!» Tu je, naime, tako mnogo ljudi dolazilo i odlazilo da apostoli nisu imali vremena ni za jelo. I krenuše lađicom u samotno mjesto. Ali ih ljudi opaziše gdje odlaze i mnogi to prozreše te pješice iz svih krajeva potekoše tamo i stigoše prije njih. Kad iziđe iz lađice, vidje silan narod i sažali se nad njima, jer su bili kao ovce bez pastira. Te ih poče učiti dugo.“ Nastavi čitati Isus – naš odmor

Bog želi, da se njegova čudesa i slava objavljuju čitavom svijetu. To se događa kroz ljude koji mu vjeruju. On čeka da se to dogodi i kroz tebe. Zato uđi u taj rizik vjere. Pokušaj se jednom pouzdati u njega tj. u bezizlaznoj situaciji. Time ćeš dati Bogu čast i slavu i razveselit ćeš ga. Učinit ćeš njegovo ime velikim pred ljudima. To će te usrećiti, a čuda koja si iskusio ojačat će tvoju vjeru.

Kruh života vječnoga

Čitanja: Izl 16,2-4.12-15; Ps 78,3.4bc.23-25.54; Ef 4,17.20-24; Iv 6,24-35

Današnje prvo čitanje iz Knjige izlaska govori o oslobođenju Izraelaca iz egipatskoga ropstva. Vodi ih Mojsije preko Crvenog mora i preko velike Sinajske pustinje. Prijeći u ono doba preko mora i prijeći preko pustinje bio je to po život opasan pothvat. Što će im se sve dogoditi na tom dugom putu Bog sve zna – zna i ono što će oni učiniti i ono što će on učiniti. I kad su ostali bez vode Bog zna što će učiniti. On će izvesti vodu iz suhe pećine. I kad su ostali bez mesa Bog zna kako će ih mesom nahraniti – on im šalje jato prepelica. Kad su ostali bez kruha u pustinji Bog zna kako će ih kruhom nahraniti – on daje da im “mana” pada s neba. Božja providnost zna i brine o svom narodu. Bog ne bi bio Bog kad bi mogao čovjeka ostaviti i napustiti a pogotovo napustiti svoj izabrani narod. U Starom zavjetu vodi Bog Izraelce u zemaljsku domovinu – zemlju Kanaan – koju je obećao Abrahamu i svim njegovim potomcima, tj. narodu izraelskom i zato im osigurava zemaljski kruh, zemaljsku hranu.

Isus nije došao na svijet da ljudima osigurava hranu za ovaj zemaljski život. Isus jest načinio čudo da bi nahranio mnoštvo ali ih je time samo htio upozoriti da je on moćan dati hranu ne samo zemaljsku nego prvenstveno hranu za vječni život. Zato je rekao za sebe: “Ja sam kruh koji je s neba sišao za život svijeta. Očevi su vaši jeli manu u pustinji pa ipak su pomrli. Tko bude jeo od ovoga kruha koji ću ja dati živjet će uvijeke.” Nastavi čitati Kruh života vječnoga

Hrana za život vječni

Naš život je put, a mi smo kršćani putnici. Na tom putovanju potrebna nam je hrana, a nju nam daje sam Bog i to ne bilo što nego samoga sebe u prilici kruha i vina. U srcu svake mise, Božjom snagom i svećenikovim riječima, događa se čudesna pretvorba: kruh postaje Tijelo, a vino Krv Kristova. Pretvorbom se se naši darovi, kruh i vino podvrgavaju stanovitoj promjeni, dobivaju novo značenje i novu svrhu. Prije posvećenja bili su obična hrana i piće, zemaljsko jelo, koje hrani tijelo. Nakon posvećenja ta obična zemaljska hrana postaje nebeska hrana, postaje sam Isus.

Za mene kao vjernika to je tajna vjere, koju mogu prihvatiti samo vjerom. Tu promjenu ne mogu vidjeti ovim očima, nego očima vjere… Nastavi čitati Hrana za život vječni

Isusovo preobraženje

Isus je učitelj koji svoje učenike želi poučiti pravom životu. Pripremiti ih na razne životne situacije. Upozoriti ih na lijepe ali i na manje lijepe strane života. Poučiti ih da uz radost idu i poteškoće, da nema slave bez truda i napora, da se do proslave uskrsnuća ne dolazi drugačije, osim preko križa. No, čim Isus spomene tu drugu, težu stranu života, za uši manje lijepu, a za život neugodnu, učenici se pokolebaju. Već nakon prvog navještaja muke, da »Sin čovječji treba trpjeti«, Isusovi učenici počeli su sumnjati u sve ono lijepo što je Isus činio. Bogu pripada slava, a ne patnja. Čast, a ne poniženje, misle oni.

Vidi Isus da oni toga ne shvaćaju. Što radi? – Vodi ih u osamu, na planinu i “preobrazi se pred njima”. Pokazuje im proslavljeni oblik življenja. Pokazuje im što ih čeka. Pokazuje im da se isplati truditi, žrtvovati. Pretpostavljajući da ipak ni to nije dosta, iz oblaka se začuje Očev glas koji posvjedoči: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni!… Slušajte ga!” I Otac zna da učenici nisu dorasli svom pozivu. Da se ponašaju kao pravi učenici samo onda kad im odgovara ono što Isus govori, odnosno kad ih ne poziva na žrtvu. No, Isus govori o križu, muci, patnji. Htio bi da ga i tada učenici slijede. Nastavi čitati Isusovo preobraženje

Ako u našem životu i svakodnevnici prolazimo bez poteškoća, često je tome uzrok nedovoljna povezanost s Bogom. Zato mu zahvaljuj za nevolje. One nas dovode u živo zajedništvo s Bogom, prema Očevom srcu, i time oživljuju naš duhovni život. Tako postajemo sretna djeca Božja. Crpi iz toga dobitka u vrijeme nevolje.

Pouzdaj se u Gospodina

Čitanja: 2Kr 4,42-44; Ps 145,10-11.15-18; Ef 4,1-6; Iv 6,1-15

Čitali smo u današnjem Evanđelju. Apostoli su se našli u neprilici kad im je Isus rekao: “Dajte vi jesti ovom mnoštvu koje je Isusa slušalo, podajte im jesti.” Slušao je taj razgovor apostol Andrija i odmah uskače u razgovor: “Ovdje je jedan dječak koji ima pet hljepčića kruha i dvije ribice ali što je to za ovo mnoštvo?” Bila bi to samo kap u moru. Ova su dvojica apostola razmišljali čisto ljudski. Problem tolikog mnoštva i kruha za sve njih nisu ljudskim mogućnostima mogli riješiti a zaboravili su da je među njima Isus, pravi čovjek i pravi Bog – utjelovljeni Sin Božji i za njega ne postoji nerješiv problem. Isus je tada pokazao da se je vrijedno u njega uzdati. Kad je ono mnoštvo posjedalo po travi Isus čini čudesni znak ili čudo. Umnožio je kruh i od pet hljebova i dvije ribe nasitio je ono mnoštvo, one tisuće ljudi i još je ostalo jer nisu mogli sve pojesti – ostalo je dvanaest košarica. Nastavi čitati Pouzdaj se u Gospodina

Božja očinska ljubav očituje se u tome, da je svojevoljno dao vlastitog Sina na križ. Božja najveća ljubav prema nama očituje se u tome da je svojevoljno, iz ljubavi prema nama, uzeo križ na sebe. Bog čeka da i mi svojevoljno uzmemo križ i nosimo ga. Takav stav vodi nas bliže Isusu i donosi nam najveću slavu.

Sveti Joakim i Ana

Iako Sveto pismo nigdje ne spominje roditelje Blažene Djevice Marije, crkvena predaja ih pozna poimence, i to kao svetog Joakima i svetu Anu, a svjedočanstva o njima prije svega crpimo iz apokrifnog spisa iz 2. st. poznatog kao Jakovljevo protoevanđelje.

Apokrifi su pobožni spisi iz vremena prve Crkve koji imaju svoju vrijednost, ali valja istaknuti kako oni nisu uvijek vjerodostojni s obzirom na povijesne podatke. Obično zato u njima pronalazimo one sadržaje kojih nema u Svetom pismu, ili im se ondje pridaje malo prostora, a posebno u tom smislu svoje mjesto imaju teme vezane uz Isusovo djetinjstvo i mladenaštvo, ali i mnoge druge. U tom smislu, najstariji poznati spis koji spominje Marijine roditelje – Jakovljevo protoevanđelje – potječe dosta godina nakon njihove smrti i smrti ostalih očevidaca Isusova vazmenog otajstva, a po svom sadržaju neodoljivo podsjeća na starozavjetni tekst o majci proroka Samuela (koja se također zvala Ana), pa se pitamo koliko se u njemu treba iščitavati povijesna zbilja, a koliko literarna fikcija. Nastavi čitati Sveti Joakim i Ana

Tko stoji u patnji, nevolji, napasti i nesreći grijeha, najprije će naći utočište kod Božjeg srca. Dijete puno suza, pripada u naručje oca. Ono mu stoji široko otvoreno.

Pastiri Dobrog Pastira

Čitanja: Jr 23,1-6; Ps 23,1-6; Ef 2,13-18; Mk 6,30-34

Bog po Jeremiji izriče proročanstvo kako će se sam Bog pobrinuti za svoj narod. Najvažnije Božje obećanje jest da će mu podići pastira, a taj vođa će biti iz Davidova roda, bit će mudar, činit će pravo i pravicu. On će biti Spasitelj. Evanđelje jasno naviješta tko je taj Pastir, ali i tko su novi pastiri koje on šalje narodu. Slušali smo kako je Isus poslao svoje učenike dva po dva da propovijedajući i liječeći skupe ostatak Izraelov. Vratili su se i izvijestili Isusa što su radili. Isus ih upućuje na odmor: “Otpočinite malo!” No, kaže sveti evanđelista, mnoštvo je doznalo pa su ih pretekli i prvi došli onamo kamo su oni išli. Očito je narod bio željan riječi utjehe, riječi vodstva. Isus ih je gledao i sažalio se nad tim narodom kojemu su ispraznili dušu. Zato Isus odustaje od počinka i stane ih poučavati. Nastavi čitati Pastiri Dobrog Pastira

Sveta Marija Magdalena

Uvid u život Marije Magdalene pruža nam evanđelist sveti Luka. On o njoj piše: „Isusa su pratila Dvanaestorica i neke žene što ih je izliječio od zlih duhova i bolesti: Marija, zvana Magdalena, iz koje bijaše izišlo sedam zlih duhova…” (Lk 8,2). Magdala je selo na Genezaretskom jezeru. Marija Magdalena je bila ženstveno biće, duboko u duši izmu­čeno, rastrgano, nemirno. Od njezinih nutarnjih muka oslobodio ju je Isus. Zauzvrat ona je počela kreposno živjeti i nije vaše napuštala svoga Spasitelja. On je bio njezino uporište, središte čitavoga njezina života. Snagom Gospodinovom ona je postala nova osoba. Kad je Isus bio osuđen na smrt, bila je zbunjena. Činilo joj se kao će odjednom biti zbrisani svi događaji prošlosti. „Sile zla” činile su se jače od svega ostalog. Te sile su joj prijetile kako će je uništiti.

Evanđelist Ivan donosi kako je Marija u noći „u prvi dan tjedna” (Iv 20,1), od subote na nedjelju, krenula prema grobu Isusovu. Grob je našla prazan. Posljednje Isusovo počivalište čini se bilo je obeščašćeno, opljačkano. Briznula je u plač. Nisu to bile suze koje oslobađaju na­gomilanu bol nego suze s kojima nastaje još veći jaz, bezdan, suze iza kojih se ne treba ničemu više nadati. Nastavi čitati Sveta Marija Magdalena

Bog je Otac ljubavi. Oznaka ljubavi je da se brine za druge. Zato prepusti Ocu sve svoje brige. Ne brini i ne planiraj unaprijed. Ionako ne možeš kao dijete ništa pravog učiniti. Prepusti planove tvojem Ocu. On je mudar, svemoguć, sveznajuć. On očekuje od tebe samo jedno, da se brineš za svoj dnevni posao, a daljnje putove prepustiš Božjem planu. Njegov savjet je savršen, on će ga slavno izvršiti.

Poslani

Čitanja: Am 7,12-15; Ps 85,9ab.10-14; Ef 1,3-14; Mk 6,7-13

Svi koji su ikada širili Isusovu riječ ili Evanđelje bili su u svijetu prepoznatljivi jer se nisu oslanjali na nikakvu ljudsku instituciju ili neku ljudsku vlast. Nisu se oslanjali na bogatstvo, a niti na znanje. Nisu se oslanjali na nikakvu silu koja ima svoje izvorište ovdje na zemlji. Uvijek su dolazili kao siromasi ali bogati Božjom riječju. Nisu baš uvijek bili dobro primljeni. Bili su mnogo puta i otjerani ali nisu za sobom ostavljali mržnju niti osvetu.

Mi, novozavjetni Isusovi, vjernici svi nosimo poslanje. Svi smo poslani. Svi smo proroci i proročki narod. Nije Isus nikome od nas napisao neku posebnu preporuku samo nas je poslao davši nam u ruke Evanđelje kao jedinu nepobjedivu silu i kao jedinu preporuku za našu proročku službu. Nastavi čitati Poslani

Postoji netko tko pozna naše brige. On zna sve misli koje nas muče. On zna kako su bolne brige, i zato nam želi pomoći. Obećaje nam, da će preuzeti sve naše brige. Ima li nešto bolje? Dakle, on želi otkloniti ono što nas muči. On želi utrti put, tako gdje ga mi uopće više ne vidimo. On želi promijeniti okolnosti koje nas opterećuju. On nam želi poslati pomoć. Zato prepusti njemu brigu, zahvali mu, što je on preuzeo u svoje ruke tvoju nevolju i jer će ti pomoći. Tada će u tvom srcu zavladati potpuni mir.

Gospa Karmelska ili Škapularska – što je škapular?

Škapular predstavlja nastojanje da se nasljeduje Isusa Krista poput Marije, savršene učenice Kristove. Pučka pobožnost Gospi Karmelskoj nastala je na temelju viđenja sv. Šimuna Stocka, trećega po redu generala karmelićanskog reda. Šimunu se ukazala Blažena Djevica Marija. Tom prigodom dala mu je škapular i obećanje da će svatko tko ga bude nosio i s njime umre biti pošteđen muka u paklu.

Škapular je dio gornje odjeće što ju nose redovnici: benediktinci, cisterciti, premonstrati i karmelićani. Simbolički škapular, načinjen od komadića platna, nosi i pobožni puk, kao znak sudjelovanja u povlasticama i zaslugama pojedinoga reda. Najpoznatiji od tih škapulara jest karmelski kojega nose kao zalog zaštite Majke Božje. “Subotnju povlasticu” potvrdio je papa Ivan XXII. 1322. Gospa je obećala da će nositelje njezina škapulara, koji budu savjesno izvršavali obveze koje proistječu iz prihvaćanja škapulara, prve subote nakon smrti izbaviti iz čistilišta. Nastavi čitati Gospa Karmelska ili Škapularska – što je škapular?

Isusov put kroz život

Čitanja: Ez 2,2-5;
Ps 123,1-4;
2Kor 12,7-10;
Mk 6,1-6

Poznato je da mnogi ljudi često ističu pravila ponašanja. Ne ponašaju se svi ljudi jednako. Već u staro doba prije kršćanske ere stari su latini govorili kao poslovicu: “Si Romae sis, sicuti Romani”. (Ako si u Rimu vladaj se kao Rimljani).” Kod nas postoji druga poslovica: “U kakvo kolo dođeš, onako pleši.” Očito da postoje pravila ponašanje i svaka grupacija ljudi ima svoje pravilo ma razlikovali se oni po bilo čemu. Svaka se jedinka te grupacije prilagodi svojoj grupaciji sa željom da ostane u toj grupaciji. S druge pak strane ni jedna grupacija ne trpi istupanje svojih pojedinaca od njezina pravila ponašanja. Ako pak pojedinac to prekrši odmah nastupa kritika sa strane grupacije.

Pogledajmo to na Isusovom primjeru. Došao je među svoje susjede u Nazaretu. Već su čuli – i tu je načinio nekoliko čudesa a pogotovo ih je prenerazio kad je počeo učiti u sinagogi. Oni su ga smatrali sličnim sebi i ravnim sebi a eno on sada odskače od njih. Odmah kritiziraju: “Odakle mu to? Zar nije on kao mi? Nije li mu otac drvodjelja i nije li mu majka Marija i nije li mu rodbina među nama?” Nisu ga prihvatili takvoga kakav je bio. Nije, po njihovu mišljenju, smio biti ni bolji ni gori od njih. Nastavi čitati Isusov put kroz život

Sveti Benedikt, opat

Svetog Benedikta nazivamo ocem zapadnog monaštva, jer je uveo redovnički oblik života u Zapadnoj Crkvi i dao mu značajne smjernice, a papa Pavao VI. proglasio ga je zaštitnikom Europe 24. listopada 1964. god., htijući mu na takav način i odati priznanje jer je svojim Pravilom i zauzetim djelovanjem na svim poljima, a posebno na području vjere i kulture, ostavio nemjerljivo blago cijeloj Europi. Blagdan mu se slavi 11. srpnja.

Sveti Benedikt se rodio oko 480. god. u Nursiji (danas je to Norcia u blizini Perugie, u Italiji), zajedno sa sestrom blizankom Skolastikom, također sveticom. Roditelji su ga poslali da izuči govorništvo, odnosno da postane pravnik, no on je prekinuo studij u Rimu i povukao se u samoću. Živio je neko vrijeme u zajednici asketa u brdima u blizini Subiaca, ali je htio izgraditi još veću osobnu duhovnost, pa se povukao u potpunu samoću, živeći u jednoj pećini, i tako je proveo tri godine. Nastavi čitati Sveti Benedikt, opat