Arhiva kategorije: Duhovne misli

Ovdje donosimo promišljanja o našoj vjeri.

Preobraženje Gospodnje

Blagdan Preobraženja Gospodinova je spomen na Gospodinovo otkrivenje trojici apostola, odnosno to je njegova Bogoobjava koja ne samo njima nego i svima nama otkriva lice Božje iza čovještva Isusova, Kristovu božansku slavu. Isus se preobrazio malo prije svoje muke, i time je zapravo želio svoje učenike pripraviti na spoznaju da se preko kalvarije ide u radost Neba. Sjaj koji se otkrio na Kristu, sjaj njegova Lica, pred očima učenika nije nešto što bi njemu bilo tada dodano, nego je to bila samo objava učenicima njegove božanske naravi koju je već imao. Njema se je u tom trenutku otkrilo ono što ljudske smrtne oči inače nisu u stanju vidjelti bez posebene Božje milosti. Za motrenje sjaja Božjega lica potrebne su oči s kojih je skinuta smrtna sjena. Ukazanje Mojsija i ILije pri tom Gospodinovu očitovanju znači među ostalim i to da su se na Isusu ispunila sva starozavjetna proročanstva, i da je on sve ono što su Zakon i proroci pisali,

U današnjem blagdanu Preobraženja Gospodinova, Crkva nas podsjeća na Isusovo lice, na ljepotu njegova svjetla koje su motrili učenici na gori, i tako nas želi podsjetiti i pozvati na našu prvotnu zadaću kao onih koji nasljedujemo Isusa. Mi se trebamo stalno uspinjati s njime i obnavljati u njemu, jer bez dioništva u njegovu preobraženju u opasnosti smo da nas prekrije tama. Naše sudjelovanje na svetoj misi je ono uspinjanje trojice učenika na goru Tabor. Sami put uspinjanja je poziv na čišćenje (kajanje, priznanje, pokora) od grijeha koji uništavaju ljepotu Božjega lica u nama koju smo primili po svetom krštenju. Nastavi čitati Preobraženje Gospodnje

Tražite najprije Kraljevstvo Božje

Čitanja: 1Kr 3, 5. 7-12; Rim 8, 28-30; Mt 13, 44-52

„Tražite najprije Kraljevstvo Božje i njegovu pravdu, a ostalo će vam se dodati“, Isusove su riječi. Dvije prispodobe kazuje Isus da bi nam pokazao kako postupa mudar i pametan čovjek koji ima pred sobom mnoštvo vrijednosti, ali nije time zadovoljan nego traži nešto što nadvisuje sve ostale vrijednosti. Pametan čovjek sve blago prodaje, odriče ga se, samo da se domogne onog najvrednijeg kojega je pronašao na njivi. Čovjek koji je uspio pronaći Kraljevstvo Božje, pronašao je najveću vrijednost. Sve drugo, naime, prolazi i nije ga moguće zadržati, a Kraljevstvo Božje pripada mudrima, koji su spremni zadržati uz sve teškoće. Kako kaže Isus, „prodati sve što imaju i kupiti ono najveće blago koje su pronašli“.

Luka Popadić photo

Druga je usporedba o mudrom trgovcu koji je tražio najveći biser. Kad ga je našao postupa mudro pa sve svoje male bisere prodaje samo da bi kupio ovaj najveći. Ove Isusove riječi trebale bi nas probuditi, osvijestiti i opametiti. Trebale bi nam dati Božje mudrosti da ne potratimo život uludo za male bezvrijedne stvari. Pripovijeda jedna pričica kako je jedan ribar prevozio nekog filozofa preko rijeke. Nastavi čitati Tražite najprije Kraljevstvo Božje

Kraljevstvo Božje

Božanski Spasitelj – Isus, često govori o kraljevstvu Božjem i to u usporedbama. U današnjem ulomku Evanđelja, on ga naziva skrivenim blagom na njivi. Zatim dragocjenim biserjem, koje je pronašao trgovac i sve je prodao samo da stekne to biserje. Zatim ga uspoređuje s ribarskom mrežom punom riba, dobrih i loših. Još prije smo čuli da ga je nazvao kvascem i svjetlom, solju i sjemenom, obilnom žetvom, velikom gozbom…

Sve je to lijepo, ali postavlja se pitanje: što je to kraljevstvo Božje ovdje na zemlji? Neki misle da je to ovaj stvarni svijet. Drugi misle da ono treba još doći. Neki misle da je to politička stvarnost. Drugi misle da je to pitanje za koje je kompetentan samo Bog, a mi trebamo samo čekati. Drugi opet misle da je to Crkva. Što je to kraljevstvo Božje? Kada je započelo? Gdje i kako je započelo?

Mogli bismo reći da je ono započelo onoga trenutka kada je Bog stvorio ljude na svijetu i povjerio im da se brinu za ovaj svijet, da rađaju djecu, da život bude prisutan. Kraljevstvo Božje na zemiji je život ljudski. Kraljevstvo Božje nije ništa drugo nego volja Božja; dođi kraljevstvo tvoje, budi voIja tvoja. To je raj koji nas sve čeka. To je sam Isus, Bog… To je radost, mir, sreća, svetost… Nastavi čitati Kraljevstvo Božje

Sokratova mudrost

Netko dotrči jednog dana Sokratu:

– Čuj, Sokrate. Moram ti ispričati kako jedan tvoj prijatelj…

– Stani! – prekide ga Sokrat; da li si ono što mi imaš kazati prosijao kroz tri rešeta?

– Tri rešeta? Koja?

– Da, kroz tri rešeta! Prvo je rešeto istina. Jesi li provjerio da je sve istinito što ćeš mi ispričati?

– Ne. Ali zaista sam čuo da se govori; i zato…

– Zato si sigurno prosijao kroz drugo rešeto, ono što se zove dobrota… Ono što želiš ispričati, ako nije dokazano da je istinito, da li je bar dobro?

– Ne, zaista nije. Čak protivno…

– Tada iskušajmo zadnje rešeto. Zapitajmo se da li je potrebno da mi ispričaš to što te je natjeralo k meni.

– Uistinu…, uistinu nije nipošto potrebno…

– Dakle, reče Sokrat, ako ono što mi želiš ispričati nije niti istinito, niti dobro niti potrebno, tada to pokopajmo u zaborav i o tom više ne razgovarajmo!

Božja žetva

Čitanja: Mudr 12, 13. 16-19; Rim 8, 26-27; Mt 13, 24-43

Bog uvijek sije samo dobro. Govore prve stranice Svetog Pisma. Još u početku đavao je posijao zlo u srcima ljudi. Od tog dana rastu zajedno i zlo i dobro. U toj spoznaji uvijek se nađe ljudi koji misle da bi Bog mogao očistiti svijet od zla. Ne možemo unaprijed nekoga proglasiti zlim, a drugoga dobrim. No, svaki od nas ima jednu mjeru po kojoj sebe može prepoznati a to je savjest. Svaki će biti suđen prema svojoj savjesti. Mnogi se pitaju zašto Bog ne uništi zlo i iskorijeni zle ljude? Bog tako ne može postupati. Kad bi Bog tako učinio, učinio bi to protiv svoje odluke jer je On sam htio stvoriti čovjeka kao sasvim slobodno biće. To je bila Božja odluka. Kako bi onda Bog mogao raditi protiv svoje odluke. Zato Bog poštuje svoju odluku i ljudsku slobodu. Svaki čovjek ima dosta vremena da raste i da donese plod dobra ili plodove zla. Svako se stablo najbolje prepoznaje po plodovima. Dobro stablo rađa dobrim plodovima, a zlo stablo rađa zlim plodovima. Svaki se čovjek sam mora odlučiti kakvim će plodovima roditi. Nastavi čitati Božja žetva

Marija iz Magdale

Sveta Marija Magdalena je rodom iz Betanije nedaleko od Jeruzalema. Roditelji su joj bili ugledni i bogati Židovi: otac Sirio, a majka Euhaita. Brzo su preminuli. Baština je podijeljena: Lazaru je pripala kuća na Maslinskom brdu i mnoga polja oko Jeruzalema, Marti posjed u Betaniji, a Mariji vila i posjed u lučkom mjestu Magdali uz Galilejsko jezero. Marija Magdalena je bila veoma lijepa i uz to dosta bogata. Živjela je na svom posjedu u Magdali.

Marija iz Magdale je čula za čudesa Isusa iz Nazareta. Potrudila se da čuje Isusov govor o Bogu, čovjeku i vječnom životu. Potresena je bila Isusovom čistoćom i blagošću. Zgadio joj se njen vlastiti grešni život. Potražila je od Isusa oproštenje. Marijin pokajnički susret sa Isusom dirljivo je opisao evanđelist Luka: Nastavi čitati Marija iz Magdale

Božje sjeme

Čitanja: Iz 55, 10-11; Ps 65, 10-14; Rim 8, 18-23; Mt 13, 1-23

Isus je jasno rekao da dobro sjeme donese samo onda plod ako padne na dobro pripremljeno tlo. To znači da je Božja riječ plodosna samo onda ako padne u dobro i spremno ljudsko srce. Koliko smo puta slušali Božju riječ koja je došla k nama u naše srce preko slušanja, preko tumačenja, preko propovijedi, preko čitanja Biblije i pobožnih knjiga, možda preko opomene prijatelja. Je li se je primila i ukorijenila u našem srcu? Bog je sigurno bacio dobro sjeme, a mi smo možda imali tvrdo, suho, trnjem požuda i strasti, trnjem želja za užicima, trnjem želja za imetkom, trnjem želje za slavom i mnogim zemaljskim brigama zatrpano srce pa je Božja riječ ostala bez ploda. Propovijeda jedna zgoda iz života Sv. Augustina. Bio je čovjek veoma učen, no bez vjere. No, njegova je majka Monika dvadeset godina molila za obraćenje svoga sina, ali kao da nije koristilo. Jednom zgodom prolazio je on pokraj milanske katedrale. Čuo je unutra neki govor i svratio onako usput da vidi. Kad je ušao u katedralu Sv. biskup Ambrozije je baš govorio o obraćenju. Čim je zapazio Augustina povikne iz propovjedaonice: “Ako su mogli ovi i ove, zašto ne bi ti, Augustine”? Nato je Augustin izašao iz katedrale ali neprekidno su mu u ušima zvonile riječi sv. biskupa Ambrozija: “Ako su mogli…. zašto ne bi ti Augustine?” Ova je riječ Božja bila snažna i pala je u tom momentu na plodno tlo u raspoloženo srce i Augustin se obratio, pokajao za sve svoje grijehe i postao svećenik i biskup i veliki svetac, veliki propovjednik i veliki teolog i naučitelj Crkve. Nastavi čitati Božje sjeme

Gospa Karmelska ili Škapularska

Karmel je brdo u Palestini uz obalu Sredozemnoga mora odakle je prorok Ilija vatreno branio vjeru u Izraelu. U srednjem vijeku vjernici su počeli slaviti uspomenu na zaštitu Majke Božje, što ju je Gospa pružila nosiocima karmelskoga škapulara.

Ime „Karmel“ znači „plodna vrtna zemlja“. Uočit će to svaki palestinski hodočasnik koji prolazi kraj divnih karmelskih nasada. Tumači Svetoga pisma misle stoga da je Karmel slika prisutnosti pravoga Boga, slika ljupkosti i plodnosti njegove milosti, slika Djevice Marije, osobe što je nepodijeljena srca sva pripadala Bogu. Ona, osjenjena Duhom Svetim, postade mjestom, u kojem se Božja prisutnost na osobit način očitovala na blagoslov svima onima koji „gladuju i žeđaju za pravednošću“.

 

Karmelski je red za vrijeme križarskih vojna g. 1155. osnovao križar Bertold iz Kalabrije. U lijepoj karmelićanskoj crkvi na brde Karmelu u Haifi razni natpisi uklesani u mramor još i danas svjedoče o postanku karmelskoga reda. Pučka pobožnost Gospi Karmelskoj nastala Škapularje na temelju viđenja sv. Šimuna Stocka, trećega po redu generala karmelićanskog reda. Šimunu se ukazala Blažena Djevica Marija koja mu je tom prigodom dala škapular i obećanje da će svatko tko ga bude nosio i s njime umre biti pošteđen muka u paklu. Nastavi čitati Gospa Karmelska ili Škapularska

Dođi k Isusu

Čitanja: Zah 9, 9-10; Rim 8, 9.11-13; Mt 11, 25-30

Što danas vlada svijetom? Kakve misli? Želimo li odgovoriti na to pitanje moramo se okrenuti oko sebe i gledati. Što ćemo vidjeti? Opazit ćemo najprije sebičnost. Spomenite čovjeku npr. poniznost, on će se tome nasmijati. Ako nekome reknete da bude pobožan – reći će: to je za stare bakice. Ako im reknete da budu ljudi darežljivi – pitat će vas za koga? Recite im da budu radišni, kulturni, pošteni, trijezni, uslužni. Reći će vam to su riječi za gluhe. Tko takove riječi danas uopće želi čuti? Čitajući današnje Evanđelje, lako ćemo opaziti da se Bog objavljuje, da Bog progovara, da Boga čuju, drže njegove zakone i zapovijedi, da od Boga traže riječi utjehe, da od Boga traže savjeta, da od Boga traže pomoć i zaštitu samo ljudi koje Isus zove “maleni”. To su ljudi koji pred Bogom stoje ponizno, koji Boga poznaju i priznaju za svoga gospodara. Takovi ljudi slijede Isusa i uče od njega svaku krotkost, bogoljubnosti i pobožnosti. Njima Isus objavljuje Oca nebeskoga. Isus jasno kaže: “Dođite k meni svi vi izmoreni, svi vi opterećeni i ja ću vas odmoriti”. Nastavi čitati Dođi k Isusu

Sv. Benedikt, opat

Sv. Benedikt je otac zapadnog redovništva, osnivač benediktinskog reda i zapadnoeuropske kršćanske kulture uopće. Benedikt je rođen oko g. 480. u Nursiji, u Umbriji, kao dijete dobrostojeće obitelji, koja ga je poslala u Rim na odgoj i stjecanje znanja. U Rimskom Carstvu je to bilo vrijeme burnih događanja. Rimske prilike nisu oduševile mladoga i ozbiljnoga Benedikta. Njegov je duh težio za nečim višim i sadržajnijim. Zato je i napustio Rim i studije. Da bi našao Boga u što većoj mjeri, nastojao se osloboditi svih spona koje bi ga u tome mogle spriječiti. Odlazi u Affile, gradić udaljen 50 km od Rima, živjeti asketskim životom. Ne želeći slavu svijeta, koja mu se nudi nakon njegovog prvoga čuda, već samo i posve omiljeti Bogu, ostavlja Affile i traži samoću u dolini Aniene, u Subiacu. Uz pomoć monaha Romana započinje u jednoj špilji svoj monaško-pustinjački život u pokori i askezi. Nastavi čitati Sv. Benedikt, opat

Djelotvorna ljubav

Čitanja: 2Kr 4, 8-11.14-16a; Rim 6, 3-4.8-11; Mt 10, 37-42

Pripovijeda jedna pobožna priča. U jednom selu živio je jedan bogati trgovac. Bio je, doduše, bogat, ali je bio pošten trgovac. Imao je dva sina i kćerku i dobru pobožnu ženu. Bio je i dobar praktičan vjernik. Svake je nedjelje bio kod svete Mise. Imao je jednu klupu blizu oltara. Tu su on i njegova obitelj i nedjeljom i blagdanom slušali svetu Misu. Za vrijeme velike adventske ili korizmene ispovijedi čekao je u redu pred ispovjedaonicom kao i svi drugi vjernici. Djeca su mu bila lijepo odgojena i svi jako dobri đaci. Posao je dobro išao. Nije imao konkurencije u selu. Bio je crkveni odbornik i kolator župne crkve. To znači da se sam brinuo o održavanju i popravcima župne crkve. Bio je poštovan i priznat čovjek u selu. Nedaleko njegove trgovine uz sam rub sela živio je siromah Šimun u jednoj drvenoj kućici. Nije bio star ali se je rodio s jednom kraćom nogom a u glavi, rekli bismo, nije baš do kraja bio čisti. Živio je sam nakon smrti svojih siromašnih roditelja. Uzdržavao se od dobrote svojih suseljana. Često je navraćao u trgovinu. Uvijek se je duboko naklonio trgovcu i zamolio: Imaš li što za mene? Trgovac bi ga pitao: Što ti treba? Malo brašna ili malo soli ili po koji puta malo petroleja za lampu. Ponekad je zamolio trgovca: Imaš li možda kakvu staru košulju za me? Ili imaš li možda kakve stare hlače ili kaput ili cipele? Molio je ono što je trebao. Siromah nije bio izbirljiv. Za njega je sve bilo dobro. Trgovac ga nije nikada odbio. Uvijek se kod bogatog trgovca našlo ponešta i za siromašnog Šimuna. Siromah se uvijek doboko naklonio zahvaljujući trgovcu na njegovom daru.

Nastavi čitati Djelotvorna ljubav

Ne bojte se!

Čitanja: Jr 20, 10-13; Ps 69; Rim 5, 12-15; Mt 10, 26-33

Današnja Božja Riječ nas upozorava na probleme s kojima se možemo susresti kao oni koji krštenjem pripadaju Bogu. Ta Božja Riječ nas u isto vrijeme hrabri, da unatoč neuspjehu i nerazumijevanju budemo smireni i odvažni, da se ne bojimo, jer je Gospodin s nama. S prorokom Jeremijom i mi često uzvikujemo: “Užas odasvud”. Taj užas koji smo svi, na ovaj ili onaj način proživjeli na bilo koji način, možemo kazati, pojačava se zbog neosjetljivosti svijeta za čovjeka. A nikad se do sada u povijesti nije tako mnogo govorilo o čovjekovim pravima, o slobodi ljudske osobe, o nepovredivosti njegova dostojanstva, o zaštiti svakog čovjeka i tome slično. Razmislimo što mi možemo učiniti u našem trenutku povijesti, da bismo spriječili bujanje zla. Bujanje zla počinje od srca, kad čovjek u sebi izgubi osjećaj za istinu, pravednost i poštenje. Bujanje zla nastaje gdje ljudi nemaju prave vjere i gdje se svi bore za osobne interese. Mi možemo mijenjati svijet, ali moramo najprije promijeniti svoje srce, svoj način razmišljanja i svojih postupaka. Osim promjene srca – mi ovom svijetu možemo pomoći molitvom. Molitva mijenja klimu srca, provjetrava savjest, unosi novi duh. Iskrenom molitvom sprječava se bujanje zla. Nestaje obeshrabrenosti, beznađa i nerješivih situacija. Tu nalazimo oslonac u Isusovim riječima: hrabrite budite! Biti s Isusom i nalaziti se u Njegovoj blizini, doista znači istinsku sigurnost – nema razloga da se bilo koga ili čega bojimo. Mnogi govore: Ja sam vam u duši pravi vjernik i nije potrebno da se to izvana vidi. Baš naprotiv, potrebno je da se također izvana vidi da sam vjernik: da se molim, da idem u crkvu, da ne psujem, da o nikome ne govorim zlo. Isus kaže: tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim nebeskim Ocem. Potrebno je biti uvijek hrabar vjernik na svakom mjestu i u srcu i na vani, i u svojoj obitelji i na cesti.

Molimo Gospodina, da njegova riječ duboko prožme naše srce kako bismo uvijek širili odvažno i neustrašivo Božju Istinu koja čovjeka usrećuje i oslobađa od zemaljskih natruha i ponuda.

Priznati se Isusovim učenikom

Dvije Isusove poruke prožimaju današnje Evanđelje. Prva je: “Ne bojte…”. Druga je: “Tko se prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem koji je na nebesima.”

Netko reče da je strah u samoj srži ljudskoga bića. Čini se da čovjek živi u strahu, od rođenja do smrti. Dijete se boji mraka i tame, nepoznata lica, onoga koji viče. Mladi se boje sebe, boje se života… To su nesvjesne bojazni, ali bojazni koje muče; strah koje nazivamo bojažljivošću, sramežljivošću, kompleksom manje vrijednosti… Ponekad je agresivnost, ili bijeg u pojedine poroke, drugo lice straha. I starije izgriza strah, koji često prelazi u tjeskobu… A, tjeskoba je osjećaj. Osjećaj nije stvar ni razuma ni volje, pa se ne može odstraniti ni znanjem ni htjenjem. Nije ni nagon, pa se ne može umrtviti nikakvom askezom.

Nastavi čitati Priznati se Isusovim učenikom

Duhovne misli

Zašto smo tako uzbuđeni, ljutimo se i brinemo? Kroz naše brige i uzrujanosti ometamo njegovo djelovanje i blagoslov u našem životu i poslovima. Samovoljan je onaj, koji želi ovo i ono na svoj određen način brzo izvršiti. Naša volja nije u tom slučaju predana Bogu. Obuzdaj se kad se pojavi gnjev i nervoza u tvom srcu. Budi miran pred Bogom, predaj mu svoju volju i kaži: Ovako kako ti činiš, vodiš me, oduzimaš mi nešto, dobro je. Znam, da si sve dobro smislio za mene, pouzdajem se u tebe. Predajem se potpuno tvojoj volji. Isuse, izbavi me od samovolje i brige. Tada ćeš iskusiti Božji mir koji ulazi u tvoje srce, a tvoj posao bit će blagoslovljen.

Radnici u žetvi Gospodnjoj

Čitanja: Izl 19, 2-6a; Ps 100, 2-3.5; Rim 5, 6-11; Mt 9, 36 – 10,8

Današnje Evanđelje nam pokazuje Isusa kako promatra mnoštvo, ne samo one koji su živjeli u ono vrijeme nego i one poslije njega. Među tim silnim mnoštvom sigurno je vidio i nas. Svi su u njegovim Božanskim očima bili kao ovce bez pastira. Sažalio se nad tim silnim mnoštvom koje treba spasiti. Veliki je to posao. Usporedio ga je sa žetvom koja se mora obaviti kad dođe vrijeme i kad žito dozori. Propast će žito ako ga se ne požanje. Za taj posao Bog treba ljude, zato Isus nadodaje: “Molite Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju”. Isus je dao i sredstva i način na koji će ti radnici u Božjoj žetvi raditi. Isus odabire svoje apostole. Evanđelista Matej ih nabraja poimence i nadodaje: “I dade im vlast nad nečistim dusima da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć”. Iza toga ih šalje, rekli bismo, na pokusni rad. “Idite, šalje ih. Ne idte za sada k poganima, ne ulazite u neprijateljske samarijske gradove. Idite najprije k izgubljenim ovcama doma Izraelova i propovijedajte: “Približilo se Kraljevstvo Božje”. Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduge izgonite”.

Nastavi čitati Radnici u žetvi Gospodnjoj

Molite Gospodara žetve….

Isus je izabrao apostole najprije da budu s njim, da ga slušaju, da gledaju što čini. Želio ih je uputiti u naviještanje radosne vijesti. To je njegov način: najprije čovjeka povezuje sa sobom, uči ga svojoj mudrosti, privikava ga na suradnju s milošću i kad čovjek stekne dovoljno iskustva prenosi ga na druge.

„Isus dozva dvanaestoricu i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.“ I meni je Isus dao moć da pobijedim zlog duha: laž, mržnju ubijanje. Istinoljubivost i pravednost u svim prilikama, snaga opraštanja i pozitivni stav prema drugima dokaz su da imam moć nad zlim. Liječiti bolest i nemoć znači puninu života koju je Isus donio predavat drugima.

A ovo su imena dvanaestorice apostola: Šimun, i Andrija, i Jakov, i Ivan, Filip i Bartolomej; Toma i Matej; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda…

Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: “K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Sam Isus je propovijedao domu Izraelovu. Učenike upućuje da najprije propovijedaju svojim sunarodnjacima. I nama Isus kaže da naviještamo radosnu vijest najbližima, s kojima živim, radim, družim se.

Nastavi čitati Molite Gospodara žetve….

Presveto Trojstvo

Čitanja: Izl 34, 4b-6.8-9; 2Kor 13, 11-13; Iv 3, 16-18

Čovjek je jedino biće na zemlji koje je Stvoritelj obdario razumom i slobodnom voljom. To je božanski dar: moći spoznati, znati, moći željeti i htjeti. Od ta dva svojstva – znati i željeti, dolazi riječ “znatiželja”. Čovjek je, dakle, biće koje je znatiželjno. Zbog te svoje znatiželje čovjek istražuje stvari oko sebe i svijet oko sebe.

Oduvijek je čovjek želio spoznati i upoznati onoga najvećeg koji je stvorio silno veliki svijet i sva ta čuda koja čovjek polako otkriva. Kakav je? Neodoljiva je želja oduvijek tjerala čovjeka da spozna Boga. No, uza sve svoje znanje to mu se činilo nedostupno. Čovjek nema ticala kojima bi Boga mogao dirnuti. Piše sveti Ivan apostol i evanđelista: “Bog stoluje u nedostupnom svjetlu”. Iz spoznaje ovog savršenog svijeta naš razum samo zaključuje da mora postojati vrhunski um, razum od kojega ovo savršenstvo svijeta potječe. Ali upoznati Boga, kao što spoznaje čudo ovoga svijeta, nikada ne možemo. Pravo je zaključivanje razumom da on Bog jest, ali nas zanima još više kakav je njegov život u njemu samome i kako on djeluje izvan sebe, kako stvara? Ništa na ova pitanja ne bismo mogli odgovoriti da nam se sam Bog nije približio i govorio nam tako da ga mi ljudi možemo razumjeti. Na razne načine nam je govorio ili kako mi kažemo – On nam se objavio. Nastavi čitati Presveto Trojstvo

Duh Sveti

Čitanja: Dj 2, 1-11; 1Kor 12, 3b-7.12-13; Iv 20, 19-23

Isus je svoje apostole osposobljavao, učio za onu zadaću koju im je namjenio. Svoje djelo je na zemlji dovršio i odlazi k Ocu. Ali je obećao svoju trajnu prisutnost, a svojoj zajednici je ostavio svoje riječi i djelo ili evanđelje, ostavio je i znakove svoje prisutnosti ili svete sakramente. Postavio je svojoj zajednici vidljive poglavare, Petra i apostole – papu i biskupe – dovršio osnivanje svoje Crkve. Ostavio je svojoj Crkvi i nevjericu i sumnje, ostavio je veliki strah zbog svoje grozne smrti. Apostoli su se zatvorili i u strahu čekali.

Po uskrsnuću je jedva nekako uspio otjerati od njih nevjericu i sumnju. Ukazivao im se kroz četrdeset dana. Poučavao ih i uvjeravao. Dao im je vlast opraštati grijehe, čitamo u današnjem evanđelju. Ali strah je i dalje ostao. Zatvorili su se u dvoranu “posljednje večere” i molili zajedno s Marijom, Isusovom majkom, ali još uvijek u strahu od Židova. No, došao je pedeseti dan poslije njegova uskrsnuća. Apostoli su bili zajedno okupljeni na jednom mjestu, kako smo čitali u prvom čitanju. Iznenada su začuli šum i onda opazili nad svojim glavama plamene jezičke ili male plamečke. Takav je znak dao Duh Sveti koji je na njih sišao. Dogodila se promjena u njihovim srcima. Odjednom su oni koji su u strahu zatvorili vrata, širom otvorili vrata, izašli pred skupljeno mnoštvo i otvoreno počeli govoriti bez straha. Govorili su tako da ih je svatko mogao razumjeti makar su bili iz različitih naroda i različitih jezika. Nastavi čitati Duh Sveti

Isusova molitva

Čitanja: Dj 1, 12-14; Ps 27, 1.4.7-8a; 1Pt 4, 13-16; Iv 17, 1-11a

Isus svoju molitvu ne izriče samo za ondašnje svoje učenike, apostole, one koji su vjerovali u njega, nego i za sve one koji će stoljećima na riječ apostola – Crkve povjerovati u Isusa Krista. Isus je možemo reći molio za nas. Isusova molitva usmjerena je na jedinstvo svih Isusovih učenika, a mi smo Isusovi učenici. Da svi kršćani budu jedno kao što su jedno Isus i Nebeski Otac. Međutim, Isus je bio duboko svjestan da učenici nisu jedinstveni, znao je da će ga Juda izdati za šaku dukata, a Petar će ga zatajiti. Međutim, kao vjernici smo svjesni da nismo idealni, da imamo svojih nedostataka i da nam je potrebno Božje milosrđe, ali uzor nam ne mogu biti Jude današnjeg vremena, već samo Isus i njegova ljubav.

Isus u svojoj molitvi moli za jedinstvo u Crkvi, među učenicima. Tamo gdje postoji ljubav i milosrđe; tamo gdje se prašta i traži oproštenje, tamo postoji zajednica. I mi smo zajednica, koja unatoč svojim osobnim grijesima, molimo za oproštenje i opraštamo. Papa Franjo nas poziva da se nikad ne umorimo u djelima milosrđa, kako bi mogli izgrađivati civilizaciju ljubavi. Budućnost svijeta je Ljubav, Ljubav je Bog; a samo kršćanski Bog je Bog Ljubavi; Bog milosrđa i praštanja; Bog koji je umor za spasenje čovjeka. Isus govori kako svijet, tj. kako svi nisu željeli upoznati Isusa. I danas postoje ljudi, kako što su postojali u Isusovo vrijeme, koji ne prihvaćaju Boga i dopuštaju si da u ime subjektivne slobode čine što god hoće. A znamo da je slobodan samo onaj čovjek koji je bez grijeha. Nastavi čitati Isusova molitva

Molitva je razgovor s Bogom

Molitva je poput stranog jezika! Ako želimo govoriti i razumjeti neki strani jezik – to se ne događa preko noći. Potrebno je određeno vrijeme ustrajne vježbe kako bismo progovorili i razumjeli neki strani jezik. Isto tako, potrebno je i stalno obnavljati i koristiti se stranim jezikom kako se on ne bi zaboravio. Slično je i s molitvom. Naša molitva u početku može biti vrlo kratka i jednostavna, a s vremenom ona će „rasti i produbljivati se“. Tako molitva može biti usmena molitva, razmatranje ili meditacija te kontemplativna molitva (molitva potpunog predanja u šutnji).

Moliti možemo u svakom trenutku, jer svi su trenutci prikladni za molitvu. Crkva vjernicima predlaže moliti u određenim prigodama: ujutro i navečer, prije i poslije jela, nedjeljom u zajednici na svetoj misi i za obiteljskim stolom… Ali moliti možemo u svakom trenutku i na svakom mjestu – npr. kada se vozimo automobilom ili pak dok čekamo red u trgovini, kada se šetamo ili vozimo biciklom, itd. Molitva je milosni dar, no uvijek od nas traži odlučnost posvetiti joj se. Nastavi čitati Molitva je razgovor s Bogom