Arhiva kategorije: Duhovne misli

Ovdje donosimo promišljanja o našoj vjeri.

Staj u stope Isusove. On te štiti, On te zove, On te ljubi i spašava, On koji je ljubav prava.
Staj u stope Isusove. Ne daj se zaustaviti, moli Boga da ustraješ, prepreke će mnoge biti.
Staj u stope Isusove, ne upoznaj drugog puta. Otvori mu svoje srce, kroči čela uzdignuta.
Staj u stope Isusove i povedi mnoge ljude, neka na tvom pravom putu svaki čovjek spašen bude.

Marko Jukić

Put nasljedovanja Isusa Krista

Čitanja: Zah 12,10-11; 13,1; Ps 63,2-6.8-9; Gal 3,26-29; Lk 9,18-24

Danas u svetom Evanđelju gledamo jednog učitelja i vođu koji je pred dvije tisuće godina pozvao najprije nekolicinu svojih vjernih učenika, a onda i nebrojeno mnoštvo, milijarde i milijarde ljudi kroz dvije tisuće godina do danas. Slijedili su ga, slijede ga i slijedit će ga nebrojeno mnoštvo. Tko je on? Prvo je to pitanje – zašto idu za njim i zašto ga slijede? Drugo pitanje je: „Tko sam ja, što ljudi govore o meni? Tko sam ja i što vi mislite o meni? „ – pitao je svoje učenike. Učenici su mu prenijeli ono što ljudi govore: „Jedni da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija ili neki od proroka.“ U ime učenika Petar odgovara: „Ti si Krist – Pomazanik Božji.“ Isus Krist je naš vođa i Učitelj i ne želi da ga slijedimo bez prave spoznaje o njemu. Zato on sebe otkriva jasno i glasno nazivajući se Sinom Božjim i Sinom Čovječjim. Unaprijed svjedoči o sebi: „Sin Čovječji treba mnogo pretrpjeti, biti odbačen od starješina naroda i od svećeničkih glavara i pismoznanaca. Bit će ubijen, ali treći dan će uskrsnuti.“ Nastavi čitati Put nasljedovanja Isusa Krista

Zašto je Bog stvorio majku?

Šestoga je dana Bog je stvarao majke i toga je dana ostao raditi prekovremeno. Tada se pojavio Anđeo i upitao: “Zašto toliko vremena trošiš da bi stvorio majku?”

Gospodin je uzvratio: “Jesi li vidio karakteristike koje ona mora imati: mora biti potpuno otporna ali ne od željeza, mora imati 200 pokretnih elemenata za koje treba osigurati rezervne dijelove u slučaju preopterećenosti ili kvara, mora živjeti na crnoj kavi i ostacima hrane, veliko udobno krilo u kojem ima mjesta za troje djece odjednom, poljubac koji može izliječiti sve: od rane na koljenu do slomljenog srca, i mora imati šest pari ruku…”

Anđeo je bio šokiran ovim posljednjim: “Šest pari ruku!! Kako ćeš to izvesti?” Gospodin je zamišljeno odgovorio: “Nije problem napraviti šest pari ruku, nego tri para očiju koje majke trebaju imati: jedan par da vidi dušu svoje djece kako bi mogla znati sve njihove tajne i pomoći im na vrijeme ako bi to bilo potrebno, drugi par na leđima jer bi tako mogla vidjeti sve ono što drugi misle da ne može, a treći par naprijed. Tim bi očima uvijek mogla paziti na svoje dijete, milovati ga pogledom koji će mu reći koliko ga voli, ili ga samo milosrdno promatrati bez ijedne riječi. Nastavi čitati Zašto je Bog stvorio majku?

Srce ti je ranjeno mnogim patnjama i udarcima od Boga. Predaj se djetinje u Očevo naručje i prepusti se njegovoj ljubavi. Bog ne zadaje rane, a da ih ne zaliječi i opet nas okrijepi. On očekuje svoje bolesno dijete, da mu pomogne. Zato dođi!

Presveto Trojstvo

Čitanja: Izr 8,22-31; Ps 8,4-9; Rim 5,1-5; Iv 16,12-15

Jednom je Isus bio zamoljen od učenika Filipa: „Gospodine, pokaži nam Oca.“ Isus mu je samo odgovorio: „Filipe, tko vidi mene, vidi i Oca.“ Taj Isusov odgovor naznačuje da je Isus jedini put koji nas vodi do spoznaje Boga. Bog je velik, sveznajući, svemogući, vječni itd. Sva ta Božja svojstva očitovala su se u ljudskoj zbilji kao: pun miline, krotkosti i milosrđa. Bog koga Isus objavljuje ljudima jest takav Bog koji svoju svemoć objavljuje najvećma praštanjem i milosrđem. Isus nam je objavio Trojednoga Boga. Jedan u biti, a trojstven u Božanskim osobama: Ocu i Sinu i Duhu Svetome. Mi Isusovi vjernici započinjemo svoj vjernički život u ime Trojednoga Boga kad smo kršteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Zato sveta Crkva u svetoj liturgiji svaku svoju molitvu upravlja, upućuje Bogu Ocu, a završava je: „Po Gospodinu našem Isusu Kristu Sinu Tvome, koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga.“ Udio na Božjem životu započinje u toku zemaljskoga putovanja, a nastavlja se i nakon fizičke smrti kroz svu vječnost. Slaveći današnji blagdan Crkva izražava cjelovitu vjeru o Bogu i još veće veselje da smo i mi pozvani u zajedništvo s Bogom. Bog želi zajedništvo s ljudima pa pripušta ljude u svoje božansko zajedništvo. Nastavi čitati Presveto Trojstvo

Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo

Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Gospodinove nam vraća živu svijest o Bogu prisutnome među nama, o Bogu koji nas ljubi i hodi s nama u našoj povijesti kao naš zaštitnik, pomoćnik i hrana kojom se hrani cijeli naš život. Staviti ga sa strane značilo bi osiromašiti vlastiti život, kao što mnogi ljudi danas čine, umjesto da mu zahvale i poklone mu se cijelim svojim bićem. Koliko je to važno, jasno nas je poučio Isus koji kategorički tvrdi da ne možemo imati života u sebi ako ne jedemo tijela Sina Čovječjega i ne pijemo njegove krvi. A nije Isus mislio samo na formalno, obredno blagovanje, već na onaj prisni odnos koji se uspostavlja s njime, a kojemu prethodi klanjanje i zahvalnost kao najdublji čin osobnosti koji možemo iskazati Bogu prisutnome u našem životu. Upravo jer nam je Bog tako bliz i blizak, jer nije htio da se klanjamo idejama, ispraznostima, fantazmama, već njemu koji nam daje život, ova je svetkovina izuzetno važna. Ona nas spašava od gubitka sjećanja i potiče da se ne zaboravimo klanjati najprije i jedino Bogu, jer on je Kruh našega života. Nevolje koje nam se dogode, kao što je Mojsije rekao Izraelcima, samo su kušnje u kojima se pokaže klanjamo li se istinski Bogu, je li nam tako važan kao što govorimo, ili pak njega prvoga odbacimo, a prionemo tražiti kruha zemaljskoga, kojemu dajemo prednost u odnosu pred Bogom. Zato je današnja svetkovina prigoda i za kajanje i obraćenje zato što se klanjamo idolima i proizvodima ovoga svijeta, umjesto da se klanjamo Bogu živomu. Obratimo se jer počesto mislimo, i tako se ponašamo, da čovjek živi samo od zemaljskoga kruha, umjesto da živimo od svake riječi što izlazi iz Božjih usta, a napose od Riječi koja je Kruhom za nas postala kako bi nas nahranila životom vječnim. Pozvani smo trgnuti se duhovno pogotovo kad vidimo kako nam se u euharistijskom kruhu Bog “servirao kao na tanjuru”, kako se slikovito kaže, to jest omogućio nam da ga imamo na dohvat ruke, jer on se ne usteže ni ustručava nama dati, a mi se pred njim ponašamo tvrdokorno, te ne znamo napraviti ni koraka dobre volje za sebe i svoje spasenje. Ne trudimo se učiniti ni ono malo što se od nas traži, te zaboravismo i koljeno prigibati i dušom se do zemlje pred Bogom prignuti. Stavljamo ga u drugi plan kao da je pitanje euharistije pitanje funkcionalnosti, a ne života. Nastavi čitati Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo

Pedesetnica – Duhovi

Čitanja: Dj 2,1-11; Ps 104; Rim 8,8-17; Iv 14,15-16.23b-26

Bog želi svakoga čovjeka tako obnoviti da se u njemu izgradi lik Isusa Krista. Tek tada kad svaki čovjek bude lik Isusa Krista djelo ljudskog stvaranja i djelo ljudskog otkupljenja bit će dovršeno. Zato mu Crkva upućuje molitvu: „Pošalji Duha svojega, Gospodine Bože, i obnovi lice zemlje.“ Duh Sveti je pravi Bog, Treća Božanska osoba koja obnavlja, koja preporađa, koja oživljuje i svemu daje da jest. Biblija na prvoj stranici govori kako je poslije stvaranja zemlja bila pusta i prazna, ali je Duh Sveti lebdio nad zemljom. Duh Božji je onaj koji oblikuje, oživljuje i ukrašava ovu zemlju. Kad je ljudstvo ogrezlo u grijehu Duh Sveti čini da se u krilu Blažene Djevice Marije utjelovljuje Druga Božanska Osoba, Sin Božji i postaje čovjekom da bude naš Spasitelj.

Kad je god u ljudskoj povijesti dolazilo do poremećaja uvijek se pojavljuje Duha Sveti koji iznova obnavlja lice zemlje. Tako se dogodilo na prve Duhove. Apostoli, prestrašeni i neuki, u tren oka pretvaraju se u neodoljive govornike na čiju riječ tisuće ljudi prigiba koljena i saginje glavu na sveto krštenje. U teškim danima progona Crkve tisuće i tisuće umiru za vjeru. Zar je to fanatizam? Ne, nego snaga i plamen Duha Svetoga.

Tisuće i tisuće ostavlja dom i odlaze propovijedati Evanđelje. Zar je to avanturizam? Ne, nego neodoljiv poticaj Duha Svetoga. Tisuće i tisuće cijeli svoj život stoji uz bolesničke krevete i brinu za bolesne, stare, slabe, napuštene i umiruće. Zar je to obični hvalisavi humanizam? Ne, to je djelo Duha Svetoga koji daje strpljivost. Tu su mladi u napastima, bračni drugovi u kušnjama, ali odlučni da sačuvaju čistoću duše i bračnu vjernost. Zar je to ekstravarganda? Ne, to je snaga Duha Svetoga. Obraćenja svih vrsta ljudi, zar je to psihološki poremećaj? Ne, nego vatra Duha Svetoga.

Zar nismo i mi danas svjedoci snage Duha Svetoga kad mu upućujemo zazive: „Nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, vidaj rane ranjenim, mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim.“

Tko je Duh Sveti?

Mi znamo i vjerujemo da je Duh Sveti pravi Bog, treća osoba Presvetog Trojstva. On je ljubav između Oca i Sina, ljubav koja jeca, ljubav koja želi ujediniti Boga i čovjeka. Duh Sveti je najveći Isusov dar nama ljudima. Gdje je bio Duh Sveti dok je Isus hodao ovom zemljom? U Svetom pismu se kaže da je Isus začet po Duhu Svetom. Duh Sveti se spustio na Isusa u liku goluba kad je bio kršten na rijeci Jordanu. Duh Sveti je vodio Isusa u pustinju. Duh Sveti bi izišao iz Isusa kad bi liječio bolesne. Duh Sveti je Isusa uskrisio od mrtvih. Duh Sveti je u biti Duh Isusa Krista! Isus je rekao apostolima: Kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem poslat ću ga k vama (Iv 16,7). Isti Duh Sveti koji je bio u Gospodinu Isusu, djeluje i u nama. Istog Duha smo mi primili u sakramentu krštenja. Na krizmi je ponovo dat. Kad su Apostoli čuli te Isusove riječi, oni ih nisu razumjeli, ali su bili poslušni i iščekivali su obećanje Očevo. Prije izlijevanja Duha Svetoga devet su dana molili psalme i postili. Duh Sveti ih je poljubio poljupcem ljubavi. Bili su obučeni u snagu odozgor. Bog Duh Sveti spustio se na njih u obliku jezika kao od plamena. Primili su nadnaravnu snagu da mogu drugima smjelo svjedočiti da je Isus Krist uskrsnuli živi Bog! Ako pogledamo na Apostole, vidjet ćemo da su prije Duhova bili vrlo uplašeni, obeshrabreni. Plašili su se izaći među ljude i svjedočiti kako ne bi bili ubijeni poput Isusa. Ali nakon Pedesetnice postali su nove osobe. Bili su ispunjeni Božjom snagom koja je došla po Duhu Svetom. Tu se dogodilo rođenje Crkve koja je izašla u javnost.

fra Ivo Pavić

Molitva Duhu Svetom

Bože, Duše Sveti!
Molim Te daj mi: um da Te razumijem.
Razum da Te prepoznam. Marljivost da Te tražim.
Mudrost da Te pronađem. Duh da Te spoznam.
Srce da Te razmatram. Uši da Te čujem. Oči da Te vidim.
Jezik da Te naviještam. Način života Tebi ugodan.
Strpljenja da Te čekam.Upornosti da tragam za Tobom.
Podari mi savršen kraj života, svoju svetu prisutnost, blaženo uskrsnuće i vječni život.
Amen.

Muči te jer ne možeš razumjeti Boga u njegovom postupku. Ali to mora biti tako. Kad griješimo, mi Božja stvorenja htjeli bismo razumjeti Boga u njegovim mislima i vodstvu, ali onda ne bi bio Bog čije misli su veće nego naše misli. Mi ih ne možemo razumjeti. Njegove misli su uvijek divne, uvijek popraćene njegovom ljubavi. On ih uvijek slavno ispunjava po vječnim odlukama, za naše dobro ka njegovom cilju. Budi rado ono što jesi, stvorenje koje Boga nikada ne razumije, ali se zato u njega neograničeno pouzdaje. Onda ćeš biti izbavljen od svojih misli koje te muče.

Molitva za jedinstvo

Čitanja: Dj 7,55-60; Ps 97; Otk 22,12-14.16-17.20; Iv 17,20-26

Na dan svoga uzašašća k Ocu, Isus je naložio svojim apostolima da se vrate u Jeruzalem i da ostanu u njemu dok se ne obuku u Silu odozgor. Oni su, poslušni njegovoj riječi to i učinili, te su se vratili u grad puni radosti i iščekivanja glede Božjeg obećanja koje se imalo na njima ispuniti. Nastavili su se moliti i blagoslivljati Boga za sve što je za njih učinio, spremno se stavljajući na raspolaganje za sve kasnije potrebe služenja narodu Božjemu. Njihovo poslanje i zadaća nije bilo nimalo lako i jednostavno, te je stoga i sam Gospodin imao potrebu kao Glava za njih moliti, što smo čitali u današnjem evanđeoskom odlomku. Ponajprije je htio izmoliti da budu jedno, i to savršeno jedno kao što je jedno on s Ocem nebeskim. Potom je molio da prime Božju slavu i Božju ljubav, što znači da je htio da steknu vjerodostojno iskustvo njegova života koje potom sačinjava najbolju motivaciju i pokretačku snagu u životu. Osim toga, htio je za njih da budu u istoj slavi u kojoj je on i da razmatraju njega proslavljenoga u vječnosti.

Gospodin, u svojoj božanskoj mudrosti, očito nije bez razloga molio za apostole usredotočujući se na spomenute sadržaje. Znao je da će biti oni i cijela zajednica kušani napašću nejedinstva i nesloge, pa ih je htio svojom molitvom zaštititi i osposobiti za istinsko zajedništvo. To se očituje i u naše vrijeme svaki put kad se međusobno trvemo i trošimo snagu na krive stvari. Umjesto za misijsku i evangelizacijsku djelatnost počesto gubimo vrijeme i trošimo snagu u nadmetanju i prepiranju, u osporavanjima i svađama, raspravama i prozivanjima. Umjesto da se pomažemo, jedni druge ugrožavamo. Umjesto da se podupiremo, jedni se na druge nabacujemo smećem i blatom. I što je još najpogubnije u Crkvi Božjoj, redovito oni koji se ne ponašaju prema Gospodinovoj volji i želji glasniji i vode glavnu riječ. A ona tiha, radišna većina je šutljiva upravo zato jer ne želi svađe i obračune u Crkvi. I razumljiva je njihova nakana, jer Crkva ne bi smjela biti poligon za obračune, kao što ne bi smjela biti ni pogon za vlastite probitke. Nastavi čitati Molitva za jedinstvo

Sveti Kvirin Sisački

Jedan je od Sisačkih biskupa bio sveti mučenik Kvirin. Biskupovao je u Sisciji od 284. do svoje smrti 303. Živio je u vrijeme posljednjih velikih progona kršćana koje je provodila rimska vlast u vrijeme vladavine careva Dioklecijana i Maksimilijana.

Najstariji i povijesno prilično prihvatljiv izvještaj o mučeništvu sv. Kvirina govori da je za Dioklecijanova progonstva, po nalogu namjesnika Maksima, bio uhvaćen. Pokušao je, doduše, pobjeći, ali nije uspio. Znao je da ga čeka mučeništvo i zato je odlučno odbio žrtvovanje poganskim bogovima, što bi bilo znak otpada od vjere. Zbog svog vjernog pristajanja uz svoje uvjerenje bio je izbatinan i bačen u zatvor. Ondje je obratio čuvara Marcela. Nastavi čitati Sveti Kvirin Sisački

Bog kao pravi Otac daje svojoj djeci obećanja, čije nam ispunjenje on jamči. Bi li mogao zamisliti, da bi Bog prekršio svoje obećanje i da nam ne bi dao doživjeti njegovo ispunjenje? To je nemoguće, jer je Bog istina, on je ljubav. On nam ne daje obećanja da nas razočarava, nego da se uvjerimo u njegovu pomoć. Zato se drži čvrsto njegovih obećanja – ovisi o njima i pomoć će ti stići.

Božji mir

Čitanja: Dj 15,1-2.22-29; Ps 67; Otk 21,10-14.22-23; Iv 14,23-29

Veli Isus: „Dajem vam mir, ali ne kao što svijet daje.“ Naravno. U svojim nevoljama i tjeskobama redovito tržimo mir i smirenje u ovome svijetu. Važno je završiti dobru školu, naći dobar posao, lijepo zarađivati, biti mlad i lijep, imati utjecajne prijatelje, lijepo se zabavljati, uvijek otkrivati nova uzbuđenja. Baš kako to neki časopisi rado govore: živjeti život punim plućima. Međutim, što god mi imali i koje god položaje zauzimali, naša pluća neće uvijek biti poletna, naše će zdravlje ići svojim tijekom, slava je ionako prolazna, a moguće bogatstvo, utjecaj i položaj – u konačnici – ne ispunjaju nas mirom kakav smo bili priželjkivali. Mi naravno živimo u ovome svijetu, zato se skrbimo za blagostanje svoje obitelji i to je razumljivo. Međutim, sva dobra ovoga svijeta ne mogu ispuniti naše srce. Mir, onaj pravi mir dolazi samo od Boga. Veli Isus konačno: Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne straši. Važna je to riječ ohrabrenja. Naravno da su nas plašila ratna zbivanja. Naravno da nas obuzimaju velike brige zbog gubitka posla, zbog nemogućnosti zaposlenja, zbog narušenog zdravlja, zbog nemira u obitelji… Nastavi čitati Božji mir

Uzašašće Gospodnje ili Spasovo

Ovo je dan kada je naš Gospodin završio sa svojom tjelesnom prisutnošću na ovoj zemlji. On odlazi Ocu u nebesku slavu. Ovaj odlazak nije samo oproštaj. On se povukao od ovoga svijeta, da bi nam mogao bit bliži nego do sada. Da bi mogao svakom čovjeku biti blizak. On je od sada nam bliz po molitvi, po Euharistiji, po svojoj riječi, po svome blagoslovu, po zajednici vjernika. A posebno nam je htio reći da će bit bliz nama po Duhu Svetomu, kojega će poslati. Upravo zato kaže u Lukinom evanđelju da su se učenici radovali i vratili se u Jeruzalem gdje će čekati Duha Svetoga u zajednici.

Kako to da su se sada mogli radovati? Zato što im je sada sve bilo jasno. Kada je Isus visio na križu bili su žalosni, kada su učenici u Emasu susreli Gospodina bili su očajni, a sada se raduju jer znaju da će bit s njima Duh Sveti. Znaju da su oni odabrana zajednica koji će Njegovu Radosnu vijest raznositi cijelim svijetom bez razlike na jezik, boju kože i kontinent. Oni znaju da sada počinje novo razdoblje. Razdoblje Apostola i Duha Svetoga – razdoblje Crkve! Nastavi čitati Uzašašće Gospodnje ili Spasovo

Marija Pomoćnica

Sveti Ivan Zlatousti prvi je 345. Mariju nazvao tim imenom. I u Lauretanskim litanijama zazivamo ju kao Pomoćnicu kršćana. Taj zaziv je uvršten u litanije poslije pobjede kršćanske vojske nad Turcima 7. listopada 1571, u bitki kod Lepanta. Tada su Turci bili nadmoćniji brojem lađa i vojnika, ali kršćani su se zavjetovali Mariji i uspjeli pobijediti. Poslije te bitke uveden je blagdan Marije Pobjednice ili Kraljice Presvete Krunice. Godine 1683. Turci su bili na pragu zauzimanja Beča, ali su kršćani pod vodstvom velikog poljskog kralja Jana Sobjeskoga pobijedili nadmoćnijeg neprijatelja.

Na stijegu su imali Marijin lik i geslo: ”Naprijed, Bog i Marija su naša zaštita“. U čast te pobjede ustanovljen je blagdan Imena Marijina, 12. rujna. Francuski vladar Napoleon Bonaparte bio je strah i trepet Europe, a naročiti trn u oku bili su mu Petrovi nasljednici. Osamdesetgodišnjeg papu Pija VI, koji ga je izopćio iz Crkve, bacio je u tamnicu, u kojoj je ostao sve do svoje smrti u francuskom gradu Valenceu, 1799. zatvorio je 1808. i papu Pija VII, koji se nalazio u njegovom zarobljeništvu 6 godina i mogao se vratiti iz Savone (Ligurija) u Rim tek na današnji dan, 24. svibnja 1814, nakon Napoleonova poraza kod Leipziga. Putem je u znak zahvalnosti posjetio mnoga Marijina svetišta, a posvuda su ga dobrodošlicom dočekivali razdragani vjernici. Papa se uzdao u Marijinu pomoć pa Pomoćnicu kršćana slavimo za uspomenu na svečani povratak Pija VII. iz sužanjstva. Nastavi čitati Marija Pomoćnica

Što je put blaženosti? Potpuno predanje Bogu. To znači, podrediti našu volju u svakom trenutku njegovoj volji. To je osnova svake sreće. Tko je predao svoju volju potpuno Božjoj volji i to uvijek iznova čini, oslobođen je vlastite volje i briga koje ga guše. Umjesto toga počiva u Božjoj volji, najboljem dokazu očinska ljubavi. To nas usrećuje.

Ljubav – put u Nebo

Čitanja: Dj 14,21b-27; Ps 145,8-13b; Otk 21,1-5a; Iv 13,31-33a.34-35

Sveti ljudi su znali odgovor zašto smo na svijetu pa su zato znali i ispravno živjeti. Mogli su se radovati, a mogli su se žalostiti i trpjeti. Stari patnik Job u najvećoj svojoj nevolji hvalio je Boga govoreći: „Kako se Bogu svidjelo tako se i dogodilo.“ Apostoli su se radovali kad su zbog vjere morali trpjeti, bili su upravo ponosni što su dostojni trpljenja za vjeru, zato su i kršćanski mučenici radosno išli u mučeničku smrt. Zato pravi kršćanin u svojim bolima i patnjama ne će nikad pokleknuti pa Bogu prigovarati, jer zna da su patnje znakovi Božje dobrote prema nama – suho zlato kojim kupujemo nebo.

Kad je poznati kardinal Wiseman bio na smrt bolestan, liječnici su obilazili oko njega i nešto su sestri bolničarki šaputali u uho. Vidio je to kardinal i upita sestru: „Što su to liječnici rekli za me?“ Sestra mu odgovori: „Meni nisu ništa rekli, ali naslućujem.“ Na to reće kardinal: „Sigurno su rekli da je došlo vrijeme da odem svojoj kući, k svome Ocu da malo otpočinem, da skinem strah, bol, pa i smrt i da se konačno svega zla oslobodim.“ Nastavi čitati Ljubav – put u Nebo

Božja ljubav

„Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.“

Ljubav prema bližnjemu koju Isus spominje u današnjemu evanđelju središnja je mjerodavna norma za učenike za vrijeme njegove odsutnosti. Već kod pranja nogu znakovito je pokazao učenicima što im je činiti. Međusobna ljubav je znak dobrote i raspoznavanja kršćana. Zapovijed ljubavi prema bližnjemu bila je poznata i u Staromu savezu, no novost je u Isusovom ponašanju. On ju je pokazivao na osobit način. Kršćani se međusobno trebaju ljubiti onako kako je Isus ljubio svoje učenike. To je moguće stoga jer Isus tako ljubi. Isusova bezgranična, u darivanju života istovremeno zapečaćena ljubav, temelj je međusobne ljubavi. Ova nova zapovijed je i konkretni etički zahtjev. Uz tu ljubav neizostavno se veže i vjera. Vjerovati i ljubiti dvije su referentne točke na kojima počiva kršćanski život i tih točaka sve kreće. Nastavi čitati Božja ljubav

Osoba koja nas ljubi raduje se kad smo sretni, i sve čini da bi nas usrećila. Ali nitko nas ne ljubi kao Bog. Nije li i njemu najveća radost kad vidi svoju djecu radosnu? On nas želi usrećiti. Vjeruj u to i toj djetinjoj vjeri veseli se u očekivanju dobrog, što će mu pričiniti zadovoljstvo. Nemojmo žalostiti njegovo srce našim nepovjerenjem.

Dobri Pastir

Čitanja: Dj 13,14.43-52; Ps 100,2-3.5; Otk 7,9.14b-17; Iv 10,27-30

Kad govorimo o vezi nas kršćana s našim vođom Isusom Kristom, onda govorimo o nečem trajnom i toliko vrijednom o čemu ovisi naš život u vječnosti. Isus namjerno uzima odnos pastira i ovaca jer je u Isusovo vrijeme u zemlji kojom je Isus hodao bilo puno pastira i ovaca. Zna se, stado ovaca bez pastira nema nikakve šanse preživjeti, a kamo li napredovati i rasti. Bez pastira stado nema onoga koji ga sabire. Pastir, naime, okuplja pojedince u jednu cjelinu koja se zove stado.

Pastir vodi k paši i vodi svoje stado. Bez pastira glad je i smrt ovcama sigurna jer pašu i vodu treba znati naći i ovce dovesti do paše i vode.

Pastir brani svoje stado. Bez pastira grabežljivci bi začas rastrgali stado. To su tri bitna elementa koji pokazuju životnu važnost i životni odnos stada i pastira. Takav odnos, samo još mnogo jači i čvršći, nastaje krštenjem između Krista Gospodina i svakog krštenika ili kršćanina. Nastavi čitati Dobri Pastir