“Koja je vaša najveća životna želja?” – pitali su jednu bolničarku na tv. programu u SAD. Milijuni gledatelja bili su iznenađeni neočekivanim odgovorom: “Susresti moga Spasitelja Isusa Krista i čuti kako mi govori da sam za vrijeme svoga zemaljskog života obavila za njega jedan dobar posao.”
Iza tih jednostavnih riječi nepoznate sestre skriva se tihi život nesebične službe. Ova sestra vidjela je u svakom bolesniku i patniku Isusa.
Život u službi drugih, zar može biti većih životnih želja i plemenitijega životnog cilja? Što će ti život ako od njega nitko nema koristi?!
Tko živi u potpunoj ovisnosti o Bogu, u blaženom stavu djeteta, iskusit će da Bog divno vodi naše putove. Doživjet će kako Bog rješava sve njegove teškoće i nevolje i zastupa ga u svim prilikama. Isplati se ostaviti sva osiguranja i težiti samo za kraljevstvom Božjim, njegovom pravdom i za tim kako Bogu ugoditi. Takvi će primiti sve što god im je potrebno.
”Evo istinskog Izraelca u kojem nema prijevare” (Iv 1,47) – ovo su riječi Isusa kojim započinje prikaz o svetom Bartolomeju, ili pučki: svetom Bartolu. Spada među stupove Crkve i jedan je od dvanaestorice Isusovih apostola čiji se spomendan slavi 24. kolovoza. Njegovo ime kao zaštitnika ponosno nose mnoge Crkve, ali i nemali broj sela ili naselja.
Na današnji blagdan cijela Crkva, razasuta po svim kontinentima svijeta, među svim narodima i svim jezicima, okreče svoje oči i promatra dvije stvari: s jedne strane Blaženu Djevicu Mariju u njezinoj neizmjerno uzvišenoj slavi na nebu u društvu Presvetog Trojstva i nepreglednog mnoštva svetaca i svetica. S druge strane Crkva promatra i samu sebe na ovom zemaljskom putovanju prema istoj slavi koja ju u budućnosti čeka. Zato se Crkva uspoređuje s Marijom i zove ju Majka Crkve, slika Crkve, suotkupiteljica i suspasiteljica Crkve a nadasve zagovornica svete Isusove Crkve. Mariju zovemo slika Crkve jer što je Bog učinio s Marijom to isto čini sa svojom Crkvom. Zato Crkva s pravom očekuje sve ono što je Bog Mariji učinio. Marija je i Majka Crkve jer se Crkva s pravom nada i očekuje da će njezina sudbina biti uvijek pod budnim okom Marijinim. Ona je suspasiteljica jer je zajedno s Isusom učinila sve za spasenje i otkupljenje ljudskog roda. Marija je i zagovornica Crkve. Ona sigurno želi da cijela Crkva dođe u istu slavu gdje je ona sada – u nebu. 
U čemu su manipulatori najbolji? U tome da nam nametnu svoje mišljenje i pri tome nas uvjere da smo sami do toga došli. Uvjereni smo da živimo u vremenu kada je sloboda mišljenja i izražavanja zajamčena, a u isto vrijeme svoje mišljenje temeljimo na osnovu ‘provjerenih’, ‘znanstveno dokazanih’ i ‘sigurnih’ informacija koje nam nude mediji i reklame. Kako god bilo, mi i nesvjesno slijedimo one za koje mislimo da znaju bolje od nas i ne sluteći kolika je u tome smislu velika uloga sredstava javnog priopćavanja. Evanđelja nam opisuju događaj kada se Isus pred trojicom svojih učenika na jednom brdu preobrazio tako da je zasjao nebeskim sjajem. I onda su učenici čuli glas s nebesa: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!“ 
Sveti Lovro Rimski rođen je oko 225. godine u Španjolskoj, a kasnije je stigao u Rim. Bio je učenik pape Siksta II., koji ga je unatoč mladoj dobi, uvrstio među sedmoricu rimskih đakona te ga postavio za protođakona.
Isus je bio svjestan da nama ljudima nije lako promatrati lice Božje, pa je zato došao među nas i uzeo lice ljudsko, lice Sina Čovječjega, kako bismo mi ljudi u njemu prepoznali Sina Božjega, odraz slave i otisak bića Očeva, te kako bismo kroz njegovu utjelovljenju prisutnost, zahvaljujući ljudskoj naravi mogli promatrati onu vječnu, nestvorenu, slavnu. Zato svojim preobraženjem nije otklonio niti one naše ljudske načine na koje dolazimo do spoznaja o Bogu i do promatranja Božjega lica. To znamo po tome što se u njegovoj slavi prilikom preobraženja na brdu pojaviše Mojsije i Ilija. Upravo njih dvojica predstavljaju dva najuzvišenija ljudska puta kojima se otkriva pokoji komadić lica Božjega i njegove slave i moći. Jer onaj tko razmatra Božji Zakon i daje se poučiti iskustvom proroka, doista prima Božje očitovanje, bez obzira što je to u manjoj mjeri nego ono izravno promatranje lice Božjega. No tko ozbiljno doživljava Božji Zakon i Proroke, dolazi k Isusu, te s vremenom otkriva u Isusu puninu svega čemu su ga učili Zakon i Proroci, to jest Mojsije i Ilija.
kako je jedan ribar prevozio nekog filozofa preko rijeke. Filozof ga je počeo ispitivati: “Znaš li ti nešto o zvijezdama koje sjaju na nebu i koja je njihova uloga?” Ribar rekne: “Ne znam što one rade. Znam samo da su lijepe i da svijetle po Božjoj volji”. Kaže mu filozof: “Kad to ne znaš uludo si potrošio četvrtinu svoga života”. Filozof ponovo postavi ribaru pitanje: “Poznaješ li povijest kraljeva i kraljica?” Ribar odgovori: “Zašto bih ja to trebao znati?” “Ako to neznaš izgubio si polovicu svoga života” Zatim filozof ponovo: “Poznaješ Božju bit. Kakav je Bog u sebi?” “Ne, ne znam. Znam samo da će Bog na koncu zlo kazniti, a dobro nagraditi”. Filozof ponovo reče ribaru: “Zbilja si neznalica. Ako to ne znaš, izgubio si uludo tri četvrtine života”. Uto se čamac izvrne, a filozof stane zapomagati. Ribar mu vikne: “Znaš plivati?” “Ne znam”, vikne filozof. “Ako to ne znaš izgubio si cijeli svoj život”, vikne ribar.
upoznati i s konačnicom. Sigurno je da ne ćemo moći pobjeći Božjoj presudi. Kao što pšenica i kukolj moraju doživjeti žetvu i tada će svaki od nas naći svoje mjesto kad žeteoci počnu skupljati plodove njive. Tako će biti i na koncu svijeta. Anđeli će požnjeti ovaj svijet. Anđeli će tada pravednike, tj. Božju pšenicu smjestiti u Božje žitnice u nebo, u Božje Kraljevstvo kad sve njive ovoga svijeta, svi ljudi ovoga svijeta budu požnjeveni i kad njiva bude očišćena. Tada će konačno zasjati Božja pravda, tada će konačno biti podijeljene plaće za svaki ljudski život. Važno je, dakle, na vrijeme uočiti svoje mjesto pred Bogom.
pšenicu, a onda je njegov neprijatelj na toj istoj njivi posijao i kukolj, korov. U svojoj revnosti sluge toga čovjeka predlažu gospodaru da odu i počupaju kukolj. Međutim, gospodar veli: „Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njime i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve.“
Sveta Marija Magdalena jest sjajan primjer i putokaz čovjekovog djelovanja da se oslobodi grijeha. Ona se bila posve sprijateljila s grijehom. Kao prijateljica grijeha nije bila a niti je mogla biti sretna. Onda je čula za Isusa koji čini čudesa i koji grijeha oprašta. Pristupila je k njemu samo s jednom nakanom i željom da Isusa zamoli da je grijeha oslobodi. Sveti evanđelista Marko spominje Mariju iz Magdale iz koje je Isus istjerao sedam zlih duhova. Od tog časa ona je postala velika obraćenica i velika pokornica i vjerna sljedbenica Isusova. Stajala je pod križem s Marijom majkom Isusovom dok je Isus umirao na križu. Treći je dan poslije Isusove smrti još s dvije žene pošla na Isusov grob da mu tijelo pomažu pomašću. Tu je na grobu doživjela susret s Gospodinom i postala prva vjesnica Isusova uskrsnuća. Ona je uspjela učiniti veoma važan i spasonosni korak u svom životu. Od zla i grijeha u kojem je bila nesretna obratila se Isusovom pomoću na novi život. U našem narodu veoma je štovana svetica. Ima mnogo crkava, kapela, oltara, kipova i slika posvećenih pokornici svetoj Mariji Magdaleni. Mnoge župe, gradovi i opčine izabrali su je za svoju nebesku zaštitnicu a mnogo je žena koje nose njezini svetačko ime Magdalena. 
Slavimo zaštitnika Europe sv. Benedikta. Iako se blagdan stoljećima slavio na dan njegove smrti 21. ožujka 547. godine, premješten je na današnji dan, jer se u korizmeno vrijeme nije mogao dolično slaviti. Grob mu se nalazi u crkvi slavne opatije Monte Cassino, gradiću koji će zaobići tek rijetki posjetitelji Italije. U ikonografiji se sv. Benedikta obično prikazuje kao opata sa štapom i knjigom svojih pravila u ruci, a kraj njega stoji gavran. Sv. Benedikt je otac zapadnoga redovništva, osnivač benediktinskoga reda i jedan od najvećih velikana zapadnoga redovništva, zapadnoeuropske kršćanske kulture uopće. Bio je to čovjek uistinu blagoslovljen, kako i njegovo ime kaže, i to nebeskim darovima i ljudskim kvalitetama koje je znao oplemeniti Bogu na slavu i dobro brata čovjeka. 
Hoće li netko Boga upoznati, ne može drugačije nego preko Isusa Krista. Hoće li tko k Bogu doći, nema drugog puta, nego po Isusu Kristu. Hoće li netko istinu naći, može je naći samo u Isusu Kristu. Hoće li netko život, može ga naći jedino u Isusu Kristu. Isusova riječ u današnjem evanđelju jest jedini i pravi oslonac života svakog vjernika. Isus Krist priprema vječni stan kod Oca svakom čovjeku. On je jedini koji osigurava našu budućnost i naš vječni život i nigdje drugdje, nego ondje gdje je i On. Isus nas želi dovesti u svoj dom, dom svog nebeskog Oca. 
napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća“. Međutim, kada bolje pogledamo male stvari zapravo i nisu male. Za skladan i miran život u obitelji potrebno je svakodnevno činiti kućanske poslove… Nadalje, ono što je meni sitnica, nekome je važno. Evo, djetetu je velika stvar naučiti vezati vezice na cipelama. A da bi čovjek činio takve „male“ stvari, potrebno je imati oko i srce. Oko, da čovjek zapazi potrebu drugoga i prije nego bude zamoljen. Potrebno je onda imati i srce – ljubav i razumijevanje. Tako ćemo onda otvoriti vrata onome tko ima pune ruke vrećica, jednako ćemo tako često upitati u kući ili u gostima: „Mogu li što pomoći?“ i prionuti uz obične kućanske poslove. Djeca će se tako učiti pospremati za sobom, biti uljudna prema starijima. „Mala“ a ipak velika stvar bit će nazvati djeda i baku, obradovati ih kakvom sitnicom ili lijepom gestom. „Čaša hladne vode“ može biti strpljiva i lijepa riječ u kući i u susjedstvu, može biti praštanje puno razumijevanja. Maleni dar – ako je iskren i od srca – čestita će čovjeka obradovati više neko skupocjeni nakit. Jer, dar, usluga i pomoć izraz su poštovanja i ljubavi. Maleni dar o kojem Isus govori zapravo je naše uljudno ponašanje – ako je od srca… Tko to čini učinit će – bude ili prilike – i ono veliko. Tko ne čini male stvari, neće znati činiti ni velike. Upravo tako veli i Isus: „Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran.”
Toma nije bio prisutan kod Isusovog prvog ukazanja nakon uskrsnuća, stoga i nije povjerovao apostolima kad su mu rekli da su vidjeli Gospodina. Ova njegova sumnjičavost pribavila mu je nadimak “nevjerni Toma”. Toma je tom prilikom rekao da neće povjerovati u uskrsnuće dok sam ne vidi Isusa i stavi svoje ruke u Njegove rane. Nakon osam dana, kod Isusovog drugog ukazanja, bio je prisutan i Toma. Isus ga je tom prilikom blago prekorio zbog nevjere i pokazao mu rane od čavala na svome tijelu. Toma, konačno uvjeren, javno je iskazao svoju vjeru u Uskrsnuće riječima: “Gospodin moj i Bog moj!”