Arhiva kategorije: Duhovne misli

Ovdje donosimo promišljanja o našoj vjeri.

Iz knjige „Nasljeduj Krista“

„Istina je da svaki voli raditi prema svome mišljenju, i više se priklanja onima koji osjećaju s njime. No ako je Bog među nama, onda je potrebno da radi dobra mira napustimo katkada svoje mišljenje. Tko je tako mudar da bi mogao sve potpuno znati? Nemoj se dakle odviše pouzdavati u svoje mišljenje, nego nastoj rado poslušati također mišljenje drugih. Ako je tvoje mišljenje dobro, pa ga ipak radi Boga napustiš, više ćeš time napredovati.”

Dobri Pastir

Čitanja: Dj 4,8-12; Ps 118; 1Iv 3,1-2; Iv 10,11-18

Bog je čovjeku uvijek pružao svoju ruku, slao mu vođe a naposljetku poslao svoga jedinorođenog Sina koji je postao čovjekom da nam bude sasvim jednak u svemu osim u grijehu i da nas on provede u vječnu domovinu, u vječnu sreću neba. Isus je tu svoju ulogu sam ocrtao u današnjem evanđelju: “Ja sam pastir dobri – predvodnik svojih sljedbenika – ja život svoj polažem za svoje.” Krist je predvodnik, vođa koji je tako važan za nas da bez njega nema nama života, a mi smo sami tako važni njemu da je svoj život dao za nas i umro na križu. Isus kaže za sebe: “Ja poznajem svoje ovce i one poznaju mene.” Isus i njegovi vjernici, sljedbenici, idu zajedno ne kao stranci nego kao znanci koji su životno povezani. Taj životni odnos je takav da mi bez njega ne možemo nikada stići na onu drugu stranu vječnosti. Nastavi čitati Dobri Pastir

Dan molitve za sveta duhovna zvanja

Današnja nedjelja se radi svog sadržaja naziva nedjeljom Dobrog pastira. Svake je godine ona posvećena razmišljanju, molitvi i aktivnosti za duhovna zvanja, kako svećenička tako i redovnička, i muška i ženska. Isus svoje služenje zajednici vrši preko različitih službi u Crkvi. Tu su svećenici preko kojih on sabire zajednicu u pojedinim mjestima. Tu su redovnici, i redovnice posvećene isključivo služenju drugima u brojnim i raznim potrebama Crkve i svijeta. Isto tako danas ne možemo zaobići ni probleme i krize koje prate sve ovo služenje. Tu je prije svega velika nestašica ljudi koji bi bili pripravni sebe i svoj život staviti u službu drugima. Već su i kod nas, pogotovo po svijetu, brojne zajednice bez svojih svećenika. A mnoge potrebe Crkve i svijeta upravo vape za redovnicima i redovnicama, njihovim služenjem! Briga za duhovna zvanja, pa i crkvena zvanja općenito, nije pitanje obične ljudske odgovornosti, to je pitanje savjesti. Nije lako biti Božji čovjek, prijatelj Kristov. Mnogo se toga od navjestitelja evanđelja očekuje. I solidna naobrazba, i sposobnosti, jer zahtjevi su vremena veliki. Svećenik će svemu tome dorasti bude li svjestan tajne da ga Isus Krist zove i poznaje. Nastavi čitati Dan molitve za sveta duhovna zvanja

Božja logika

Čitanja: Dj 3,13-15.17-19; Ps 4,2.4.7.9; 1Iv 2,1-5a; Lk 24,35-48

Događaji oko Isusovog uskrsnuća izazivaju strah jer se svi ti događaji ne događaju po ljudskoj logici. Ljudska logika je ovakva: nije smio umrijeti jer je jak na riječima i na djelu: svaku bolest je mogao izliječiti, bio je gospodar prirodnim silama i nad nečistim dusima, veliki čudotvorac. Ako je već umro, po ljudskoj logici, morao bi biti mrtav. Ako je već pokopan, po ljudskoj logici, morao bi biti u grobu. Kad se već sve to dogodilo, po ljudskoj logici bi trebalo biti žalostan.

Krist ne priznaje ljudsku logiku po kojoj bi trpljenje i smrt bili zadnja točka ljudskoga bića, po kojoj bi dobar i zao čovjek smrću nestao, zauvijek umro, bio pokopan i zaboravljen. Krist je živ protiv svake ljudske logike. Uskrsnuli dolazi svojim apostolima i premda su prestrašeni donosi im mir. Nije to mir groblja. Nije to mir smrti i nestanka, nego je to Božji mir života – mir koji donosi Božja logika. Zato ih Isus uči, tumači Pisma i otvara im srce da razumiju sve te događaje koji su se tako morali dogoditi. Nastavi čitati Božja logika

Iz knjige „Nasljeduj Krista“

Ni za što na svijetu, niti bilo kome za ljubav, ne smijemo činiti zla. Bez ljubavi izvanjsko djelo ne koristi ništa; a što god činimo iz ljubavi, koliko god bilo neznatno i prezreno, sve biva plodonosno. Jer Bog više ocjenjuje kakvim srcem tko radi negoli koliko radi. Mnogo čini tko mnogo ljubi. Mnogo čini tko stvar dobro čini. Dobro čini tko služi više zajednici nego svojoj volji. Često izgleda da je ljubav, a zapravo je putenost, jer se naravna sklonost, vlastita volja, nada u naknadu i želja za ugodnošću rijetko dadu odagnati. Tko istinski i savršeno ljubi, taj ni u čemu ne traži sebe; on samo želi da sve bude na slavu Božju.

Mir vama!

Uskrsli Isus ima svoj prepoznatljivi pozdrav koji nije bio poznat za Isusova života: Mir vama! Upravo zato to nije samo pozdrav, već veliki dar Uskrsloga koji je učenike oslobodio sumnji i straha. Svaki oblik mira ima svoj temelj u sigurnosti. Samo čovjek koji je siguran da mu ne prijeti nikakav oblik neposredne opasnosti može imati u sebi mir. Uskrsli je svojim ukazanjima učenicima ne samo vratio nego i duboko produbio sigurnost koju su osjećali s njim za života.

Mir je velika tema čitave Biblije, ali je on na poseban način vezan uz osobu Isusa Krista. Njega su već proroci najavili kao kneza mira. Svojim navještajem kraljevstva Božjeg Isus želi pomiriti sve moguće suprotnosti među ljudima. On zato blagoslivlja sve mirotvorce i obećava život vječni onima koji se zalažu za mir. Sve one koji zbog svojih grijeha dolaze k njemu sa svojim nemirom on otpušta riječima: Idi u miru, oprošteni su ti grijesi! Nastavi čitati Mir vama!

Sv. Juraj, mučenik

Sveti Juraj povijesna je osoba. Rođen je u III. stoljeću u Kapadociji. Potjecao je iz plemenitaške obitelji, što ga je obvezalo da postane vojnik. Ubrzo je među vojnicima stekao veliku popularnost, a za nagradu postao je zapovjednik jedne satnije. Potom postaje i zapovjednik bojišta. No sam Juraj veoma je rano postao kršćanin i zbog svoje vjere došao u sukob sa zapovjednom strukturom u vojsci. Bio je član Vojnoga vijeća u svojstvu časnika. Veoma brzo uvidio je da se mora izjasniti i dati dokaz svoje vjere, ne krijući da je kršćanin. Nakon majčine smrti svoj bogat obiteljski imetak razdijelio je siromašnima, a svojim robovima dao je slobodu. Zbog svoje vjere, kaže legenda, da su sv. Jurja, nakon što je osuđen, najprije privezali na kotač koji je u sebi imao čavle, koji bi mu pri svakom pokretu kidali dijelove tijela, a on je unatoč tome bio veseo i blagoslivljao Boga. Štoviše, sve su mu rane zacijelile, a takvo čudesno ozdravljenje mnoge je obratilo na kršćanstvo. Svetog Jurja su onda mučili na kotaču s noževima, bacili ga u kotao u kojemu je bilo rastopljeno olovo, konji su ga vukli po gradu i na druge načine su ga pokušavali ubiti, ali je on svaki puta čudesno ostao živ. Štoviše, mnogi koji su gledali takva mučenja, preobratili su se na kršćanstvo. Na kraju je ipak ubijen, odrubljena mu je glava, a tijelo raskomadano i bačeno u bunar.

Iz knjige „Nasljeduj Krista“

„Svrati oči sam na sebe, a čuvaj se prosuđivati tuđe čine. Sudeći druge čovjek se bez koristi muči, često se vara i lako griješi; a kad sebe sudi i rešeta, uvijek radi korisno. Kako nam je koja stvar na srcu, tako o njoj i sudimo: jer zbog samoljublja lako gubimo mogućnost istinskog prosuđivanja. Kad bi uvijek jedina nakana naših želja bio Bog, onda se ne bismo tako lako uznemirivali radi opiranja naših sjetila.“

Mir vama!

Čitanja: Dj 4,32-35; Ps 118; 1Iv 5,1-6; Iv 20,19-31

Najveći dar što ga uskrsnuli Isus poklanja svojoj zajednici jest vjera i mir. Prvu riječ koju Isus pred svojim apostolima izgovara jest “mir” – “Mir vama!”. Mir jest ono toliko traženo među ljudima jer bez mira nema ni sreće za čovjeka, bez mira nema zadovoljnog srca. Netko je zgodno rekao: “Mir je gnijezdo gdje se može nastaniti vjera i sreća.” Zato mir žele u braku, u obiteljima, u selu, u gradu, u državi, među državama i u svijetu. Tko želi mir taj želi i sreću i blagostanje. Mir je tako tražena stvar ali, nažalost, mnogi ga traže na krivom mjestu. Mir traže u ratu i u svađi, na sudovima, u drogama, u podvalama i u lažima. To je lažni mir koji se može naći u ovom svijetu. Takav mir traži ovaj svijet.

Mir koji donosi uskrsnuli Isus je mir koji se nastani najprije u srcu a onda se širi u obitelj, u selo, u grad, u državu i u svijet. Taj mir dolazi poslije grijeha. Nikad ne može stanovati zajedno s grijehom u srcu. Tamo gdje je mir u srcu, u duši, tamo se može ukorijeniti i vjera. Zato Isus kod svojih učenika i potiče i hrani njihovu vjeru. Kad god su bili zajedno onda su doživjeli susret s uskrsnulim Isusom. Nastavi čitati Mir vama!

Nevjerni/vjerni Toma apostol

“Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati.” Toma nije bio s ostalima učenicima kada im se ukazao Uskrsli Gospodin. Iz konteksta zaključujemo da je izgubio vjeru i nadu, sklon pesimizmu. On je slika svih nas koji smo nevjerni, pesimisti, nepovjerljivi prema ljudima. To nas zatvara pred drugima i pred Bogom.

“Mir vama!” – “Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, već vjernik!”… Toma se više pouzdavao u svoja iskustva, nego u Gospodinove riječi. Mnogi danas traže “znake s neba” zato jer ne vjeruju jednom izrečenoj «Božjoj Riječi koja će ostati i onda kada prođu nebo i zemlja». Trebam se pitati: Vjerujem li Bogu, njegovim riječima, ili sebi i svojim iskustvima?

“Gospodin moj i Bog moj!” Toma izgovara riječi divljenja, kajanja, radosti i klanjanja. Ispovijeda svoje vjerovanje. Nastavi čitati Nevjerni/vjerni Toma apostol

Put u Emaus

U evanđelju na Uskrsni ponedjeljak slušamo prekrasnu priču o susretu Isusa s dvojicom svojih učenika. Naime, dvojica Isusovih učenika, tužni i razočarani nakon Isusove smrti vraćaju se iz Jeruzalema u selo Emaus.

Oni su polagali velike nade u Isusa. Slušali su njegove riječi, bili su svjedoci čuda koje je činio. Bili su jednostavno oduševljeni Isusom. Vjerovali su da je on od Boga obećani Mesija, njihov spasitelj i osloboditelj. I tada se iznenada dogodila katastrofa: Isus je uhićen, osuđen, i razapet na križu. Za njih je sve propalo, sve nade su polomljene. Razočaranje je veliko kolika su bila i očekivanja. Nastavi čitati Put u Emaus

Uskrsna poruka

Čitanja: Dj 10,34a.37-43; Ps 118; Kol 3,1-4; Iv 20,1-9

Evanđeoska izvješća na različite načine izvješćuju o Isusovu uskrsnuću.

Sva izvješća i svjedočanstva mogu se sažeti u rečenicu „mladića zaogrnutog bijelom haljinom“ i koji poručuje Mariji Magdaleni i Mariji Jakovljevoj u praznom grobu: „Uskrsnu! Nije ovdje!“. Velika je to i radosna vijest za svakoga od nas! Činjenica uskrsnuća doziva nam u svijest da smo učenici živoga Boga! Učenici smo Boga koji nam je pokazao da je ljubav moćnija od groba. Nismo više robovi smrti, nismo zatvorenici bez mogućnosti oslobođenja. Isus je uskrsnuo! Isus je živ! Nastavi čitati Uskrsna poruka

Cvjetnica

Čitanja: Mk 11,1-10

Danas slavimo blagdan Cvjetnice. Cvjetnica je dobila ime po početnom slavlju, po cvijeću. To je naziv i za Nedjelju Muke Gospodnje. Na dan Cvjetnice, masa „malih“ oduševljenih ljudi u Izraelu išla je za Isusom i pratila ga na njegovom putu iz Betanije u Jeruzalem. Nosili su maslinove grančice i klicali su mu: „Hosana Sinu Davidovu. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Mi u procesiji, danas, ponavljamo gestu oduševljena naroda koji je pratio Gospodina, pri njegovom ulasku u Jeruzalem. Nosimo maslinove grančice, uz cvijeće procvjetalog voća našega kraja, pjevajući idemo za Isusom da mu izrazimo svoju privrženost i odanost. Grančicom koju smo nosili u procesiji, okitit ćemo raspelo ili svetu sliku u našoj kući. To će nam biti znak da ostanemo vjerni Kristu, sve do druge Cvjetnice. Nastavi čitati Cvjetnica

Osuđeni Isus

“Vojnici mu staviše trnovu krunu na glavu… ogrnuše ga skrletnom kabanicom, u desnicu mu staviše trsku, pljuvali su po njemu, udarali su ga pesnicama po obrazima: “Zdravo kralju židovski!” pokrivali lice i govorili: “Prorokuj!”

Bila je to okrutna igra nemilosrdnih vojnika, posebno s njegovom proročkom misijom. No Isus je na taj način htio zadovoljiti za svu oholost koja je izvor tolikih zala. Za tolika izigravanja proroka sa strane lažnih proroka. Toliko puta priželjkujem da mi se ljudi klanjaju, dive, da me obožavaju. Bilo bi korisno, kada mi se u glavi rađaju ohole misli, pogledati Isusa izbičevana, okrunjena trnovom krunom, izudarana, popljuvana, s trskom u ruci umjesto žezla, oblivena krvlju. Pilat je takvog Isusa izveo pred narod, pred svećenike, starješine, književnike, vojnike, sluge, pred cijeli svijet riječima koje će kroz tisućljeća odzvanjati: “Evo Čovjeka!” Nastavi čitati Osuđeni Isus

Veliki četvrtak

Na Veliki četvrtak ulazimo u vazmeno sveto trodnevlje u kojem ćemo se spomenuti na poseban način Isusove i Božje ljubavi prema svim ljudima. Isus je učinio u tom trodnevlju nešto, od čega kršćanstvo živi kroz sve vjekove, a s njime i mi kršćani 21. stoljeća. Na Veliki četvrtak, na posljednjoj večeri, Isus je ustanovio svetu misu i svećenički ili Sveti red.

Sveta misa i sveta Pričest, ili kako ih nazivamo zajedničkim imenom Euharistija, uvijek su bile i bit će glavno središte, izvor i vrhunac kršćanskog života. O njima ovisi naš rast ili pad vjere. Naša djela po njima postaju blagoslovljena, a s njima i mi, kao i ljudi koje susrećemo i s kojima živimo. Stoga kao kršćani imamo obvezu ostvarivati Isusovu ponudu s posljednje večere u svome životu. Tom prilikom i sam Isus je rekao, a to isto uvijek govori kod svake sv. mise: ”Ovo činite meni na spomen”. Nastavi čitati Veliki četvrtak

Život sebedarja

Čitanja: Jr 31,31-34; Ps 51,3-4.12-15; Heb 5,7-9; Iv 12,20-33

U današnjem evanđelju Isus o sebi govori i kaže: “Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji.” O kakvoj slavi govori Isus? On odmah nastavlja: “Zaista, zaista vam kažem, ako pšenično zrno, pavši u zemlju ne umre, ostaje samo, ako li umre donosi obilat rod.”

Isus pojašnjava svoju slavu. Prava slava jest u tome koliko dobrog ploda donese. Koliko je život plodonosan. Ako netko živi samo za sebe ili kako Isus kaže: “Ako ljubi svoj život, izgubit će ga.” Nastavi čitati Život sebedarja

Svjetlost svijeta

Čitanja: 2Ljet 36,14-16.19-23; Ps 137,1-8; Ef 2,4-10; Iv 3,14-2

“Zašto je Isus živio ovaj život ovdje među nama na zemlji?” Čuli smo iz Evanđelja današnje nedjelje odgovor iz njegovih usta – da svaki čovjek vjerom u Isusa Krista može dobiti vječni život.

Mi smo povjerovali Isusu i njegovim riječima kada smo se krstili. Po krstu smo dobili život vječni u klici i sada nam još treba po vjeri rasti, u vjeri ustrajati, po vjeri u Isusovo evanđelje živjeti i u toj vjeri završiti naš zemaljski život. Ako sve tako učinimo poslije zemaljske smrti čeka nas neuporedivo ljepši vječni život. No, ipak su zemaljski ljudi čudni. Radije bi živjeli ovdje ovim jadnim životom sto ili sto pedeset godina nego svu vječnost. Nastavi čitati Svjetlost svijeta

Sveti Josip

Sveti Josip, Isusov poočim i zaručnik Blažene Djevice Marije, jedan je od svetaca Katoličke Crkve o kojima nemamo puno povijesnih podataka, a opet, s druge strane, ono nešto malo što nalazimo zapisano u Svetomu Pismu toliko je nadahnjujuće i veličanstveno, da bi se mogle napisati tisuće stranica. U tom je svjetlu razumljivo što su mnogi i mnogi našli duhovno nadahnuće u samozatajnosti toga svetoga čovjeka i promišljajući o njegovoj ulozi u povijesti spasenja oblikovali niz pjesama, romana, molitava i različitih oblika pučke pobožnosti.

Za svetoga Josipa ne znamo ni kada je rođen, ni kada je ni kako je umro, a ne znamo ni mnoge druge podatke koje bi ljudska znatiželja rado voljela otkriti o tako jednoj povijesno i nadpovijesno značajnoj osobi, odnosno onomu komu je sam Otac dao toliku milost da mu je povjerio na odgoj vlastitoga Sina. Sama ta činjenica da ga je Bog izabrao iznad svih drugih ljudi za takvu neizmjerno važnu ulogu, upućuje na neoboriv zaključak da je, bez obzira što to ne možemo potvrditi objektivnim dokazima, morao biti iznimno svetoga života. Stoga je razumljivo da je štovanje svetoga Josipa u Katoličkoj Crkvi toliko važno i vrijedno da će ono, uz štovanje Blažene Djevice Marije, Majke Kristove i Majke Crkve, biti iznad štovanja bilo kojega drugoga svetca. Nastavi čitati Sveti Josip

Božje zapovijedi

Čitanja: Izl 20,1-17; Ps 19,8-11; 1Kor 1,22-25; Iv 2,13-25

Mnogi današnji vjernici prigovaraju Bogu i Crkvi što postoje neke zapovijedi. Najviše im smetaju zapovijedi koje imaju negativni predznak: “Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud.” “Ne ubij.” “Ne sagriješi bludno. “Ne ukradi.” “Ne reci lažna svjedočanstva.” “Ne poželi tuđeg ženidbenog druga.” “Ne poželi nikakve tuđe stvari.” Uvijek jedno te isto prigovaraju: “Zašto nam to brani?”. Taj “ne” na početku pojedine zapovijedi najviše ih smeta. Nastavi čitati Božje zapovijedi