Ovih dana izričemo i izricat ćemo te dvije riječi mnogo puta, uz stisak ruke, zagrljaj, poljubac mira i radosti. Čestit Božić – naša je stara hrvatska čestitka. U njoj su sažete sreća, dobrota, ispravnost, poštenje. No ono o čemu najmanje razmišljamo je upravo riječ: „ČEST“; čestica, dio, udio. Da imamo udio, da budemo dionici Božića, tog Božanskog djeteta koje dolazi među nas u povijesti ali i danas, u naše vrijeme.

Prva poruka lijepa je želja, a druga je obveza. Traži od nas trud i zauzetost da se Bog rađa u nama, da budemo više ljudi, da živimo humanije, da se Bog rađa u nama. Kao što Riječ Božja nije ostala samo na razini govora, nego se utjelovila, tako nas Božić potiče da naša vjera ne bude samo na riječima, nego srcem i životom uprisutnjenje Boga u osobnom i društvenom životu pojedinca i župe.

Čestit Božić onima koji su zaboravili što je istinska radost, onima koji su dionici Kristova križa u svojim trpljenjima, svima kojima je ovog Božića hladno na tijelu ili u duši, onima koji su odvojeni od svojih najmilijih zbog svoje zauzetosti da mi možemo slaviti.

Čestit Božić djeci koja su najsličnija u svojoj nevinosti i bezazlenosti Betlehemskom djetetu, mladima da sačuvaju svoj idealizam i ljudsko dostojanstvo, bračnim parovima da pronađu opet ono što ih je nekad grijalo a sada je možda zastrto pepelom otuđenja.

Čestit Božić starima, umornima ili osamljenima da ne klonu u malodušnost. Jer Dijete nam se rodilo Sina dobismo. Na plećima njegovim vlast je. I prozvan je Imenom: savjetnik čudesni, Bog silni.

Sretan Vam, čestit i blagoslovljen Božić!

„Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.“ (Iv 1, 4-18)