1. čit: Iz 7, 10-14: Evo, djevica će začeti
Ps 24: NEK UNIĐE GOSPODIN, ON JE KRALJ SLAVE
2. čitanje: Rim 1, 1-7: Isus Krist, potomak Davidov, Sin Božji
Ev. : Mt 1, 18-24: Isus će se roditi od Marije, zaručene za Josipa!

Na samom kraju došašća evanđelje pred nas stavlja lik svetoga Josipa – čovjeka tišine, pravednosti i dubokoga povjerenja u Boga. On ne govori mnogo, ali njegova šutnja nije prazna: ispunjena je slušanjem i traženjem Božje volje. Suočen s otajstvom koje ne razumije, s Marijinom trudnoćom koja ga zbunjuje i boli, Josip ne reagira osudom ni ljutnjom. Ne traži svoje pravo niti objašnjenja koja bi mu olakšala savjest. Evanđelje ga naziva pravednim jer ne želi povrijediti, nego u svemu traži put ljubavi, poštovanja i milosrđa.

U toj njegovoj unutarnjoj borbi Bog mu progovara. Anđeo u snu donosi riječ koja odzvanja kroz stoljeća i dopire i do našega srca: „Ne boj se! „ Strah se povlači pred Božjim planom. Josip je pozvan prihvatiti ono što nadilazi ljudsku logiku, povjerovati da Bog djeluje i onda kada se čini da su stvari krenule krivim putem, da je sve izgubljeno ili nerazumljivo.

Ime djeteta koje će se roditi – Isus – otkriva pravi smisao Božića: on dolazi spasiti narod od grijeha. On je Emanuel, Bog s nama, koji ne ostaje daleko, nego ulazi u našu svakodnevicu, u naše nejasnoće, borbe, strahove i noći.

Kraj došašća poziva nas da poput Josipa poslušamo Božju riječ i učinimo ono što nam Gospodin pokazuje. U tišini vjere, bez velikih riječi i izvanjskih znakova, otvorimo vrata srca Kristu koji dolazi. Jer ondje gdje se čovjek ne boji vjerovati i povjeriti se Bogu, ondje se Bog rađa među nama.