Čitanja: Iz 55, 1-3; Rim 8, 35. 37-39; Mt 14, 13-21

Sveto Evanđelje govori da su Isusu dolazili bolesnici svake vrste i on ih je sve izliječio. Bolest tijela ili tjelesna bolest je nevolja koja prati čovjekov put na zemlji. Tjelesne bolesti otimaju radost i smijeh s ljudskog lica. Zato nema te vrijednosti na svijetu koju čovjek ne bi dao za svoje zdravlje. Isus je razumio tu ljudsku potrebu i liječio ne samo bolest duše nego i bolest tijela. Dok su bili u tom pustom kraju, javila se je još jedna nevolja. Slušali su ga cijeli dan u tom pustom kraju i ogladnjeli. Glad je također jedna ljudska nevolja koju čovjek želi otkloniti i zato radi i muči se da bi imao dovoljno hrane za sebe.

I tu ljudsku potrebu dobro je poznavao Isus. I sam je često puta bio gladan i žedan i bio je zahvalan kad su mu ponudili malo hrane i pića. Zbog toga i ovaj puta Isus priskače u pomoć ovoj ljudskoj nevolji i čini veliki čudesno znak – veliko čudo – umnaža kruh te je s pet kruhova i dvije ribice nahranio mnoštvo od pet tisuća muškaraca a vjerojatno je bilo još toliko žena i djece. Ovim je primjerom pokazao Isus da mu je stalo do čovjeka koga je došao spasiti. Još je Isus dao nama primjer da jedni drugima u svim potrebama priskačemo u pomoć. Čovjek je po Božjem pozivu pozvan da drugome bude onaj pomoćnik koji će liječiti njegove bolesti, koji će s drugim čovjekom znati podijeliti kruh te tako umanjiti sve one nezadovoljene ljudske želje. Isus je svojim djelovanjem, jednako kao i svojim riječima, pokazao da u svakom čovjeku, pa čak i u griješniku, prepoznaje svoga brata i sestru. Zbog toga mu je bilo žao svakoga koji je trpio, koji je bio bolestan ili gladan. Mnoge je ozdravio, mnogima je grijehe oprostio, mnoge je i kruhom nahranio. Ovim čudom u pustom kraju Isus je naznačio Svetu Pričest. Svoje tijelo pod prilikama kruha i vina ostavio je čovjeku za hranu i piće od kojega se više ne ogladni ni ne ožedni. Tom hranom i tim pićem nahranjeni i napojeni imamo siguran put do vječnosti.