Isus je govorio: «Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta! » Ako se čovjek odluči Boga i Božju riječ staviti na prvo mjesto, onda se Bog pobrine za sve ostalo. Isus umnaža kruh i ribu i hrani one koji su ga slušali. Time dokazuje da se on brine za «ostalo».

«Isus se odande povuče lađom na samotno mjesto. » Isus je rado išao na samotna mjesta. Isusa zato najlakše možemo naći kad se povučemo u osamu, saberemo se, dopustimo da u molitvi čujemo njegov glas, da mu odgovorimo.

«Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova». Narod je osjetio snagu Isusove osobe i Isusove riječi. Pohrlio je za njim. Prvi znak da me je Bog zahvatio jest želja da ga tražim, da ga želim susresti. Tražim li ja iskreno Gospodina? Što očekujem od njega u ovoj vježbi?

«Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike». Isus prilazi mnoštvu, prigiba se k bolesnicima, pogledom, kretnjom ih liječi, pridiže. «Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: “Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane. ” Učenici se iskreno brinu za narod koji je cijeli dan slušao Isusovu riječ i skoro zaboravio na okrepu. Bespomoćni mole Isusa za narod. Predlažu mu da otpusti narod. Neka se nekako sam snađe. Ima trenutaka i prilika kada osjetimo potrebu ljudima konkretno materijalno pomoći, ali nemamo mogućnosti; kad im želimo duhovno pomoći, ali ne znamo kako. Osjećaj bespomoćnosti je stvarnost. Treba ga prihvatiti, ali ne i kapitulirati pred njim. Isus je čudesno nahranio pet tisuća ljudi. Time mi je dao nadu da On može svaki problem riješiti. Želi da mu s pouzdanjem iznesemo svoje potrebe, potrebe drugih. Ako smo otvoreni za njegovu milost i danas će učiniti čudo, bilo materijalno, bilo duhovno. U mojim potrebama, u potrebama drugih je li moje povjerenje u njega moj životni stav?

«Isus im reče: “Ne treba da idu, dajte im vi jesti. ” Oni mu kažu: “Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe. ” I meni Isus kaže: ako želiš nekom pomoći onda najprije pogledaj što sam možeš napraviti. I kad si svjestan svoje nemoći znat ćeš se s pouzdanjem obratiti Bogu da ti pomogne. U susretu sa svojom nemoći susrest ćeš se s Božjom svemoći.

«A on će im: “Donesite mi ih ovamo. ” I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. » Gledam u duhu što se događa. Dok apostoli donose košaricu Isus pogledom i kretnjom daje znak mnoštvu da posjeda. Uzdiže svoj Božanski pogled kojim se sjedinjuje s Ocem, blagoslovom daje snagu onim kruhovima i ribama i oni se umnažaju. Božja moć koja daje zrnu da raste, daje kruhu i ribama da se umnažaju. On je Bog. On sve može. Ljubav ga tjera da nahrani gladno mnoštvo. Isus je radostan što je mogao nahraniti narod, kao da govori: «Ja sam kruh života. Tko bude jeo od ovoga kruha živjet će uvijeke». Kao da njegov pogled prodire i u našu nutrinu, prepoznaje naše nepovjerenje, želi ga izliječiti.

Dopustimo mu da nas osvježi kad smo umorni, prosvijetli kad smo u tami, ojača kad smo slabi, ispuni kad smo prazni. . . Zato kad molimo prije jela, Gospodinov pogled nas prati. Želi svojim blagoslovom našoj hrani dati snagu da po njoj stalno rastemo, preobražavamo se, i postanemo mu što sličniji.

“U Božjoj riječi imaš obećanje očinske Božje ljubavi. On će se za tebe brinuti! Zato kaži uvijek iznova, kada navale brda briga na tebe: Otac se brine! On se brine! Da, Bog će se tako brinuti, kao što to može savršena ljubav činiti koja misli na tebe u božanskoj moći i mudrosti. To saznanje neka postane slavljenje, i zahvaljujući na tome što se on brine, tvoje srce bit će ispunjeno utjehom i mirom. “