Cvjetnica

ČITANJA: Iz 50, 4-7; Fil 2, 6-11; Lk 22, 14-23, 56

Danas ne slavimo samo spomen na jedan povijesni događaj, već danas prvenstveno izražavamo našu zahvalnost Isus na spasonosnoj muci, koja daje smisao svakom našem životnom križu koji i nama postaje put prema uskrsnoj radosti vječnoga života. Isus trijumfalno ulazi u Jeruzalem. Isus je Mesija, Otkupitelj, koji dolazi otkupiti, spasiti čovječanstvo od grijeha u koje je zagrezao. Zato mu kliče židovski narod, pozdravljajući njegov ulazak u Jeruzalem riječima: „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!“. Isus ide u Jeruzalem kako bi dao svoj život za spas čovjeka, ali takva nesebična žrtva ima i svoju nagradu, a to je ponovno vraćanje života i zadobivanje punine vječnoga, blaženoga života. Zato Isus kaže da polaže svoj život, da bi ga mogao ponovno uzeti. I mi nasljedujemo Isusov život. I mi moramo biti svjesni da je i naš život posuđen od Boga, da je naše tijelo posuđeno od zemlje u koju će se na kraju i vratiti. Da sve što imamo mi zapravo ne posjedujemo, sve nam je posuđeno od Boga i sve će se Bogu vratiti. Samo je pitanje: da li idemo putem koji će i nama na kraju za nagradu vratiti naš život? Put kojim nam je ići je onaj Isusov, križni put, koji možemo prikazati slikom današnje Cvjetnice. To je put koji kroz muke, vodi u život. To je put pobjednika. To je put na kojemu se i mi trebamo u potpunosti, iz ljubavi, razdavati za obitelj, djecu, posao, za bolji i pravedniji Božji svijet. Tako ispunjavamo Isusovu zapovijed da svakodnevno uzmemo svoj križ i da idemo za njim- preko kalvarije u radost vječnoga života. Tako i naš križ nama postaje spasiteljski.

Današnji dan, nema prvenstveno za svrhu da nas gane i da nas pune sućuti rasplače, već da nas učvrsti u vjeri u Božju prisutnost na putu našega života, na kojemu često sumnjamo u Božju blizinu i pomoć, osobito kada trpimo.