Gospodine Isuse, koji redovito prilaziš čovjeku po drugom čovjeku, ti me ozdravljaš po liječnicima, medicinskom osoblju i svima onima koji me njeguju i trude se oko mene. Ozdravljaš me i po lijekovima, po krepkoj hrani i vitaminima, po svježemu zraku i svemu onomu što mi daruješ kako bi mi se vratilo narušeno zdravlje. Zahvaljujem ti na svemu tome, jer sve je to dar, znak tvoje ljubavi. Ali znam da mi bez tvojega blagoslova ni liječnici ni liječnički tretmani, ni lijekovi ni hrana ni vitamini sami po sebi ništa ne bi koristili. Znam, ti si onaj koji liječi, a ono su sve sredstva. I ja, poput one žene, duboko u srcu vjerujem: ako se samo dotaknem tebe, bit ću spašena. Ali i ja sam često slična toj ženi: ne mogu i ne znam doći pred tebe i ne znam kako da te zamolim za pomoć. Zbog svoje slabosti ne usuđujem ti se pristupiti. Možda se, zbog iskrivljene slike o tebi, bojim tvoje reakcije. Ili mi je neugodno zbog drugih – što će reći moja okolina, oni do čijeg mi je mišljenja stalo?

Ipak, ono što je ta žena učinila hrabri me. Prišla ti je među mnoštvom, odostraga, vjerujući da je dovoljno dotaknuti se tvojih haljina pa da ozdravi. Nije nužno da svi vide, da svi znaju. Dovljno je da te zamolim u skrovitosti svoga srca, dovoljno je da vjerujem da si ti onaj koji me može spasiti. Dovoljno je da se obratim tebi, i ozdravit ću od zla. Za sve ostalo ćeš se ti pobrinuti.

Gospodine Isuse, koji poznaješ tajne srdaca i kojemu ništa nije skriveno, zaokruži pogledom i svrni svoj pogled prema meni. Stojim ovdje po strani i ne usuđujem ti se prići, ali vjerujem da mi možeš pomoći i izbaviti me iz sadašnje žalosti. Neka i meni ta vjera bude dovoljna i spasonosna. Reci i meni danas: ˝Vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla! ˝ Tako neka bude! Amen!