Neki čovjek odlazi na put. Prije svog odlaska dozove svoje sluge i razdijeli im svoj imetak. Jednome dade pet talenata, drugome dva, a jednomu samo jedan talenat, svakome prema njegovim sposobnostima. Primivši talente, onaj s pet talena ode i počne poslovati te zaradi s njima još pet. Pametno je poslovao, rekli bismo. Onaj koji je primio dva talenta postupio je jednako tako. Upotrijebio ih je i zaradio s njima još druga dva talenta. Pametno je poslovao. Onaj pak koji je primio jedan, otišao je i sakrio svoj talenat, nije ga u ništa upotrijebio i ništa nije s njime zaradio.

Kad se gospodar vratio pozvao ih je na obračun. Onaj s pet talenata donio je drugih pet zarađenih. Onaj s dva donio je druga dva talenta. Gospodar je bio zadovoljan njihovim poslovanjem. Zato ih poziva: „Dođite vi sluge dobri i vjerni. Uđite u radost svoga gospodara“. Onaj s jednim talentom nije primio nagradu. Nije dobro poslovao i zato ga gospodar grdi: „Trebao si upotrijebiti moj novac da iz njega isvučem dobitak. Oduzmite mu taj talenat i podajte onome koji ima pet i koji zna poslovati. Njega bacite van u tamu“.

Bliži se kraj crkvene godine koja završava blagdanom Krista Kralja. A svaki nas kraj godine podsjeća na obračun. Taj će se obračun dogoditi pred Bogom – vječnim sucem. Bog nije nikamo otputovao nego je svakom čovjeku, svakome od nas, dao nekoliko talenata. Nekome više, nekome manje a svi smo dobili zadatak pametno upravljati primljenim talentima. Najveći Božji talenat je naš Život. Kad se budemo pojavili pred Bogom – sucem, pitat će nas u što ste upotrijebili darovani život? Primili smo u životu i neke sposobnosti. I za njih će nas pitati Vječni Sudac; u što ste ih upotrijebili. Pitanje je: Jesmo li donijeli umnožene darove života i sposobnosti ili smo ih zakopali, sakrili ili ludo upotrijebili? To je važno i sudbonosno pitanje.