Ljudska je duša baš kao dijamant. Dijamante nalazimo skrivene u dubini zemlje, baš kao što se duše nalaze u nama zemljanima. Okupani suncem dijamanti blistaju, kao što i duše okupane dobrotom svijetle nadaleko i nadahnjuju pisce. Tek pod suncem dijamanti pokazuju svoje pravo stanje – prozirnost, čistoću, predivan lom svjetla. Tvrđi od kamena, a pod osvjetljenjem se prelijevaju u predivnim bojama. Tako i ljudska duša, pod blagim pogledom Boga doziva u sebe svu jednostavnost, svu igru svjetla i boja koje pokazuju koliko je zapravo dragocjena u njegovim očima… Kako se onda Bog ne bi borio za svoje dijamante zasijane u crnoj zemlji?

Još i više, Bog svoje dijamante pažljivo traži i misli na njih, iskapa ih ako treba iz prolazne prašine ili pijukom lomi stijene u kojima su zapeli. A najljepše i najčvršće među nama možda ponekad poželi i u svojoj kruni. Teško je ponekad razumjeti međuljudske odnose koji nam lome dušu, ili rastanke koju dušu režu do srži, ili samoću koju trpimo da bi se naša duša ispolirala u odnosu s prisutnim sućutnim Bogom… Ali Bog zna; on već vidi briljant koji postajemo i nalazi mu mjesto u svojoj kruni. Ili ga pak stavlja oko vrata kraljici svijeta.

Kao što se dijamant brusi i reže da bi postao briljant, tako ponekad i duša prolazi bolan i mučan postupak svoga pročišćenja. Ne da bi dijamant bio u Božjim očima manje vrijedan, nego briljant će postaviti u svoju kraljevsku krunu svima na vidjelo.

Ali samo rijetki dijamanti mogu postati briljanti, kao što nismo svi sposobni za velika trpljenja. Pa ipak, trpljenje koje tlači našu dušu osposobljava nas da postanemo više ljudi i više Božji. Ako sami ne prođemo kroz bol samoće i trpljenja, ne možemo razumjeti ni braću ljude koji nose svoje terete i s njima biti solidarni. Postati briljant koji se stavlja u nakit, a ne ostati samo kamen spoticanja na životnome putu temeljna je zadaća svakoga čovjeka. Svome zemljanom tijelu svakoga dana posvećujemo nevjerojatnu pažnju i brigu, od jutarnjeg pranja zubi i tuširanja, češljanja i šminkanja, odijevanja i tjelovježbe. Zacijelo postoji u danu i vrijeme kad ćemo se brinuti za dijamant kojem je naše tijelo kutija i polirati ga vježbanjem u milosrđu i promišljanju dobra.

Želim ti danas da te obasja svjetlost i da na drugima vidiš svoj utjecaj, da vidiš sve boje koje projicira tvoja dijamantna duša. Budi drugima svjetlo da se ne bi u tami spoticali i ozljeđivali. Želim ti svijest o tome da si briljant u Božjoj kruni koju on rado i s ponosom pokazuje ljudima.

++++++++

Molimo za mlade ljude, kojima je Gospodin uputio svoj poziv da ga slijede bliže, da ne budu odvučeni svjetovnim stvarima već da otvore srca voljenom glasu koji ih poziva. Molimo da se osjećaju dostojnima i sposobnima posvetiti sebe i cijeli svoj život „s nedjeljivim srcem“ Kristu, Crkvi i dušama. Molimo da vjeruju da im milost Božja daruje snagu koja čini ovaj dar, da uoče i prepoznaju ljepotu i veličanstvenost svećeničkog poziva, religioznog i misionarskog života. Molimo za obitelji, kako bi uspjele u stvaranju kršćanskog ozračja, koje bi bilo vrelo za religijske izbore njihove djece. U isto vrijeme, zahvaljujmo Bogu svim srcem što se posljednjih godina širom svijeta puno mladih i ne tako mladih ljudi odazivlje veličanstvenom pozivu. Molimo kako bi svi svećenici, redovnici i sve religijske osobe bile primjerom i ohrabrenjem svima koji su pozvani, njihovom dostupnošću i pokornom spremnošću, da prihvate darove Duha Svetoga i prenose ih drugima kao plodove ljubavi i mira, da im daju sigurnost vjere iz koje proizlazi duboko razumijevanje značenja ljudskog postojanja i veličine da uvedu moralne vrednote u život osoba i čovječanstva.