Nakon što je dvije godine taborovao u blizini gore Sinaj, narod Izraelski se je našao pred ulazom u Kanaan – od Boga obećanu zemlju. Bog im je rekao neka pošalju 12 izvidnika koji će procijeniti zemlju i ljude koji u njoj žive. Kada su izvidnici ugledali snagu Kanaanaca i veličinu njihovih gradova, desetorica od njih rekoše: „Ne možemo! “. Dvojica rekoše: „Možemo! “

U čemu je bila razlika?

Desetorica su uspoređivali snažne i velike ljude koje su vidjeli sa sobom i učinili su im se ogromni – poput divova. Dvojica – Kaleb i Jošua – uspoređivali su te iste divove s Bogom, i veličina divova se je smanjila.

„Gospodin je s nama“ rekoše oni. „Ne bojte ih se! “ (Br 14, 9)

Nevjera nam priječi nadvladati teškoće – neosvojive gradove i nepobjedive divove. Nevjera se brine o njima, razmišlja o njima i stvara ih većima nego što stvarno jesu.

Vjera, s druge strane, iako nikada ne umanjuje opasnosti i teškoće u bilo kojim okolnostima, otklanja svoj pogled od njih i upravlja ga prema Bogu i računa na njegovu nevidljivu prisutnost i moć.

Koji su vaši „divovi“?

Navika koje se niste u stanju osloboditi?
Napast kojoj se ne možete oduprijeti?
Težak brak? Kćerka ili sin ovisnici?

Ako usporedimo sebe sa svojim teškoćama mi ćemo uvijek biti nadvladani.

Vjera gleda dalje od naše snage i veličine problema.
Vjera gleda u veličinu vječno prisutnog i svemogućeg Boga.

Dragi moj Bože, kada me „divovi“ u mojem životu počnu nadvladavati strahom, pomozi mi vjerovati Tebi.

Kada strah zakuca na tvoja vrata, neka ih tvoja vjera otvori.