Čitanja: 2Kr 4, 8-11.14-16a; Rim 6, 3-4.8-11; Mt 10, 37-42

Pripovijeda jedna pobožna priča. U jednom selu živio je jedan bogati trgovac. Bio je, doduše, bogat, ali je bio pošten trgovac. Imao je dva sina i kćerku i dobru pobožnu ženu. Bio je i dobar praktičan vjernik. Svake je nedjelje bio kod svete Mise. Imao je jednu klupu blizu oltara. Tu su on i njegova obitelj i nedjeljom i blagdanom slušali svetu Misu. Za vrijeme velike adventske ili korizmene ispovijedi čekao je u redu pred ispovjedaonicom kao i svi drugi vjernici. Djeca su mu bila lijepo odgojena i svi jako dobri đaci. Posao je dobro išao. Nije imao konkurencije u selu. Bio je crkveni odbornik i kolator župne crkve. To znači da se sam brinuo o održavanju i popravcima župne crkve. Bio je poštovan i priznat čovjek u selu. Nedaleko njegove trgovine uz sam rub sela živio je siromah Šimun u jednoj drvenoj kućici. Nije bio star ali se je rodio s jednom kraćom nogom a u glavi, rekli bismo, nije baš do kraja bio čisti. Živio je sam nakon smrti svojih siromašnih roditelja. Uzdržavao se od dobrote svojih suseljana. Često je navraćao u trgovinu. Uvijek se je duboko naklonio trgovcu i zamolio: Imaš li što za mene? Trgovac bi ga pitao: Što ti treba? Malo brašna ili malo soli ili po koji puta malo petroleja za lampu. Ponekad je zamolio trgovca: Imaš li možda kakvu staru košulju za me? Ili imaš li možda kakve stare hlače ili kaput ili cipele? Molio je ono što je trebao. Siromah nije bio izbirljiv. Za njega je sve bilo dobro. Trgovac ga nije nikada odbio. Uvijek se kod bogatog trgovca našlo ponešta i za siromašnog Šimuna. Siromah se uvijek doboko naklonio zahvaljujući trgovcu na njegovom daru.

Godine su prolazile, kaže priča, djeca su trgovčeva odrasla. Dobro su završili školu. Kćerka se rano udala. Sinovi su preuzeli njegov posao. Napravili si kuće, oženili se a on je ostario. Došli su i unuci. Stari je trgovac svake nedjelje vodio unuke u crkvu. Bili su mu ponos i dika. No, došli su i za njega teški starački dani. Žena mu je naglo umrla i on je ostao sam. Teška starost. Nije se dugo mučio, umro i stari dobri trgovac. Sprovod je bio veličanstven. Cijelo selo išlo za križem. I stari šepavi Šimun upirući se u svoj zavinuti štap šepao je zadnji u povorci. Kaže dalje prića, trgovac je došao pred Boga na sud. Reče mu Bog, noseći sa sobom veliku knjigu u kojoj su zapisana sva ljudska djela: “Hajde, trgovče, reci što si dobra u životu za mene učinio”. Trgovac počne ponosno svoje pripovijedanje. Imao sam lijepu trgovinu. Nju sam pošteno zaradio. Nikoga nisam u svojoj trgovini varao. Imao sam i dobru ženu i lijepo smo se cijelog života slagali. Imao sam i troje djece i lijepo sam ih odgojio u vjerskom duhu. U tebe sam, dobri Bože, čvrsto vjerovao i svakodnevno ti se molio. Na svetu Misu išao sam svake nedjele i blagdana. Vodio sam i svoje unuke na svetu Misu i upućivao ih u vjeri. Redovito sam se ispovijedao. Obilno sam davao za uzdržavanje crkve. Bio sam dobar s cijelim selom. Eto, dragi Bože, to bi bilo uglavnom sve. Nato Bog otvori onu veliku knjigu, lista po njoj i duboko se zamisli i nakon nekog vremena reče trgovcu: “Sve to što si pripovijedao učinio si za sebe. Što si za mene učinio?” Trgovac se od straha skamenio. Što još nije rekao? Lista Bog po knjizi i reče trgovcu: “Sve si po istini rekao, ali vjerovao si u mene jer si me se bojao. Na Misu si išao da te ljudi vide u tvojoj prvoj lijepoj klupi. Ispovijedao si se jer si se bojao pakla. Djecu si lijepo odgojio jer si čekao da ti u starosti vrate. Sa ženom si se slagao jer si se bojao sramote u selu. Crkvi si obilno pomagao da vidi župnik i župljani da si ti doista dobra vjernik i da sebi sačuvaš dobar glas.” I lista Bog dalje i nejdnom stane i reče: “Evo, ovdje nešto i za mene. Tu piše da si siromahu Šimunu dao malo brašna. Piše da si mu dao malo petroleja, malo soli. Da, piše da si mu dao staro odijelo i staru košulju. Piše da si mu dao stare cipele. E, to si učinio za mene jer se nisi imao ni malo nadati da će ti siromašni Šimun moći ikada vratiti. Vidiš, trgovče, to ti je jedino što si iz ljubavi prema meni u svom životu učinio. Zato sam ti ostavio ovo lijepo mjesto. Uto dolete anđeli i odvedu trgovca na njegovo sjajno mjesto u nebu. Tako to pripovijeda ova pobožna priča. Ja mislim da bi je odrasli ljudi morali više čitati jer ona je više za odrasle nego za djecu.

Draga braćo i sestre!. Slušali smo sveto Evanđelje. Isus zna da svatko voli svoga oca i svoju majku, svoju braću i svoje sestre što je sasvim naravno. Lljubi li Boga koji nam je poslao svoga Sina za Spasitelja? To je danas pitanje za sve nas. Ljubav, naime, može biti sebična, proračunata ljubav. Čovjek može voljeti sebe više nego išta drugo na svijetu. Takva ljubav nije zaslužna za nebo. Ona se plaća samo ovdje na zemlji. Tko prima proroka zato jer je prorok, primit će plaću proročku, tko prima pravednika zato što je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih čašom hladne vode, zato što je moj učenik, kažem vam, ne će mu propasti plaća”, riječi su to Isusove iz današnjeg Evanđelja. Onom trgovcu iz priče je sve bilo naplaćeno već na zemlji. Sva njegova dobrota prema ženi, djeci, crkvi, seljanima, župniku i td. Od sve te svoje dobrote i od svakog tog djela nadao se dobiti nešto na zemlji. Za nebo mu je ostalo samo ono malo što je davao siromašnom Šimunu iz ljubavi jer se od njega nije ničemu nadao. Time je zaslužio nebo.

Zato danas pokušajmo analizirati svoja djela. Činimo ili iz prave ljubavi to što činimo činimo? Da ne bismo na sudu Božjem ostali golih ruku. I čaša će hladne vode biti naplaćena koja se iz ljubavi potrebnome pruža.