Isus je došao na svijet da nam donese spasenje, Božji život, život u Duhu Svetom. Poslije Isusova djela spasenja, Duhu Svetom je povjereno da svakog čovjeka i cijeli svijet uvede u to spasenje. Zato je sadašnje vrijeme, Vrijeme, Era Duha Svetoga.

Isus je na Posljednjoj večeri u ozračju intimnosti rekao apostolima: “Bolje je za vas da ja odem. Ako ne odem Duh neće doći, ako li odem, poslat ću ga k vama. “

Duh Sveti je najveći plod spasenja:

a) Duh Sveti je Duh Istine. Upućuje nas u svu Isusovu Istinu. Isus je govorio apostolima da mnogo toga “sada ne mogu razumjeti, ali će razumjeti kasnije, kada dođe Duh Sveti”. Čovjek ne može razumjeti Božjih tajna, ni sebe, ni svoga života, ni događaja u povijesti ako mu Bog ne dadne svoga Duha. Apostoli su kroz tri godine druženja s Isusom jedva što razumjeli od onoga što im je govorio. Poslije, Duhom prosvijetljeni, sve razumiju.

b) Duh Sveti je Tješitelj. On tješi, jača, ohrabruje. On ne oduzima križa, ne osigurava lagodan život, ali nas djelotvorno uvjerava kako su sve patnje dragocjene, kako nas preobražavaju. Tako one prestaje biti gorke i čovjek, iako uvijek teške. Snaga Duha Svetoga omogućuje čovjeku da ne malakše, da nosi križ smireno, strpljivo i s ljubavlju.

c) Duh Sveti je Branitelj. U nama pobjeđuje Zloga. Raskrinkava njegove zamke i prijevare. Daje nam mir i sigurnost. Čovjek, ispunjen Duhom Braniteljem, iako slabo stvorenje, osjeća se zaštićenim, poput djeteta bezbrižan. Zli mu ništa ne može nauditi.

Duh je na posebni način djeluje u Crkvi. Crkva se rodila dolaskom Duha Svetoga. Duh Sveti je duša Crkve. On je oživljuje, nadahnjuje, oplođuje i vodi. Napose je djelotvoran u sakramentima: U krštenju postajemo djeca Božja, baštinici Božjeg života, članovi Božjeg naroda. U potvrdi daje nam se Duh da u životnoj borbi sačuvamo Božji život, to je ljubav. U Euharistiji pretvara stvorenu materiju u Tijelo i Krv Sina Božjega. A nas po njoj sjedinjuje s Njim. U ispovijedi oprašta grijehe, daje slobodu od zla i sigurnost, da smo, unatoč prošlim grijesima, voljena djeca Božja. U pomazanju nas čini dionicima Kristove patnje i pobjede. U svetom redu posvećuje i svećenikovu osobu i druge po njemu. U ženidbi daje bračnim drugovima snagu da duh bude jači od tijela, ljubav jača od sebičnosti, da daju djeci ne samo tjelesni, nego i duhovni, Božji život.

Po sakramentima Isus Crkvu svoju Zaručnicu oživljuje, uljepšava, čini je podatljivom njegovim zahvatima, ispunja je Božjim životom; oplođuje je da može rađati Božju djecu. Kako je Crkva ljudska zajednica slabih, krhkih i nestalnih ljudi, Duh Sveti je oživljuje, pridiže, čisti, jača, čuva od ovozemaljskog shvaćanja života; mijenja je, preobražava; potiče je da ide putovima Božjim; da se usavršava; da bude sve sličnija Isusu, svome Zaručniku.

Kao što Duh Sveti oživljuje cijelu Crkvu, tako oživljuje, prosvjetljuje, potiče i vodi svakog njezinog člana. Duh Sveti, dakle, oblikuje i moj život! Prisutan je u mom životu po sakramentima, po dobrim djelima, molitvama, žrtvama. Nadahnjuje me, potiče, jača. Sve što se u meni i oko mene zbiva upravlja prema Cilju. U svjetlu vjere otkrivam djelovanje Duha na svakom mom koraku, u svakom trenutku, u svim prilikama i neprilikama, u svim događajima i doživljajima. On djeluje na najrazličitije načine. . . Najveća je mudrost života prepoznati prisutnost Duha Svetoga, znati surađivati s Njim, prepuštati se njegovom blagotvornom djelovanju.

O DOĐI DUŠE PRESVETI, SA NEBA NAS POSJETI ZRAKOM SVOJE MILOSTI!