Isus je svoju ulogu sam ocrtao u današnjem evanđelju: „Ja sam pastir dobri – ja život svoj polažem za svoje.“ Krist je predvodnik, vođa koji je tako važan za nas da bez njega nema nama života, a mi smo sami tako važni njemu da je svoj život dao za nas i umro na križu. Isus kaže za sebe: „Ja poznajem svoje ovce i one poznaju mene.“ Isus i njegovi vjernici, sljedbenici, idu zajedno ne kao stranci nego kao znanci koji su životno povezani. Taj životni odnos je takav da mi bez njega ne možemo nikada stići na onu drugu stranu vječnosti. Ulogu dobrog pastira Isus je sam izvršavao hodajući ovom zemljom ali je sigurno znao svoju ulogu dobrog pastira, osnovavši svoju Crkvu, zajednicu svojih vjernika ostavio im svoju riječ, svete sakramente i vidljive poglavare koji upravljaju Crkvom. Ti vidljivi pastiri Crkve kroz svu povijest Crkve nose odgovornu službu. Zbog toga je uvijek bila i ostala do danas briga cijele Crkve da se u njoj nađe dovoljan broj ljudi koji se životno posvećuju Crkvi – biskupi, svećenici, đakoni, redovnici i redovnice. Njihova je neprekidna briga moralno vodstvo, tj. vjersko vodstvo Crkve kroz povijest. Povezanost cijele Crkve sa svojim predvodnicima je od životne važnosti pa se današnja nedjelja „Dobrog Pastira“ ujedno slavi i kao nedjelja „duhovnih zvanja“. To je prilika da se više misli kako doći do dovoljnog broja crkvenih službenika, svećenika, a danas i kvalitetnih kateheta, kako doći do dovoljnog broja redovnika i redovnica? Sve je to odgovornost u prvom redu započeta u obiteljima. Pitanje je uvijek prisutno: Koliko iz naše župe ima svećenika, redovnika i redovnica? Odgovor sigurno znamo – broj nam je poznat. Bog je sigurno zvao, ali majke i očevi su pred svojim kćerima i sinovima tako loše i ružno i grdo govorili o svećenicima, redovnicima i redovnicama da niti dječak ni djevojčica nije mogla poželjeti biti takva izrugivana osoba. Svećenici ne rastu na vrbi nego se rode i odgajaju u obiteljima. Molimo za takve obitelji, da poraste broj duhovnih zvanja.