U današnjem svetom evanđelju slušamo riječi Isusove kojima se sam određuje i opisuje svoju službu u svijetu i svoj odnos prema nama, svojim vjernicima. Iznosi taj odnos u jednoj usporedbi, da ga lakše razumijemo. Slika je iz svakidanjeg života onoga vremena kad je većina ljudi živjela od stočarstva. Uzeo je sliku pastira i sliku ovaca. On je među svojim vjernicima u istim odnosima kao što je dobar pastir među svojim ovcama. Mi smo njegovi vjernici s njime tako životno povezani kao što su ovce jednog stada povezane svojim dobrim pastirom. Isus sebe naziva „dobrim pastirom“ koji ulazi među svoje ovce, svoje vjernike na legalan i ispravan način. On poznaje svoje stado i njegovo stado, njegovi vjernici poznaju njega. Prepoznaju njegov glas i idu za njim. Zato kaže da „dobri pastir ulazi u svoj ovčinjak kroz vrata“. I drugo najvažnije što on o sebi, kao dobrom pastiru, kaže jest svrha njegovog dolaska među vjernike. Isus kaže: „Ja sam došao da život imaju, da ga imaju u izobilju. „ Isus je vrata kroz koja se ulazi u vječni život. Za one loše pastire kaže Isus da ne ulaze kroz vrata nego preskaču ogradu, a dolaze među ovce da ih ubiju i razgrabe i zakolju, da im uzmu život. Tu pastirsku službu Isus izvršava i danas i vršit će je do konca svijeta po svojoj svetoj Crkvi u kojoj je on sam uspostavio i osposobio neke ljude za Isusovu pastirsku službu. To su bili najprije apostoli pa njihovi nasljednici kojima je on sam dao vlast učiti, propovijedati evanđelje, posvećivati djelovanjem svetih sakramenata i upravljati zajednicom vjernika. Kao što je na početku svog propovijedanja, Isus pozvao k sebi svoje apostole, tako on i danas poziva svoje pastire u Crkvu. Poziv pastira je Božja stvar – to je Božja milost. Rekao je Isus: „Nitko ne može doći k meni, a da ga nije pozvao moj nebeski Otac“. Rekao je također: „Molite Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu“. Zato se milost Božjeg poziva mora od Boga izmoliti. Zato je današnja nedjelja određena od Crkve kao dan molitve za duhovna zvanja.