Čitanja: Dj 4,8-12; Ps 118; 1Iv 3,1-2; Iv 10,11-18

Bog je čovjeku uvijek pružao svoju ruku, slao mu vođe a naposljetku poslao svoga jedinorođenog Sina koji je postao čovjekom da nam bude sasvim jednak u svemu osim u grijehu i da nas on provede u vječnu domovinu, u vječnu sreću neba. Isus je tu svoju ulogu sam ocrtao u današnjem evanđelju: “Ja sam pastir dobri – predvodnik svojih sljedbenika – ja život svoj polažem za svoje.” Krist je predvodnik, vođa koji je tako važan za nas da bez njega nema nama života, a mi smo sami tako važni njemu da je svoj život dao za nas i umro na križu. Isus kaže za sebe: “Ja poznajem svoje ovce i one poznaju mene.” Isus i njegovi vjernici, sljedbenici, idu zajedno ne kao stranci nego kao znanci koji su životno povezani. Taj životni odnos je takav da mi bez njega ne možemo nikada stići na onu drugu stranu vječnosti.

Ulogu dobrog pastira Isus je sam izvršavao hodajući ovom zemljom ali je sigurno znao svoju ulogu dobrog pastira, osnovavši svoju Crkvu, zajednicu svojih vjernika ostavio im svoju riječ, svete

sakramente i vidljive poglavare koji upravljaju Crkvom. Ti vidljivi pastiri Crkve kroz svu povijest Crkve nose odgovornu službu. Zbog toga je uvijek bila i ostala do danas briga cijele Crkve da se u njoj nađe dovoljan broj ljudi koji se životno posvećuju Crkvi – biskupi, svećenici, đakoni, redovnici i redovnice. Njihova je neprekidna briga moralno vodstvo, tj. vjersko vodstvo Crkve kroz povijest. Povezanost cijele Crkve sa svojim predvodnicima je od životne važnosti pa se današnja nedjelja “Dobrog Pastira” ujedno slavi i kao nedjelja molitve za sveta duhovna zvanja, kada smo pozvani da molimo za postojeća i nova duhovna zvanja koja molimo da Bog podigne u svojoj Crkvi.