U današnjem evanđelju slušamo riječi Isusove kojima se sam određuje i opisuje svoju službu u svijetu i svoj odnos prema nama, svojim vjernicima. Uzeo je sliku pastira i sliku ovaca. On je među svojim vjernicima u istim odnosima kao što je dobar pastir među svojim ovcama. Mi smo njegovi vjernici s njime tako životno povezani kao što su ovce jednog stada povezane svojim dobrim pastirom.

Isus sebe naziva “Dobrim Pastirom” koji ulazi među svoje ovce, svoje vjernike na legalan i ispravan način. On poznaje svoje stado i njegovo stado, njegovi vjernici poznaju njega. Zato kaže da “dobri pastir ulazi u svoj ovčinjak kroz vrata”. I drugo najvažnije što on o sebi, kao dobrom pastiru, kaže jest svrha njegovog dolaska među vjernike. Isus kaže: “Ja sam došao da život imaju, da ga imaju u izobilju. ” Isus je vrata kroz koja se ulazi u vječni život. Tu pastirsku službu Isus izvršava i danas i vršit će je do konca svijeta po svojoj svetoj Crkvi u kojoj je on sam uspostavio i osposobio neke ljude za Isusovu pastirsku službu. To su bili najprije apostoli pa njihovi nasljednici kojima je on sam dao vlast učiti, propovijedati evanđelje, posvećivati djelovanjem svetih sakramenata i upravljati zajednicom vjernika. Ta se trostruka zadaća zove pastirska služba u zajednici Crkve. Kao što je na početku svog propovijedanja, Isus pozvao k sebi svoje apostole, tako on i danas poziva svoje pastire u Crkvu. Poziv pastira je Božja stvar – to je Božja milost. Rekao je Isus: “Nitko ne može doći k meni, a da ga nije pozvao moj nebeski Otac”. Rekao je također: “Molite Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu”. Zato se milost Božjeg poziva mora od Boga izmoliti.

Današnja nas nedjelja zato poliva da molimo za duhovna zvanja i za sve svećenike, redovnike i redovnice, da budu istinski pastiri duša.