Sam Isus u Nazaretu započinje svoje mesijansko i spasiteljsko djelovanje riječima proroka Izaije: „Duh Gospodnji je na meni. On me pomaza blagovjesnikom biti. Slijepima vid otvoriti, gluhima dati da čuju, hromima dati da hodaju, a siromasima navijestiti blagu riječ spasenja.“ Od tada je mnoštvo neprekidno uz Isusa. Do njih dopire Božja milost. Oni progledaju, razotkrivaju svojim duhovnim očima Isusa. Petar ga je prepoznao i rekao mu: „Ti si Krist, Sin Boga živoga.“ I drugom zgodom kad mu reče: „Kamo da idemo? Ti jedini imaš riječi života vječnoga.“ U današnjem Evanđelju gluhi mucavac, kako sveti Marko opisuje, bio je doveden k Isusu. Isus izgovara riječi otvorenja: „Efeta! “ Otvorile su mu se uši i razriješio jezik te je mogao dobro čuti i razgovijetno govoriti. Veliko mnoštvo počinje Isusa prepoznavati pa su glasno komentirali: „Dobro je sve učinio. Gluhima daje čuti, a nijemima govoriti.“ Nama, današnjim učenicima Isusovim ostaje isti problem kao nekada. Riječ Božja teško dopire do naših ušiju, a još teže do našeg srca. Djela Isusova teško dolaze do naših očiju pak još danas mnogi Isusa ne poznaju. Mnogi još danas ne hodaju putem kršćanina kao da su im se noge ukočile.

Očito da još i danas ima mnogo duhovnih slijepaca, duhovnih gluhonijemih i duhovno hromih. Takovi bi morali biti dovedeni pred Isusa. Morali bi moliti Isusa da ih izliječi: da im otvori duhovne oči, da im otvori duhovne uši, da im razriješi jezik, da im dade noge koje hodaju po Božjim stazama.

Tada bismo mogli čut Božju riječ, gledati Božja djela, objavljivati svoju vjeru drugima idući pravim kršćanskim životom.