Čitanja: Zah 9, 9-10; Rim 8, 9.11-13; Mt 11, 25-30

Što danas vlada svijetom? Kakve misli? Želimo li odgovoriti na to pitanje moramo se okrenuti oko sebe i gledati. Što ćemo vidjeti? Opazit ćemo najprije sebičnost. Spomenite čovjeku npr. poniznost, on će se tome nasmijati. Ako nekome reknete da bude pobožan – reći će: to je za stare bakice. Ako im reknete da budu ljudi darežljivi – pitat će vas za koga? Recite im da budu radišni, kulturni, pošteni, trijezni, uslužni. Reći će vam to su riječi za gluhe. Tko takove riječi danas uopće želi čuti? Čitajući današnje Evanđelje, lako ćemo opaziti da se Bog objavljuje, da Bog progovara, da Boga čuju, drže njegove zakone i zapovijedi, da od Boga traže riječi utjehe, da od Boga traže savjeta, da od Boga traže pomoć i zaštitu samo ljudi koje Isus zove “maleni”. To su ljudi koji pred Bogom stoje ponizno, koji Boga poznaju i priznaju za svoga gospodara. Takovi ljudi slijede Isusa i uče od njega svaku krotkost, bogoljubnosti i pobožnosti. Njima Isus objavljuje Oca nebeskoga. Isus jasno kaže: “Dođite k meni svi vi izmoreni, svi vi opterećeni i ja ću vas odmoriti”. Isus i dalje nastavlja: “Od mene učite jer sam krotka i ponizna srca. Ako tako činite naći ćete mir i spokoj u svojim srcima”. Taj mir i spokoj nestao je iz srdaca današnjih ljudi pa su zato nesretni. Često se događa da postanu toliko nesretni da podignu ruku na sebe i uzimaju si vlastiti život. Čovjek pravednik nalazi mir i spokoj i onda kad se očaj javlja u njegovoj duši. Takav čovjek može svladati sve teškoće i tjelesne i duševne. Nije se nikada čulo da se pobožan čovjek ubio, da je samoubojstvo učinio. Nije ta pojava poznata među vjernicima pa makar bili siromašni i bolesni i pritisnuti bilo kakvim zlom. Isus nam se stavlja kao uzor krotkosti i poniznosti. On nas uči da svakodnevno nosimo svoj križ i idemo za njim. Tada ćemo unatoč težine i teškoće života naći mir i spokoj u svojim dušama. To nam samo on može dati.