Što danas vlada svijetom?  Želimo li odgovoriti na to pitanje moramo se okrenuti oko sebe i gledati. Što ćemo vidjeti? Opazit ćemo najprije sebičnost. To je prvi i najveći motiv koji tjera ljude po ovom svijetu. Drugo što ćemo primijetiti na ovom svijetu je gramzljivost. Ljudi su nezasitni. Odmah iza toga opazili bismo oholost. Vidjeli bismo ljude koji uvijek sebe stavljaju na prvo mjesto i misle o sebi i ono što nisu. Lako bismo dalje opazili umišljenost. Vrlo često bismo mogli vidjeti nasilje. Na ovom svijetu možemo opaziti škrtost. To su ljudi koji imaju prste okrenute samo prema sebi. Sve njima ništa drugima.

Čitajući današnje Evanđelje, lako ćemo opaziti da se Bog objavljuje, da Bog progovara, da Boga čuju, drže njegove zakone i zapovijedi, da od Boga traže riječi utjehe, da od Boga traže savjeta, da od Boga traže pomoć i zaštitu samo ljudi koje Isus zove “maleni”. To su ljudi koji pred Bogom stoje ponizno, koji Boga poznaju i priznaju za svoga gospodara. Takovi ljudi slijede Isusa i uče od njega svaku krotkost, bogoljubnosti i pobožnosti. Njima Isus objavljuje Oca nebeskoga. Isus jasno kaže: “Dođite k meni svi vi izmoreni, svi vi opterećeni i ja ću vas odmoriti”. Isus i dalje nastavlja: “Od mene učite jer sam krotka i ponizna srca. Ako tako činite naći ćete mir i spokoj u svojim srcima”. Taj mir i spokoj nestao je iz srdaca današnjih ljudi pa su zato nesretni. Često se događa da postanu toliko nesretni da podignu ruku na sebe i uzimaju si vlastiti život. Čovjek pravednik nalazi mir i spokoj i onda kad se očaj javlja u njegovoj duši. Takav čovjek može svladati sve teškoće i tjelesne i duševne. Nije se nikada čulo da se  pobožan čovjek ubio, da je samoubojstvo učinio. Nije ta pojava poznata među vjernicima pa makar bili siromašni i bolesni i pritisnuti bilo kakvim zlom. Isus nam se stavlja kao uzor krotkosti i poniznosti. On nas uči da svakodnevno nosimo svoj križ i idemo za njim.

Tada ćemo unatoč težine i teškoće života naći mir i spokoj u svojim dušama. To nam samo on može dati.